Umak od raštike

Grčki mitovi pripovijedaju da se Zeus našao u neprilici jer je u kratkom vremenu morao protumačiti dva potpuno suprotna proročanstva. Od umnog napora počeo se silno znojiti od muke. Na mjestima gdje bi koja od kapljica znoja pala na tlo, odmah je nikla mladica bezglavnog zelenog kupusa, raštike, i on ih je zadubljen u zagonetna proročanstva sasvim nesvjesno brao i trpao u usta. Mirisno lišće, izniklo od božanskog znoja prosvijetlilo je Zeusov um i ubrzo je riješio proročanstva koja su jamčila snagu i moć njegove vladavine. Od tada je raštika postala Zeusovo posvećeno jelo, a ubrzo su je zavoljeli i svi Grci. Uživajući u pomalo oporom okusu raštike čak su tvrdili da je onaj snažan miris koji zeleni kupus ispušta prilikom kuhanja zapravo isparavanje Zeusova znoja, pa stoga valja paziti da kupus uvijek stigne na stol svjež i skuhan samo za tu prigodu. Izmislili su i uzrečicu: “Dva puta poslužen kupus čista je smrt”