Preskoči na glavni sadržaj
VT68

VT68

Evo, jedan orah u najboljim godinama. Raste slobodan, ovako bez lišća djeluje baš raskošno mreža njegovih grana. Inače, najdraže drvo mi je žalosna vrba. Jedna je rasla malo dalje u ulici, isto slobodna. Žao mi je što su je srušili.... Još par misli, baš o stolu sa kojeg ovo tipkam....Prije nego je postao stol, ova daska je bila dio drveta. Koliko bi priča ona ispričala kad bi mogla? Priču o mladom paru, zaljubljenom...Priča o starom djedu koji se odmorio u hladu njegove krošnje... Ili o svim pticama, vjevericama, bubicama kojima je bio dom...Ili o olujama, ljetnim vrućinama i hladnim zimamma.... A sada moj stol svjedoči odrastanju dvoje djece, njihovom smjehu i suzama, brigama roditelja... Mogla bih pisati još puno o tome što nam jedno drvo može podariti,ali kod mene gužva...sutra dolaze kumovi, u nedjelju velika fešta mom momku za sedmi rođendan....Idem u kuhinju zamjesiti perece, ispeći koji biskvit.... ?

Tagovi

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.