Poneka se pitam,kakav to zivot imam,,,,,,????
Sastojci
Priprema
Kazem ,,zivot,,,i pitam se kakav to zivot imam, kad sam kao 29-togodisnjakinja stigla u Svicarsku,,mislia sam da cu do nekih materijalni stvari doci lako i brzo.Da sam dohvatila zvijezde sa neba, onda ne zadugo ,shvatis da su to samo snovi koji se ruse kao kule od karata, da je zivot ,jedna borba sa kojojm se moras boriti ma gdje god da zivis,,,poneka zraka sunca se pojavi i da ti novu nadu u bolje sutra ,pa onda naidje oblak i te nade nestane kao kap vode na vjetru.Ma gdje bili ,uvjek imamo uspone i padove, ali to nam nedaje za pravo da hulimo na boga ili da krivimo nekog za sve sto nam se lose dogadja, moramo smoci snage i pogledati sebe i upitati samoga sebe ,dali smo sami skrojili svoju sudbinu onakovu kakva jesete, budite uvjereni da jesmo, poneka ne razmisljajuci kako ce biti u buduce, dovedemo sami sebe u bezizlazne situacije koje potom uvlace neku netrpeljivos u nas ,,,,i onda su nam svi krivi,,ali kazem vam ,,,to je zivot.Zivot je i onda kad leprsamo kao listovi na vjetru kad smo sretni, kad nam osmjeh ne silasi sa lica, kad podjelimo tugu sa prijateljem,,i veselje sa dragim ljudima, zivot moze biti pjesma ,isto tako i plac,,,zivot je jedan kolac kojeg jedemo svaki dan pomalo, ali ponekd ima zagoreni okrajak pa nas ogorca,,,ali ga svejedno pojedemo,,,i tako iz dana u dan ,idemo u skolu i ucimo uvjek nesto, kako voljeti ,kako oprostiti,,,kako pomoci, kako jednostavno ,,,zivjeti,,.Poslije godina provedenih ovdje ,puno sam toga naucila,,,,,i shvatila ,da je zivot jedan ,i da ga ne treba uludo bacati,,,da nam treba puno razumjevanja,,,uzajamnog postovanja,,,ljubavi, koje nikad nije previse,,,, da dragi prijatelji, to vam je ZIVOT
kasper-ri divno si ovo napisao,,i istina je ono sto kazes ,,dignuti de otresti prasinu i idemo dalje,,,,kazu ljudi svatko je kovac svoje srece,,,pa kako sam si skuhala tako sada i ,,,,,jedem,,,,,ali zivot je borba ,,i ja za sada nosim sa tom borbom ,,,
Negdje sam jednom procitao, da ljudi nemaju pravo kad kazu da zivot nekog voli, a nekog mrzi, nekom donosi srecu , a nekom nesrecu, nekog mazi, a nekog ne…itd. Zivot zapravo nikoga ne preferira on nas sve podjednako baca gore-dole, lijevo-desno, naprijed-nazad i svim ostalim mogucim smijerovima, poput kakvog neverina, a nama jednostavno preostaje da se borimo kako znamo i umijemo, i u toj zivotnoj borbi netko se izbori za vise, netko za manje, neki dobiju ono sta zele, neki ne, u svakom slucaju od “nacina nase borbe” (nasih poteza i postupaka) ce ovisit koliko cemo imat lijepih a koliko ruznih trenutaka, uglavnom da ne duljim kako stara narodna poslovica kaze “ono sto smo si zakuhali to cemo i pojest” ako je to nesto dobro onda super, a ako nije onda nema potrebe krivit nikog drugog jer smo si u vecini slucajeva (ne svaki put) sami to “zakuhali”, a ne netko drugi, i zato kad udarimo sljedeci put “glavom u zid i od toga sjedemo na guzicu” nema smisla gubit vrijeme na trazenje onoga koga cemo okrivit ili trosit vrijeme na sazaljevanje samih sebe, trebamo se “dignuti, otresti prasinu” i krenuti dalje u borbu sa za “lijepe trenutke” :)))
Kako je tebi ispao recept?
24