Tina i Marina rođene su u Istri, malom slatkom selu nedaleko Poreča. od tate kuhara i mame kuharice. Trenutno boravište (već 4 godine) nam je Zagreb, gdje i studiramo na Pravnom Fakultetu odjel studijski centar za javnu upravu i javne financije. Naša ljubav prema kuhinji i kuhanju rodila se jos od malih nogu, gledajući naše spretne bake i mamu, pomagajući dok bi one nešto pravile. Valjda su ti trenuci djetinjstva koji se urežu u pamćenje i nosimo ih u nama čitav život. Sjećamo se jednom, bilo je to jako davno, 95.' kad je baka pravila domaće kekse, na staroj mašini za meso, tada je bilo samo nekoliko oblika, na jednoj metalnoj traci i to se pomicalo, i mi bi joj uvijek pomagale, u biti tada nas je i učila. Uvijek se rado sjetimo takvih trenutaka. Ima puno toga iz djetinjstva al bi ova biografija otišla u nedogled.. al eto, prve palačinke i tiramisu napravile smo sa 8 godina, bile smo same u kući, pa iskoristile situaciju bez nadzora I eto nas, danas, nakon toliko godina, mlade i željne učenja, mi smo pravi mali nered, rekle bi početnice tek, iako oduvijek nešto 'prčkamo' al još uvijek nedovoljno dobre kao naša majka i baka Zapravo, bile smo jako predane poslu kako u kući tako i oko kuće, i ženskim i muškim poslovima (imamo jako puno kampanje i vinograda, pa slobodno vi dođite pomoći kad je vrijeme berbe,nitko se neće žaliti) U našem mjestu Vižinadi svake se godine za Veliku Gospu održava tradicionalna manifestacija 'Slatka Istra'. To je izložba tradicionalnih autohtonih istarskih kolača - koja gaji narodne stare recepte. Tako se svake godine okupi različiti raspon godina nona, mama i unuka, iz svih djelova Istre, a u zadnje vrijeme također iz Italije i Slovenije, gdje bude izloženo preko tristotinjak različitih uzoraka kolača. Predivno je vidjeti tu raskoš na našem Glavnom trgu-pince, kroštule, pandešpanji, fritule, bucolaja, povetice ili štrukolo,cukerančići, briskve, paštine ili istarske užance-samo su neki od kolača koji u polju posloženih delicija na našoj predivnoj šterni, od ove manifestacije doista čine najslađi istarski događaj. Naša obitelj od početaka sudjeluje na toj izložbi, a 2004. uključile smo se nas dvije. I to jednostavno moram spomenuti, baka je radila pincu, majka priskve, ja kroštule, seka fritule, a druga baka pandešpanj. Iz svake kategorije kolača odabire se pobjednik za najbolji kolač, ali isključivo spremljen po starinskoj recepturi, tako da sam ja (tina) dobila prvu nagradu za najbolje kroštule Naravno, bile smo sve presretne, ali još sam više bila sretnija što sam uopće imala čast sudjelovati uz toliko iskusnih baka, bilo je jako lijepo vidjeti tu generacijsku raznolikost na pozornici Svakako preporučujem ako ikada budete mogli ili imali priliku, posjetite nas taj dan Kako se da primjetiti, velike smo zaljubljenice u Istru i u njegovanje svih njezinih ljepota i običaja, ali odlazak u veći grad pružio nam je upoznavanje ljudi iz različitih krajeva, svaki sa svojom tradicijom i običajem. Ne znamo ni same zašto, ali zaključile smo da jako obožavamo bosansku kuhinju, u biti njihove tradicije uopće. Nekako nas srce vuče te uvijek kad mognemo pobjegnemo na par dana u Bosnu. Zavolile smo Sarajevo, to se jednostavno ne može opisati, samo doživiti. Travnik me oduševio! Često posjetimo i Mostar jer nam prijateljica studira ondje. Ali mislim da bi nam se manji gradovi još i više dojmili, pa u skoro vrijeme planiramo posjetiti i Zenicu, Vitez, Bugojno, Tuzlu.. Možda je dijelom za našu ljubav prema bosanskoj kuhinji zaslužna moja nesuđena svekrva (:D) koju iznimno cijenim i poštujem. Ona me upoznala sa dosta toga, pa sam sa njom i prvi put radila pitu krumpirušu, sirnicu, zeljanicu, burek, kvrgušu, hormašice, baklavu, tulumbe, tufahije... ah, šteta što se nisam dovoljno dugo spraksirala kod nje kad bi bar kao i ona znala onako lijepo jufku preko cijelog ogromnog stola raširiti, al dobro, ima nade kad je volje Jednostavno gajimo posebni recpect prema tim dragim ljudima, a naročito skidamo kapu tim ženama koje posjeduju to znanje u bosanskoj kuhinji, pravljenje pite nije samo puko kuhanje - to je čitava priča, to je proces sa dušom! Zapravo, seka i ja zaljubljenice smo u običaje svijeta, uz bosansku, istakle bi i japansku, kinesku i meksičku gastronomiju, pa znamo uvijek otići do Trsta pa nekad na sushi, ili miso juhe, ili jednostavno na punjene tortilje, tacosi, enchiladase.. ma nema što nas dvije ne volimo Prava riječ za nas bila bi - spoj tradicije i modernog! od sjevera do juga, lijevo i desno, pa opet nazad! djeca svijeta! Volimo putovati i cijelim našim bićem doživiti i upoznati kraj i njegove običaje. I kao što smo očekivale, odužilo se i to tipkanje Samo jos jedno da spomenemo - velike smo pobornice svježeg i prirodnog, što više povrća i voća i kvalitetnih namirnica! ako faks zakaže (:p) vraćamo se kući i želja nam je imati svoje koze, svoje krave, svoje mlijeko i sireve, (prirodne!) voćnjak i vrt već imamo hvala bogu, masline također, vinograd ide, ne želimo da industrija manipulira sa nama i da ne znamo što kupujemo i što jedemo, koliko god to nije uvijek moguće.. Nekad se baš pitamo da li smo u krivo vrijeme rođene, onda zatvorimo oči i zamislimo sliku naše bake koja mjesi kruh i stavlja ga pod čripnju, i znamo da su tada bake koristile jednostavne namirnice, što manje namirnica, minimalno taknute, nimalo prerađivane.. žalimo što nije i danas tako, al što se tu može, prehrambena industrija je uvidjela veliki biznis na tom području, netko se morao i obogatiti zato nam je rodni kraj i onaj komadićak zemlje na kojem uzgajamo naše stvari svetinja, i nastojimo kad god je to moguće ne-kupovati i tako postajati njihov manipulirani konzument i potrošač, naravno, to je nekad neizbježno..

tinamiky