Moj profil

Ne diraj me diko

35 minuta
215
Ne diraj me diko

Odrastanje uz moju baku Mariju bilo je poseban doživljaj... Iako je živjela samo ulicu dalje bio je to posve drugi svijet. Nas dvije smo kartale, pile kavu ("bako, ova kava ti je k'o čaj") i izmjenjivale priče. Nije joj smetalo kad onako malena primaknem stolicu sudoperu i sva se smočim u pokušaju da operem suđe, niti se ljutila kad joj sve repove (kako je ona zvala ručkice) na šalicama porazbijam pritom. Ne sjećam se njezinih kolača, kad sam već porasla dovoljno da mogu pamtiti baka se teško razbolila i više nije kuhala. Mama mi sa sjetom priča da su ovi kolačići bili neizostavan dio u svakoj prigodi, jednostavni i siromašni sastojcima jer se prije nije imalo kao danas, a tako ukusni. Baku točan recept nije nikad pitala a po maminoj priči ja sam ga pokušala rekonstruirati kao iznenađenje za nju i uju... Čak i ako nije posve pogođen oboje su bili jako sretni dok su ih jeli, u njima su uživali govoreći da bi baka bila ponosna...

Dijelim ga s vama i dok ovo pišem sve najljepše događaje iz djetinjstva ponovno proživljavam... :)

Odrastanje uz moju baku Mariju bilo je poseban doživljaj... Iako je živjela samo ulicu dalje bio je to posve drugi svijet. Nas dvije smo kartale, pile kavu ("bako, ova kava ti je k'o čaj") i izmjenjivale priče. Nije joj smetalo kad onako malena primaknem stolicu sudoperu i sva se smočim u pokušaju da operem suđe, niti se ljutila kad joj sve repove (kako je ona zvala ručkice) na šalicama porazbijam pritom. Ne sjećam se njezinih kolača, kad sam već porasla dovoljno da mogu pamtiti baka se teško razbolila i više nije kuhala. Mama mi sa sjetom priča da su ovi kolačići bili neizostavan dio u svakoj prigodi, jednostavni i siromašni sastojcima jer se prije nije imalo kao danas, a tako ukusni. Baku točan recept nije nikad pitala a po maminoj priči ja sam ga pokušala rekonstruirati kao iznenađenje za nju i uju... Čak i ako nije posve pogođen oboje su bili jako sretni dok su ih jeli, u njima su uživali govoreći da bi baka bila ponosna...

Dijelim ga s vama i dok ovo pišem sve najljepše događaje iz djetinjstva ponovno proživljavam... :)

Sastojci

100 ml mlijeka
1 suhi kvasac (7 g)
150 g hladne masti
250 - 300 g brašna
i još pekmez
šećer u prahu za oblaganje

Priprema

1.

U toplom mlijeku otopite žlicu šećera, dodajte suhi kvasac, promiješajte i ostavite par minuta da se zapjeni.

2.

Pomiješajte brašno (najprije 250 g pa dodajte još ako je potrebno da dobijete tijesto koje se ne lijepi za prste, jer nisu sva brašna ista), mast, vanilin šećer i koricu limuna pa dodajte nadošli kvasac i umijesite glatko tijesto.

3.

Tijesto istresite na radnu površinu i razvaljajte u pravokutnik debljine 3 - 5 mm. Po potrebi još malo pobrašnite da vam se ne lijepi za valjalo ili radnu površinu.

Izrežite ga na pravilne kvadratiće, na svaku stavite pola žličice omiljenog pekmeza, preklopite u trokut, pritisnite rubove prstima i vrhove najduže stranice povucite naprijed jedan prema drugome i spojite ih. A vrhove možete povući i prema gore pa ih zavrtiti. Također ih možete motati i kao kiflice tako da suprotne vrhove kvadratića povučete jedan prema drugome i preklopite - tako ih je zpravo motala moja baka.

4.

Motati ih možete i kao ružice - tijesto tanko razvaljajte, izrežite krugove, na sredinu stavite pola žličice pekmeza pa skupite krug i vrh lagano zavrtite - da dobijete oblik ružice.

5.

Slažite ih u lim na papir za pečenje i pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 180 stupnjeva oko 15 minuta odnosno dok ne poprime nježnu boju. Vruće uvaljajte u šećer u prahu.

Posluživanje

Kolačići mogu jako dugo stajati i stajanjem postaju sve bolji i bolji. 

Poslužite ih kako god vam je najdraže i uživajte u njima! :)

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o receptu i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.

Ovako je ispalo drugima