Sjećate li se špinanog šećera, divnog toplog napitka naših mama, baka i prabaka, kojim su u svoje vrijeme liječili kašalj i grlobolju ? Eto, mi smo ga se sjetili ove zime, za vrijeme prehlade i dugotrajnog kašlja i osjetili njegovu blagodat. Obzirom da je to vrlo stari tradicionalni recept, mjesto mu je i ovdje na Coolinariki. I još nešto: špinani šećer je vrlo ukusan napitak i za zdrave ljude a umjesto s mlijekom, može se pripremiti i s raznim čajevima.
Sjećate li se špinanog šećera, divnog toplog napitka naših mama, baka i prabaka, kojim su u svoje vrijeme liječili kašalj i grlobolju ? Eto, mi smo ga se sjetili ove zime, za vrijeme prehlade i dugotrajnog kašlja i osjetili njegovu blagodat. Obzirom da je to vrlo stari tradicionalni recept, mjesto mu je i ovdje na Coolinariki. I još nešto: špinani šećer je vrlo ukusan napitak i za zdrave ljude a umjesto s mlijekom, može se pripremiti i s raznim čajevima.
Sastojci
Priprema
U širu posudu staviti šećer
Zagrijavati šećer polako, malo protresti, sve dok se ne otopi, i dobije svjetlo smeđu boju (ne smije potamniti)
Na rastopljeni šećer uliti mlijeko i lagano prokuhati dok se karamelizirani šećer potpuno ne otopi
Poslužiti i piti toplo. Nama je najugodnije ovaj zdravi i ljekoviti napitak popiti iz šalica na kojima su slike naše unučice Barbare, iz prve godine njenog života.
Vi svi to stvarno dobrovoljno pijete??? Mene je mama dok sam bila dijete šopala time jer sam često bila prehlađena. Ja sam se rasplakala još dok je to ona kuhala u kuhinji, a u nekoliko navrata sam se rasplakala kod sam bila kod rodbine na čuvanju jer sam se prehladila pa sam znala da će mama opet doma nalijevati to u mene. Rodbini nije bilo jasno zašto ja cmizdrim i kroz moje jecanje su uspjeli razaznati da pričam o nekakvom mlijeku i šećeru, ali nisu znali o čemu se radi i moje prestravljeno cmizdrenje im je bilo smiješno.
Moja mama je tvrdila da se to mora popiti što vrućije, a ja sam očito imala nizak prag tolerancije na vruće. Ona je probala i zaključila da to uopće nije vruće i odlučno je to nalijevala u mene i pritom sam se redovito, roneći suze, naslušala kao sam ja pekmez, kako sam je libiva, kako sam ja mimoza, kako ja ne mogu ništa prebaviti, po kome li sam tako osjetljiva na sve, kako se radi svega rasplačem… Ne sjećam se da je meni ikad od toga bilo bolje, sjećam se mora suza.
Ne znam jel to ima kakve veze s tim odurnim napitkom, ali činjenica je da se meni gade sve vrste karamele (Kiki bomboni, Snickers/Twix čokolada, Banoffee pie…). Ne mogu ih vidjet. Prije par godina postao je u Hrv. popularan i dulce de leche – to je prestrašno, skoro sam se sva ispovraćala kad sam to probala, to ima okus kao onaj šećer s mlijekom kojim me mama nalijevala.
Uvijek mi je bilo fascinatno što je to u mojoj obitelji lijek isključivo za djecu: odrasli to NIKADA nisu pili! Prije koju godinu, kad je mama bila prehlađena pitala sam ju zašto si to ne skuha. Dobila sam odgovor: Pa to je za djecu, a ionak to niš ne valja.
Danas imam više od 30 godina i ni meni ne bi palo na pamet da to pijem, kad sam prehlađena, opskrbim se u apoteci.
28