<a href="http://www.coolinarika.com/klub/MiraLi/">MiraLi</a>, kao rođena Bosanka dala nam je <a href="http://www.coolinarika.com/recept/razlijevak">Razlijevak</a>, podsjetila nas je na djetinjstvo s <a href="http://www.coolinarika.com/recept/pohani-kruh-przenice">Pohanim kruhom</a> i obogatila nas sa puno zanimljivih komentara, recepata i slika.

Cool Chef

sretna i zadovoljna

Gamifikacija omogućena

Cool chef

Hrvatska

Žensko

nas dvoje.jpg

<para>SRETAN BOŽIĆ svim prijateljima ...</para>

МИР БОЖЈИ. ХРИСТОС СЕ РОДИ !

<para>dan je tmuran, kišovit.... odražava naša stanja... svima nama teško je zbog posljedica  potresa.... u kućama, stanovima smo gledamo vijesti , suze nam same idu ..... 2020 godina neka što prije ode i ne ponovila se nikada...  </para>

U Splitu kiša pada ....

<para>dan je tmuran, kišovit.... odražava naša stanja... svima nama teško je zbog posljedica  potresa.... u kućama, stanovima smo i gledamo vijesti , suze nam same idu ..... 2020 godina neka što prije ode i ne ponovila se nikada...  </para>

U Splitu kiša pada....

za člančić

<para>A sada malo da ponovimo ili  da nešto novo saznamo :</para><para>                          Čovjek bi pomislio da Francuska salata potječe iz Francuske. To nije točno jer prva salata nije napravljena u Francuskoj niti ju je napravio Francuz. Prvi puta ova salata nosila je naziv  Olivierova salata ili Салат Оливье i veže se sa restoran Ermitaž u Moskvi i za chefa Luciena Oliviera, ruskog kuhara belgijskih korijena, a bila je to 1860 godina. Olivierova salata bila je veoma popularna te je bila je zaštitni znak tog restorana koji je u to doba bio najpoznatiji restoran u Moskvi.</para><para>                    Chef Oliver čuvao je kao tajnu njene sastojke, ali se zna da su sastojci bili kavijar, teleći jezik, komadići jastoga, kapari, krastavci, jaja, zelena salata i sojina zrna. Moguće je da su sastojci salate ovisili i o godišnjem dobu kad se salata radila. Chef Olivier dresing radio je od senfa, vinskog octa i maslinova ulja iz Provanse. Točan recept, pogotovo onaj za majonezu, bio je strogo čuvana tajna. Olivier je pripremao salatu u odvojenoj prostoriji, kako nitko ne bi vidio sve sastojke.</para><para>                       Kažu da je razlog nastanka salate rezultat načina jedenja Rusa. Naime, i u to vrijeme bogati slojevi društva voljeli su isprobavati nacionalne kuhinje kao napr. Francuske, Engleske, Austro-Ugarske. Olivier je shvatio da Rusima ne prija način serviranja francuskih specijaliteta koji se serviraju u slijedovima. Rusi su voljeli slijedove jesti istovremeno i sve zalijevati votkom ili šampanjcem. Tada je Olivier odlučio da slijedove pomiješa u jedno jelo i tako je nastala ova salata.</para><para>                       Da nije bilo lopova naučnika, možda danas ova salata diljem svijeta ne bi bila toliko popularna . Naime, dok je Olivier i to sam pripremao preljev za salatu, pozvali su ga u vezi nekog hitnog slučaja . Taj trenutak iskoristio je Ivan Ivanov, njegov pomoćni kuhar, vidio je sastojke i tada je shvatio koji su sastojci tog tajnog recepta. Ivan Ivanov prelazi raditi u konkurentski restoran „Moskva“ gdje  poslužuje začuđujuće sličnu salatu. Nakon toga, Ivan Ivanov prodaje recept ruskom časopisu Наша пища -Naša hrana i dana 31. ožujka 1894. godine recept salate postaje javan.</para><para>                 U međuvremenu Olivier umire / 1883.godina /, "Ermitaž " se zatvara , nakon čega Olivierova obitelj napušta Rusiju. Sve se to događa početkom 20 stoljeća i od tada ova salata nosi naziv Olivierova salata ili Салат Оливье na ruskom, "Olivier’s Salad " na engleskom, odnosno Ruska salata ili "Salade Russe " na francuskom.</para><para>                      U Francuskoj ovu salatu nazivaju i  Macédoine de légumes/miješana salata od povrća/. Naime, riječ "Macedoina" znači “mješavina” i koristi se često za salate miješanog tipa poput voćnih salata Ova riječ podsjeća na Makedoniju? To je točno.Taj naziv ušao je u širu uporabu krajem 18.stoljeća i koristio se tada isključivo za voćnu salatu, a aludira na raznolikost naroda u Aleksandrovom makedonskom carstvu.</para><para>                      Kako je recept postao javan , poznat , konzumacija salate se širi diljem Europe. Postaje popularna u Izraelu, Iranu, Mongoliji pa sve do Latinske Amerike, i to uobičajeno za vrijeme blagdana. Neke verzije imaju meso, neke su bezmesne, no zapravo ima barem 10 različitih verzija ove salate, ma kako god je zvali. Salata je nezaobilazno jelo na svečanostima u Rusiji i svim republikama bivše države i to naročito na proslavama Nove godine jer su se svi potrebni sastojci mogli nabaviti usred zime. Iako se sada mogu pronaći i puno egzotičnije namirnice, francuska salata i dalje ne gubi na popularnosti. Osim u Rusiji, često je konzumiraju i u Iranu /gdje joj se dodaju komadići piletine te u Španjolskoj i Portugalu. U Španjolskoj za vrijeme Francove diktature, salata je bila veoma popularna i cenzura je tada promijenila naziv salate i tada je nosila naziv "Nacionalna  salata."</para><para> Onoga trenutka kada je recept Ivana Ivanova objavljen u ruskom časopisu Naša hrana započelo je vrijeme ulaska tog recepta u mnoge nacionalne kuhinje na način da se počinju pojavljivati mnoge inačice Olivierove salate. Praktična, građanska kuhinja zamijenila je skupe sastojke jeftinijima, pa u receptima s početka 20. stoljeća nema više kavijara, sušenih pačjih prsa, jastoga ili tartufa. Birane skupe namirnice, kakve su bile srž Olivierove razmetljive salate, ustupile su mjesto kuhanom povrću, prije svega krumpiru, i jeftinijim vrstama mesa poput kuhane šunke.</para><para>                   Svim inačicama, onima s mesom kakve su poznate u primjerice Iranu, Srbiji i Bugarskoj, s ribom, kako je spremaju Španjolci, ili vegetarijanskim kakve se spremaju u Hrvatskoj, Poljskoj, Pakistanu ili Turskoj, zajednička je majoneza, Francuski dar svjetskoj kuhinji.</para><para>         Najstariji zapis francuske salate nalazimo u Kuharici zagrebačke domaćinske škole iz 1935,  poznate Mire Vučetić ali postoje i ranije potvrde o poznavanju ove salate koje se nalaze  u rukopisnim zbirkama recepata poput onoga bake Ivke, objavljene pod naslovom Kuharica bake Ivke, samoborska građanska kuhinja s početka 20. stoljeća. Kuharicu je napisala Ivana Dvoržak, koja je pripadala građansko-plemićkom miljeu. Ivka Dvoržak, djevojački Puhek, rođena je u Samoboru 1864. godine , a kuharicu je Ivka Dvoržak 1926. godine napisala prepisujući recepte  iz starijih, rukom pisanih bilježnica . Tu kuharicu je posvetila svojoj unuci.</para><para>                   Ono što je zajedničko za sve francuske salate iz tog vremena  je činjenica da su bile posve ogoljene, lišene svakoga pretjerivanja i ekstravagancije. Tek kuhani krumpir, jaja i majoneza. Ni recept bake Ivke ne sliči današnjoj francuskoj ili ruskoj salati. Riječ je tek o nešto finijoj i dorađenijoj krumpir- salati, koju uz Francusku veže tek majoneza.</para><para>                      U kuharicama objavljenim 1940-ih i 1950-ih francuska salata još ne postoji u današnjem obliku, nego ostaje krumpir- salata začinjena majonezom,</para><para>                     Dolazimo do šesdesetih godina prošlog stoljeća kada se francuska salata, kakvu poznajemo danas, počinje pojavljivati u kuharicama. To su godine kada se počinje pojavljivati industrijska proizvodnja majoneze</para><para>Vjerojatno najvažniji faktor u širenju i populariziranju francuske salate bio je početak industrijske proizvodnje majoneze u Tvornici ulja  Zvijezda Zagreb. Naime , 1959 .godine u tadašnjoj Tvornici ulja Zagreb započinje proizvodnja majoneze u tubi , a 1965. godine započinje proizvodnja majoneze u foliji tj. vrećici. To je trenutak kada francusku salatu jeftino  mogao pripremiti svatko. Dvadesetak godina poslije francuska je salata bila među prvim gotovim jelima na hrvatskom tržištu. Bila je to kopija omiljenoga blagdanskog jela koja je krenula od salate Olivieri, ali ne može se poreći da je upravo industrijska varijanta pomogla standardizaciji recepta na nacionalnoj razini. Priprema se danas francuska i na dalmatinskim i na slavonskim svadbama, vole je i Međimurci i Ličani, a o snažno ukorijenjenoj hrvatskoj ljubavi prema francuskoj salati možda najviše govori upravo činjenica da ama baš svačija mama radi najbolju.</para><para>                   Ono što je zajedničko svim salatama su mrkva, grašak, krastavci i jaja i naravno majoneza . Dugi niz godina obvezni sastojak bio je krumpir , a u posljednje vrijeme nutricionisti ga ne preporučavaju jer navodno na valja da stoji u frižideru...</para><para>Francuska salata- Ruska salata  postala je tradicionalno jelo koje danas može spremiti svaka šeprtlja sa sastojcima koji idu i ne idu u nju.</para><para>Ali i tada najbolja je ona iz djetinjstva koju je spremala baka, mama... a kod naše cool sefice to je Ruska Kneginja salata , onako kako ju je spremala njena mama , a naravno  s dodacima koju radi Blue Suna za koje da zna  Olivier malo bi bilo reći da  bi se prevrtao  u grobu .....</para><para>/ za Božić pravim svoju varijantu , naravno slikat ću je i sliku dodati. dana 25.12. 2020. godine dodana slika / /</para>

Ruska kneginja ,Francuska salata , Ruska salata ili neka druga ?

<para>u stanu smo. da nam ne bi bilo dosadno nalazimo razne razonode. jedna od tih dragih razonada  je ukrašavanje u  ovo vrijeme Došašća i Božića... na ovom boru /visina 90 cm/ glavni ukrasi su ručni rad naše kume Cvije. Tu se nalaze i dva ukrasa mojih cool prija. Radi se o Anki , a drugi ukras je od pok.Zdenke....</para><para>u stanu imamo još borića...</para>

bor sa kukičanim/heklanim/ ukrasima

<para>U Splitu cijeli dan pada kiša i puše jugo...</para><para>Čitam, psihijatri predlažu da se ove godine  ranije okite borovi, terase . Kažu , da ukrašavanje mnogim ljudima donosi sreću , mir.... ja sam ih poslušala i jučer kada je bilo sunčano uredila sam terasu... Bor se mora"ojačati " i dobro "osigurati " da ga ne odnose jugo , a za buru i da ne govorim... radi toga, kuglice moraju biti plastične , dobro osigurane sa žicom... a "borić " se mora žicom privezati....</para><para>Danas kiša pada. Meni je oko srca ljepše, a to je svrha ovog ranijeg ukrašavanja..</para><para>još kad bi pao snijeg.... o tome mogu samo sanjati..</para>

U Splitu kiša...

Adventski vijenac

<para>da nema Coolinarike  ne bih te znala... tražim sliku za čestitku i pretražujem svoju arhivu....bas me neke slike iznenade.....Coolinarika me je naučila da nešto znam i o fotografiranju....</para><para>novi prijatelji, nova znanja sve nam je to dala naša Coolinarika</para>

Chokodiva, sretan rođendan...

bakin cool unuk...

<para>slikano u lučici Špinut, Split</para>

pozdrav s juga....

<para>             Veoma često kao kviz pitanja traže se nazivi povijesnih cesta, kao Napoleonova, Rimska ili neka druga cesta. Neke odgovore sam znala, a na ovom izletu sve se vrtilo oko nekih cesta o kojima nam je na sebi svojstven način pričala Zoraida.</para><para>Čim smo krenuli put Biokova, upozoravala nas je da gledamo lijevo, desno, gore ka gomilama gdje se nalaze ostaci utvrda, pokazivala nam je i pripovijedavala nam je o Napoleonovoj cesti čija trasa je ovuda prolazila.</para><para>
               Što je to Napoleonova cesta?
</para><para>           Napoleonova cesta „Route Napoleon” išla je smjerom od Ljubljane prema Postojni i Rijeci, potom preko Bakra i Novog do Senja, pa je preko Vratnika prešla u Otočac i nastavljala smjerom Perušić – Gospić – Gračac – Knin i dalje preko Vrlike, Sinja, Trilja, Vrgorca i Norina do Dubrovnika, s nastavkom prema Kotoru, Budvi i Albaniji.</para><para>                        Cesta je nazvana po caru Napoleonu jer se htjelo odaslati  političku poruku susjednom Osmanskom Carstvu, kao i stanovnicima pokrajine da će cesta će biti jamac sigurnosti Ilirskim pokrajinama, odnosno Francuskomu Carstvu protiv Osmanskoga Carstva.</para><para>                      Gradnja cesta u Dalmaciji ima svoje korijene u doba antike i Rimskoga Carstva. Već se u to doba shvatila se važnost izgradnje cesta, kako radi vojnih i strateških ciljeva, tako i radi razvoja trgovine i povezivanja golema teritorija pod jednom upravom. Tijekom srednjeg vijeka važne su komunikacije između panonskoga i jadranskoga prostora. Tu imamo tzv. Vojničke ceste između Zagreba i Knina preko Bihaća. Isto je tako još u ranom srednjem vijeku izgrađena tzv. Kraljevska cesta između Nina i Knina.</para><para>                 Ceste nisu građene u vrijeme dok su Mlečani vladali ovim krajevima. Postavlja se pitanje, zašto? Veneciji kao pomorskoj sili, čija se trgovina obavljala morem, bilo je stalo do razvoja primorskih mjesta i njihovih luka. Razvoj komunikacijskih putova u unutrašnjosti Dalmacije nije joj bio u interesu. Smatrali su da bi gradnja cesta u zaleđu omogućila brži prodor osmanskih vojnih trupa prema obali i na taj način predstavljala stalnu opasnost za Jadran koji je bio pod njihovim izravnim utjecajem.</para><para>                         Gradnja cesta i putova utjecala je na ukupni gospodarski razvoj zemlje, a poglavito u Dalmaciji, koja je Francuzima bila nepoznata zemlje „ terra incognita”.  Izgradnja povijesnih cesta u Dalmaciji za vrijeme francuske uprave bila je među najvećim građevinskim investicijama.</para><para> Francuske ceste građene su najvećim dijelom uz pomoć lokalnoga stanovništva pokrajine, koje je bilo glavni izvor radne snage. Doprinos stanovništva bio je prijeko potreban za gradnju i izuzimanje se nije toleriralo. U svojim sjećanjima maršal Marmont spominje činjenicu da oni koji nisu htjeli raditi, a uglavnom bi se radilo o stanovnicima gradova, mogli su izbjeći rad ako bi našli osobu koja će ih zamijeniti u radu te ako bi platili vlastito izuzeće od radova, međutim, tu mogućnost nije, iz materijalnih razloga, mogao koristiti običan puk. Seljaci su odrađivali težak fizički posao u zamjenu za malo kruha i novčanu naknadu. Građani su se najčešće pozivali na pripomoć putem proglasa. No, daleko od toga da su stanovnici krajeva pokraj kojih bi cesta prolazila imali izbora ne odazvati se pozivu.</para><para>Danas je vidljivo da je nakon više od 200 godina cesta u izvrsnom stanju, osobito iznad Brela iako nije održavana niti popravljana. Ova trasa Napoleonove ceste u turističke svrhe na području Brela dobro je prezentirana. Na trasi Napoleonove ceste izgrađene su i proširene današnje ceste. Dužina tih cesta u Dalmaciji je bila oko 500 km.</para><para>                        Krećući se Biokovom možemo samo razmišljati kako je prije 200 godina ljudima bilo graditi cestu. Ova današnja izgrađena cesta uska je, dosta problematična jer je širina veoma mala, mimoilaženje se mora vršiti zaustavljanjem na proširenju i propuštanjem vozila koje dolazi u susret .Rubnik ceste omeđen je kamenom i pogled u ponor izaziva strah.</para><para>                  Obzirom da smo nešto saznali o Napoleonovoj cesti, vratimo se na ono što je glavni razlog našeg izleta, a to je Nebeska šetnica koji se nalazi u sklopu Parku prirode Biokovo.</para><para>Biokovo je zbog svoje jedinstvene geomorfologije, bioraznolikosti, ljepote 1981 .godine proglašen parkom prirode. Prostire se na površini od 196 km2 i obuhvaća planinski masiv od prijevoja Dupci do Gornjih Igrana, a to je dužine negdje oko 30km.</para><para>                  Kako doći do Nebeske šetnice ?</para><para>                 Ako se dolazi iz pravca Splita ili pak autoputa u svakom slučaju mora se proći kroz Makarsku, pa krenuti u pravcu Vrgorca. U jednom trenutku vidjet ćemo oznaku "Kotišina- Botanički vrt" Ako imamo vremena svratimo do tog vrta upoznat ćemo ono što je karakteristično za ovo područje :bukve, jele , crni dalmatinski bor , a i endemske vrste :biokovsko zvonce, biokovska zečina i dr....Nastavimo dalje cestom i negdje oko 6-7 km od Makarske vidjet ćemo velike oznake koje govore da je lijevo ulaz u Park prirode Biokovo , a primijetit ćemo i da je u istom pravcu i Skaywalk... Na ulazu u park mora se kupiti karta, cijena za odraslu osobu je 50 kuna . Autobusi se ne propuštaju jer širina ceste to ne dozvoljava . Negdje na udaljenosti od 13-tak km veliko je proširenje i tu je s lijeve strane Nebeska šetnica. Ovaj put je uzak, veoma nezgodan za mimoilaženje... prvi dio puta prolazi kroz šumu crnog dalmatinskog bora . Dalje, s lijeve stane pogled je prekrasan , otoci Brač, Hvar , u daljini Vis. Ono što je za nas bojažljive nezgodno je konfiguracija terena, padina prema moru. Vozit se mora oprezno.</para><para>                 U jednom trenutku s lijeve strane ugledali smo Nebesku šetnicu- Skywalk .</para><para> Gradnja šetnice finansirana je iz Sredstava Europskog fonda za regionalni razvoj. Vidikovac je izgrađen u obliku potkove izvan litice sa staklenom plohom za hodanje. Šetnica se nalazi u jugozapadnom dijelu Parka prirode Bikovo, na predjelu Ravna vlaška, na visini od 1228 metara nad morem. Ja sam bila pod grčem , nisam se ugodno osjećala. Nije mi bio ugodno pogledati u noge i ispod vidjeti "provaliju". Jedva sam čekala da siđem sa šetnice.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e7ef1658-641d-11eb-a9b8-0242ac120022" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="ee1b4f1a-641d-11eb-8c58-0242ac120066" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="ec0735b8-641d-11eb-924f-0242ac120045" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="f019fabe-641d-11eb-9ace-0242ac120042" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> Saša gleda otoke...<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="eb09be7e-641d-11eb-b809-0242ac120046" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Zoraida i ja</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="ea5d77c2-641d-11eb-aea8-0242ac12005c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>U sklopu vidikovca je i geološki stup- trodimenzionalan prikaz stijena koje su formirale područje Biokova od njegovog postanka do danas s geološkom tablicom vremena i opisom starosti i vrsta stijena.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="efc4029e-641d-11eb-9837-0242ac12005f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e9fda338-641d-11eb-8df9-0242ac120052" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>                   Kada se prođe ovaj dio može se nastaviti dalje prema najvišem vrhu Biokova , a to je Sv. Jure. Isti se nalazi na visini od 1762m n/m. Na samom vrhu do izgradnje TV repetitora , a to se dogodilo 1965.godine bila je stara crkvica Sv. Jure. Ta crkva prvi put se spominje 1640.godine kao skromno svetište u putopisu franjevca Pavla Pelizzea iz Rovinja. Radilo se niskoj kamenoj građevini ukopanoj u zemlji. Imala je samo jedan otvor prema jugu. Ta crkva vremenom i "zubom" godina izgubila je svoj izgled, tako da je 1968. izgrađena nova crkva tj.ona koja danas tamo postoji. Izgradnja je izvršena malo dalje , tj. malo istočnije od stare crkve. Malo je viša od stare , kvalitetnija i posvećena je također Sv.Juri. Krajem srpnja svake godine održava se misa u ovoj crkvi i ovaj svetac u ovomu podneblju zove se Sv. Jure Biokovski .</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="6c6ed6a6-6406-11eb-9745-0242ac12003a" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>               Nakon šetnje Nebeskom šetnicom i uživanjem u pogledu uputili smo se prema selu Kokorići . Da bi stigli do njih morali smo proći Gornje Igrane , Duge njive, Kljenak, Višnjicu . Krećući se tim putevima razmišljali smo o težini izgradnje bilo kakvih cesta na području. Išli smo područjem kuda je išla Rimska cesta.</para><para>                  RIMSKA CESTA išla je od Salone do Narone .</para><para>Prije dva tisućljeća carski namjesnik Publije Kornelije Dolabela izgradio je gotovo 600 kilometara cesta kojima je premrežio  tadašnju rimsku provinciju Dalmaciju. Iz Salone je kretalo pet trasa, a cesta prema Naroni i danas je velikim dijelom žila kucavica unutrašnjosti Dalmacije i susjedne Hercegovine. Ona od Solina i Klisa, preko Trilja, Ciste i Lovreća vodi do Imotskog te dalje za Hercegovinu, kroz Ljubuški, da bi završila u Vidu kod Metkovića – rimskoj koloniji Naroni. Temelji i trasa su joj rimski, a nalazila se na središnjem dijelu važne rimske magistrale koja je vodila kroz zaleđe jadranske obale. Ta je magistrala započinjala u Akvileji na sjeveru Italije i završavala u Dirahiju, odnosno Draču u današnjoj Albaniji. Odatle se kao "Via Egnatia" nastavljala prema Konstantinopolu/Carigradu. </para><para>
 Do gradnje autoceste kroz unutrašnjost Dalmacije apsolutno niti jedan zahvat u prostoru nije na takav način obilježio jedno vrijeme i naredna stoljeća do naših dana.
</para><para>Pogled na autocestu i Vrgorac</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="ecccdd72-641d-11eb-909e-0242ac12003b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> Činjenica je da je uz manje promjene ova trasa kontinuirano korištena, pa uz nju nalazimo značajnu prirodnu i kulturnu baštinu iz svih povijesnih razdoblja.Trasu Salona -Tilurij - Bigeste - Narona danas prepoznajemo kao liniju koja spaja pedesetak nevjerojatnih prirodnih i kulturnih lokaliteta, od kojih su dva sa stećcima – Crljivica i Bijača/Hercegovina /  odnedavno uvršteni na UNESCO-vu listu svjetske baštine.</para><para>                 KOKORIĆI su sljedeća naša postaja.</para><para>Posjetili smo rodnu kuću Antuna Prže Prvana . Radi se o kući tj.kuli. Na njoj se vide prorezi na zidovima koji su služili za obranu. Cijeli kompleks je odraz života ljudi ovog područja u XVII-XVIII stoljeću. Tu je izložena originalna odjeća Antuna Prže , njegovo naoružanje, biblioteka.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="f0d38812-641d-11eb-9e54-0242ac120021" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="ecd8135e-641d-11eb-ae8a-0242ac12003b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>U sklopu kompleksa je i crkvica Sv.Ante iz kraja XV stoljeća.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="eb32bcde-641d-11eb-9247-0242ac12004c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="ecd951ce-641d-11eb-8597-0242ac120013" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>O ovome kraju i o Vojvodi Prvanu pisao je Alberto Fortis, talijanski putopisac koji je zapisao Baladu o Hasanaginici. Fortis je ovaj kraj posjetio 1772. godine. Fortis u svom putopisu "Put po Dalmaciji " kaže "'Nikada dok sam živ neću zaboraviti doček i srdačno gostoprimstvo što mi ga je učinio vojvoda Pervan u Kokorićima" Postoji legenda koja kaže da je u kuli , odnosno Kokorićima rođena Hasanaginica.</para><para>Današnji vlasnik uredio je cijeli kompleks na način da je vodio računa o povijesti i duhu vremena kada je ovdje živio Antun Prže Prvan, a naravno prilagodio je i potrebama modernog gosta.</para><para>                     U nastavku posjetili smo Cisto Provo i lokalitet Crljivica. O ovome sam pisala u blogu:</para><para> <ulink url="https://www.coolinarika.com/preview/clanak/putujemo-i-ucimo-lekcija-stecci-/">https://www.coolinarika.com/preview/clanak/putujemo-i-ucimo-lekcija-stecci-/</ulink></para><para>
 Sada smo gradivo ponovili i utvrdili slijedeće:
</para><para>Cista Provo, značenje njenog naziva je :Cista=cesta, provo= zemljana, prašna.</para><para>Stećci su grobni biljezi nastali krajem XIV do XVI stoljeća. Kako i zašto su nastali nije jasno , a kako nema pisanih dokumenata možemo samo nagađati . Jedna teorija kaže da su to grobni biljezi bogumila, druga teorija kaže da su u pitanju Vlasi. A ima još tumačenja. Postoji 28 lokaliteta sa stećcima i to : 20 u BiH, 2 u HR, 3 u Srbiji i 3 u CG. Ovi lokaliteti su pod zaštitom UNESCO-ve svjetske baštine.</para><para>Tijekom ove posjete bilo mi je ugodno čuti da je moj zemljak dr. Alojzije Benac, kojeg sam osobno poznavala bio najveći stručnjak za stećke.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="ec3b55aa-641d-11eb-9f53-0242ac120059" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Posjetili smo i CRKVINE . </para><para>Crkvine se nalaze u naselju Cista Velika nedaleko od lokaliteta sa stećcima. U razdoblju od 1993. i 2007. godine na Crkvinama su otkriveni ostaci složenog kompleksa antičkih profanih, ranokršćanskih i ranosrednjovjekovnih sakralnih građevina okruženih pripadajućim grobljima.</para><para>Pogled na ove ostatke dobro je prezentiran. Naime, izgrađena je metalna konstrukcija na koju se treba popeti i s visine sve promatrati. Dobro se uočavaju ostaci pet različitih crkava podignutih na u razdoblju između sredine V. i početka X. stoljeća. U istom sklopu otkrivene su dvije cisterne za kišnicu i prateće prostorije među kojima je baptisterij s krsnim bazenom. Kako to izgleda :</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="ec416300-641d-11eb-a932-0242ac120016" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>
 Mrak pada i mi se puni utisaka o viđenom i proživljenom vraćamo u Split. Jedva čekamo novi izlet.
</para>

ZORAIDIN  IZLET U DOBA  KORONE / Cestom do šetnice/

<para>Na Biokovu, iznad mjesta Tučepi. Nije mi bilo ugodno hodati po staklu, bez obzira što kažu da je neprobojno. Hodaš u "prazno"... ispod ambis... </para>
<para>Ovo je slikano od mora, šetnicu sam zumirala pa tek onda slikala....</para>

Nebeska šetnica/Skaywalk/

PUTOVANJE U DOBA KORONE /JESEN/-TVRĐAVE- UTVRDE /Carcassonne,Montecassino,Klis/

klis,članak

<para>pileća prsa isjeći na fete. posoliti, popapriti. posebno umutiti jaje, parmezan i sjeckani peršunov list . fete piletine prvo uvaljati u brašno i dobro umučiti u smjesu / jaje +parmezan+ peršunov list / ispeći u masnoći ... staviti na pjat za serviranje. ako je bilo puno masnoće , odliti je . u zagrijanu masnoću staviti kocku maslaca i o,5 dcl bijelog vina. reducirati da se zguzne i potom preliti preko pohanifeta.... </para><para>/ recept s youtube/</para>

pileća prsa na sočan način

<para>                   Korona i vjenčanja kakve veze imaju. Imaju i to veliku. To su dva ljuta neprijatelja. Ako jedno prijeti, drugo se zabranjuje. Nikako da se suglase. U prvim mjesecima korone, vjenčanja se otkazaše, dvorane ostadoše prazne , svadbene haljine staviše se u ormar. Je su li sve ljubavi to preživjele, pitanje je. Odgovora ne znam. Dođe ljeto, odškrinu se nada. Ali i tada, nemoj ovo, ne možeš ono. Kako od 300 uzvanika pasti na 100, pa 50 . Pitanje veliko. Svi su važni, koga izbrisati. Distancu držati. Mladu ne poljubiti. Sve su to pravila kojih se moraš držati.... A opet svaki dan čitaš da su svadbe izvor širenja korone....<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>                 Danas korona , jučer godine života , a nekada davno nešto drugo su bile karakteristike svadbi....<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>                     </para><para>                       Kako je to bilo nekada kroz priču iz Gretne Green i Kane Galilejske</para><para>
                                                             GRETNA GREEN /ŠKOTSKA/
</para><para>
                           Prije nego što nešto kažem o tome po čemu je poznata Gretna Green, par rečenica o tome kako je to u Hrvatskoj regulirano.
</para><para>                        Vjerujem da znamo da je brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca. Brak se sklapa  suglasnom izjavom pred matičarom ili službenikom vjerske zajednice. Brak može sklopiti osoba koja je navršila 18 godina života i koja je poslovno sposobna .Iznimno brak može sklopiti, uz prethodnu dozvolu suda, i osoba koja je navršila 16 godina. Ovdje bih naglasila baš ovu pretpostavku koja je iznimna . Osoba koja je navršila 16 godina u sudskom postupku koji se zove izvanparnični dokazuje da je mentalno i tjelesno  sposobna za zaključenje braka prije punoljetnosti. Saslušava se maloljetna osobe, roditelj, odabranik i pregledava se ljekarsko uvjerenje .Nakon toga sud donosi rješenje kojim se dozvoljava da osoba zaključi brak prije punoljetnosti. Tako je to kod nas.</para><para>
 A sada o onome po čemu je poznata Gretna Green. 
</para><para>Gretna Green u Dumfriesu možda je najromantičnije mjesto u Škotskoj, ako ne i u Velikoj Britaniji. Ovo malo škotsko selo postalo je sinonim za odbjegle ljubavnike .</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="cf3096dc-641d-11eb-8083-0242ac12002b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>1754. godine u Engleskoj je na snagu stupio novi zakon, Zakon o braku lorda Hardwickea.Po ovom zakonu mladi ljudi da bi mogli zaključiti brak moraju imati više od 21 godine, a do te godine traži se pristanak roditelja. Škoti, međutim, nisu promijenili zakon i nastavili su sa svojim stoljetnim bračnim običajima. </para><para>Zakon u Škotskoj dopuštao je sklapanje braka svima starijima od 15 godina pod uvjetom da nisu usko rodbinski povezani i da nisu u vezi ni s kim drugim.Ovaj se bračni ugovor mogao sklopiti gdje god je par volio, privatno ili javno.</para><para>
 Ceremonija braka bila bi kratka i jednostavna, otprilike ovako :
</para><para>“Jeste li u ljubavnoj  vezi? Da</para><para>Možete li se slobodno udati? Da</para><para>Sad ste oženjeni. "</para><para>Brak u škotskoj tradiciji mogao bi se sklopiti bilo gdje na škotskom tlu. 1770 godine izgrađena je cesta s naplatom cestarine . Cesta je prolazila kroz mjesto Gretna . Tog trenutka Gretna postaje dostupna i postaje poznato odredište za odbjegle parove.</para><para>Zabranjena ljubav i odbjegli brakovi bila su tema mnogih romana, na primjer u romanu "Ponos i predrasude"    Jane Austen.                        </para><para>Engleski parovi obično su voljeli zadržati neke engleske bračne tradicije i zato su tražili nekoga tko je nadležan da nadgleda ceremoniju.Najstariji i najcjenjeniji obrtnik u selu bio je seoski kovač pa je tako Kovačnica u Gretnoj postala postala omiljeno mjesto za vjenčanje. Po tradiciji kovač je brak zapečatio udarajući nakovanj i kovači iz Gretne postali su poznati kao "Svećenici nakovnja". Kovač i njegov nakovanj sada su simboli vjenčanja Gretna Green. Poznata kovačnica Gretne Green, Old Smithy, u koju su se ljubavnici vjenčavali od 1754. godine, još uvijek je u selu i još uvijek je mjesto vjenčanja.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="cc249e48-641d-11eb-ae0b-0242ac120060" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Sada se u Gretna Green nalazi nekoliko drugih vjenčanih mjesta, a ceremonije vjenčanja i dalje se izvode preko kovačkog nakovnja. Gretna Green i dalje je jedno od najpopularnijih mjesta za vjenčanja i tisuće parova iz cijelog svijeta hrle u ovo škotsko selo kako bi se vjenčali svake godine.</para><para>
 
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bd8a56f4-6416-11eb-9602-0242ac120020" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Nešto o zaključenju braka između mene i Saše. U trenutku zaključenja braka nas dvoje imali smo po 54 godine. Radi se civilnom braku , koji je zaključen u prisutnosti matičara izvan prostorija matičnog ureda i kao takav bio je prvi brak u Požeško-Slavonskoj Županiji. Obzirom da sam znala voditi izvanparnični postupak za odobrenje zaključenja braka prije punoljetnosti na ideju mi je došlo da zahvalnicu napravim u tom smislu....Članovi  vijeća su sudionici vjenčanja . Zahvalnica je u šaljivom tonu i ona izgleda ovako :<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="ccc3b476-6411-11eb-aaa5-0242ac12003e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>
                                                  KANA GALILEJSKA /IZRAEL/
</para><para>Prilikom našeg Hodočašća u Svetu zemlju posjetili smo i Kanu Galilejsku. Ona se nalazi u blizini Nazareta. Zove se Kana Galilejska jer postoji Kana i u Siriji. Na mjestu gdje se dogodio događaj iz Isusova života koji je opisan u Novom zavjetu i gdje Isus učinio prvo čudo podignuta je crkva .<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c5c35d82-641d-11eb-9a9f-0242ac12004a" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Događaj je slijedeći: Na svadbu su pozvani Isus,njegovi učenici i Djevica Marija . Isus je svojim dolaskom želio posvetiti ženidbu, koju je kasnije uzdigao na sakrament .Želio je poručiti i da umjereno veselje i  zabava  nisu zabranjeni i da poštuje rodbinske i  prijateljske veze. Obitelj mladenaca bila je siromašna pa im je ponestalo vina . To je prva primijetila Djevica Marija. Nije htjela, da se osramote na svečan dan pa je samoinicijativno zamolila Isusa, da im pomogne riječima: "Vina nemaju ." Isus do tada nije učinio još nijedno čudo, ali Djevica Marija znala je, da on to može, jer je Sin Božji. Isus joj odgovori: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas! ". "Ženo" je bio častan naziv uobičajen za to doba. Tako su nazivali i kraljice.Djevica Marija prva je, koja se obratila Isusu za pomoć. Zbog toga se smatra pomoćnicom i zagovornicom ljudi u potrebama i nevoljama. Bila je sigurna, da će Isus učiniti što je  molila  pa je prišla poslužiteljima i rekla im, da učine sve što im Isus kaže. Tamo je bilo šest kamenih posuda za pranje ruku . Isus je rekao poslužiteljima, da napune posude vodom do vrha, što su i učinili. Tada im Isus reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Ravnatelj stola nije primijetio što je rekla Djevica Marija i što je učinio Isus pa se začudio, odakle se pojavilo to vino. Smatrao je, da je zaručnik to vino potajno čuvao pa je rekao: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se napiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada. ."</para><para>To je bilo prvo Isusovočudo. Isusovi učenici povjerovali su da je Isus obećani Mesija .Isus je nakon svadbe zajedno sa svojom majkom i braćom otputovao u Kafarnaum, grad koji se nalazio na sjeverozapadnoj obali Galilejskog mora.</para><para>U toj crkvi i na tom svetom mjestu Saša i ja smo obnovili bračne zavjete.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c5ef6e54-641d-11eb-a088-0242ac120021" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/> </para><para>
 Što reći? 
</para><para>Nešto razmišljam. O tome bih se jučer smijala, a danas mislim možda je Zoom aplikacija rješenje... Matičar u svom uredu , mlada i mladoženja u svojim zasebnim  kućama , kumovi bilo gdje  drže mobitele u ruci , zavjete ponavljaju i vjenčanje obavljaju. A poljubac..</para><para>Idemo dalje..... </para>

PUTOVANJA U DOBA  KORONE -JESEN/ vjenčanja-/Gretna Green i Kana Galilejska/

<para>ljubi ga baka mira i nono saša. luka je pravi planinar. jučer je prepješaćio oko 15km...kad još malo odraste možda i postane  član HGSS / gorska služba spašavanja /....</para>

naš unuk Luka

za članak

On i ja /Prag/

On i ja /Atena/

On i ja /Oslo/

Oni i ja / smjena straže u Stockholmu/

<para>bili smo u Krakovu, Poljska.. ženska da bi dobro uslikala, čučnula, naguzila se.... a i mi , osmijeh od uha do uha, škljocnuli i uhvatili taj trenutak... smijemo se i jutros...  </para>

nas dvoje.jpg

МИР БОЖЈИ. ХРИСТОС СЕ РОДИ !

U Splitu kiša pada ....

U Splitu kiša pada....

za člančić

Ruska kneginja ,Francuska salata , Ruska salata ili neka druga ?

bor sa kukičanim/heklanim/ ukrasima

U Splitu kiša...

Adventski vijenac

Chokodiva, sretan rođendan...

bakin cool unuk...

pozdrav s juga....

ZORAIDIN IZLET U DOBA KORONE / Cestom do šetnice/

Nebeska šetnica/Skaywalk/

PUTOVANJE U DOBA KORONE /JESEN/-TVRĐAVE- UTVRDE /Carcassonne,Montecassino,Klis/

klis,članak

pileća prsa na sočan način

pileća prsa na sočan način

PUTOVANJA U DOBA KORONE -JESEN/ vjenčanja-/Gretna Green i Kana Galilejska/

naš unuk Luka

za članak

za članak

za članak

za članak

On i ja /Prag/

On i ja /Atena/

On i ja /Oslo/

Oni i ja / smjena straže u Stockholmu/

dobar kadar i za nju i za nas...

piletina"francaise" od Domaćice- online

Težina pripreme

Grupa jela

Način pripreme