Maca s placa: zaboravljeno povrće

Najzanimljivije i najzdravije jest jesti sezonski, a to je najbolje činiti na tržnicama. Svakoga tjedna moje mace vrijedno rade inspekciju cijele robe, pa tako i one malo znane. A kad krenete na tržnice, onda ćete iz tjedna u tjedan moći otkrivati voće i povrće, ali i nove sorte za koje niste ni znali da postoje.

Rabarbara

(Rheum rhabarbarum) zapravo je povrće, no zbog slatkoga okusa rabi se u slasticama, pitama, kompotima i sokovima te se smatra voćem (više o zaboravljenome voću u prethodnome članku). Slična je crvenoj blitvi, no, za razliku od nje, lišće joj je otrovno (zbog oksalne kiseline), a za jelo se rabe stabljike. Kinezi su je rabili tisućama godina u medicinskim svrhama, a spominje se u brojnim zapisima tijekom stoljeća. Posebice je uzgajana oko rijeke Volge, znane nekoć na skitskome jeziku kao Rhā, od čega i dolazi dio njezina naziva, dok drugi označava njezinu izvornu stranost Grcima.

Krilobod

(Lotus tetragonolobus) uzgaja se zbog svojih mahuna, koje su vrlo ukusno povrće, a sjemenke su se nekoć, kao primjerice korijen cikorije, rabile kao zamjena za kavu. Mora se brati ručno i često te mu je stoga uzgoj gotovo pa nepostojeći. Okusom je između graška i šparoga, a u engleskome govornome području često se naziva i šparoginim graškom (asparagus pea). Jede se u salatama te se često kuha u varivima.

Turovac, lukasta kozja brada

ili bijeli korijen (Tragopogon porrifolius) starinsko je povrće kojemu se jede korijen, a odlikuje ga i lijep ljubičasti cvijet. Korijen se lako lomi, stoga ga se mora ručno vaditi, a samim time je i uzgoj iščeznuo. U narodu ga se naziva biljkom kamenicom jer okusom podsjeća na njih, a također i na šparoge ili artičoke. Nalik je korijenu peršina ili pastrnjaku, a rabi se kuhan u raznim umacima, u juhama, varivima, pohan ili na salatu ako je mlad. U antici ga spominje Plinije Stariji, a počeo se uzgajati u 16. stoljeću u Francuskoj i Italiji.

Povrtnica

ili crna rotkva (Raphanus sativus L. var. niger) još je jedan primjer rijetkoga povrća. Korijen se jede sirov na salatu ili kuhan. Jedu joj se i listovi, bilo na salatu, bilo kao kuhani, a također i sjeme, od kojega se radi i ulje, što su već prakticirali stari Egipćani. Čini se da ima potencijala za smanjenje koresterola i žučnih kamenaca (na temelju istraživanja obavljenih na miševima).

Repa

(Brassica rapa) i nije toliko zaboravljena u narodu, ali gotovo ju je nemoguće pronaći svježu u trgovinama i stoga je često zanemarena. Bila je udomaćena još u helenističko doba, a spominje je i Plinije Stariji (Naturalis historia 18.4), koji je naziva jednim od najvažnijih povrća. Repi se jedu listovi, često kuhani, a korijen u salatama, kuhan ili kiseljen. U nas je posebice popularna u Zagorju.

Bob

(Vicia faba) često je zanemarena mahunarka. Uzgajala se još od 6000 godina p.n.e., a rabi se u varivima, salatama, za razne popečke i okruglice, od njega se, uz slanutak, radi i falafel, a popularan je i kao sušena grickalica na istoku.

Pastrn(j)ak

(Pastinaca sativa) korjenasto je povrće poznato još od antičkih vremena, primjerice car Tiberije prihvaćao je danak (tributum) od Germana u obliku pastrnjaka. Obično se kuha, no može se jesti i sirov. Korijen se često i peče, rabi u juhama, ali i za slastice te čajeve, dok se sjeme rabi kao začin. Okusom je sličan kopru.

Bamija

ili okra (Abelmoschus esculentus) u nas je gotovo nepoznata, a već u susjednoj Bosni i Hercegovini standardni je dio prehrane. Orijentalnih je ili afričkih korijena, a osobito je česta u južnoazijskoj i bliskoistočnoj kuhinji. Okusom podsjeća na krastavce i tikvice, a često je zloglasna zbog sluzi koju otpušta. Izvrsna je u satarašu ili pak u raznim orijentalnim umacima kao bhindi masala te pržena. Bogata je vitaminom C i K te vlaknima.

Vrtna loboda

(Atriplex hortensis) slična je špinatu te se pripravlja u raznim varivima ili kao špinat, no često se rabi i za salatu. Javlja se u crvenoj, bijeloj i zelenoj inačici, a česta je alternativa špinatu jer je otpornija na visoke temperature pri uzgoju.

Čičoka

ili jeruzalemska artičoka (Helianthus tuberosus) vrsta je suncokreta s jestivim gomoljem. Slična je okusu slatkoga krumpira, a slično njemu se i pripravlja. Može se jesti i sirova na salatu, no obično se kuha. Preporučuje se dijabetičarima jer inulin hidrolizom ne daje glukozu nego fruktozu.

Raštika

(Brassica oleracea var. acephala) poznato je lisnato povrće koje se obično priprema na variva ili lešo kao prilog. U nas je raširena u Dalmaiji te u susjednoj Hercegovini, dok je u kontinentu često zanemarena. Zanimljivo je da pripada istoj grupi kultivara razvijenih iz divljega kupusa, kao što su i zelje/kupus, brokula, prokulica, cvjetača, kelj i koraba.

Tu je još i razno samoniklo bilje kao medvjeđi luk, čubar, motar, potočarka, kopriva, mišjakinja, češnjača, sljez, štavelj/kiselica, tušt, boražina, bljušt/kuka i drugi, no o njima drugi put! Imate li vi kakvo zaboravljeno povrće koje sam zaboravila? 🙂

_____________________

Literatura

1. PFAF: Rheum rhaponticum, Lotus tetragonolobus, Tragopogon porrifolius, Raphanus sativus L. var. niger, Brassica rapa, Vicia faba, Pastinaca sativa, Abelmoschus esculentus, Atriplex hortensis, Helianthus tuberosus, Brassica oleracea
2. Castro-Torres, Ibrahim Guillermo et al. (2014): "Raphanus sativus L. var niger as a source of phytochemicals for the prevention of cholesterol gallstones". Phytother Res. 28(2): 168-171.
3. Davidson, Alan (1999): Oxford Companion to Food. Oxford: Oxford University Press.
4. Foust, Clifford (1992): Rhubarb: the wondrous drug. Princeton, NJ: Princeton University Press.
5. Gemede, Habtamu Fekadu et al. (2016): "Proximate, Mineral, and Antinutrient Compositions of Indigenous Okra (Abelmoschus Esculentus) Pod Accessions: Implications for Mineral Bioavailability". Food Science & Nutrition 4.2: 223–233.
6. Helstosky, Carol (2009): Food Culture in the Mediterranean. London: Greenwood Publishing Group.
7. Rubatzky, Vincent E. et al. (1999): Carrots and related vegetable Umbelliferae. New York : CABI Pub.
8. Rubatzky, Vincent i Mas Yamaguchi (2012): World Vegetables: Principles, Production, and Nutritive Values. Berlin: Springer.
9. Yang, Linxi et al. (2015): The prospects of Jerusalem artichoke in functional food ingredients and bioenergy production. Biotechnology Reports 5: 77-88.
10. Zohary, Daniel i Maria Hopf (2000): Domestication of plants in the Old World. Oxford: Oxford University Press.