Na nedavnom putovanju po Uzbekistanu i Turkmenistanu, dok sam lutala po nekom selu, iz jedne mi je kuće mahnula djevojčica, da priđem bliže. I prišla sam joj, a u dvorištu me dočekale žene i pozvale me na svečani ručak. Iako ni riječi nisam razumjela, a niti one mene, nije bilo problema - osmijeh in govor očiju bili su dovoljni da jedni drugima pokažemo kako se pletu niti među ljudima dobre volje ...
:(Još nema komentara