Ovo je ukras moga grada, zelena oaza prepuna ptica, mjesto gdje volim otići uvijek kada imam vremena, to je mjesto odmor za dušu, prepuno starih stabala obraslih bršljanom, šljunčanih staza i puteljaka, drvenih klupa za odmor umornih šetača... lijepo je u svim godišnjim dobima, a naročito volim onamo otići ovako rano, kada baš i nema mnogo prolaznika, šetajući tim stazama i stazicama uživam u nekim svojim mislima, od svakodnevnih obaveza i stresa... pa prošećite sa mnom...
Volim ovo mjesto jer je tiho, mirno, kao odvojeno od ostalog dijela grada, iako je uz njega jedna poprilično prometna cesta... nikada nije pusto, uvijek se nađe tu i tamo koji prolaznik ili šetač u potrazi za nečim samo njemu znanim. jedan od razloga je možda i taj, jer je u njegovom nastavku smješten Dom zdravlja, ali i starački dom...
Još kao dijete sam koračala ovim stazama i puteljcima, ali uvijek pronađem nešto novo, nekakav zanimljiv detalj, koliko god puta prošla ovim dobro znanim stazama. Jer svaka od njih ima neku svoju priču, svaka klupa, zelene boje ima neku svoju ispovijest, samo da kojim slučajem zna pričati...
,, bile bi to priče za pamćenje.
Gdje god se kretali, kojom god stazicom pošli vidite nju, našu ljepoticu, ukras i ures grada, našu katedralu, koju je dao sagraditi Josip Juraj Strosmayer, poznati biskup i mecena¸ po njemu je park dobio i ime, ali mi ga znamo zvati i tzv.veliki park, jer imamo još jedan na drugom kraju grada, a zove se možda ste i pogodili mali park, a o njemu možda jednom drugom prilikom...
Na samom ulazu u park je postavljena skulptura od bijelog kamena, kontrabas, a rad je jednog poznatog Puljanina, Istranina, gospodina Šime Vidulina, čiji je hobi izrada ovakvih i sličnih skulptura¸ na ulazu u njegovu ulicu je postavljena skulptura medvjedice¸odakle mi taj podatak, pa Pula je moje ljetno odredište, odnosno čitave obitelji, a smještaj u blizini njegove kuće i radionice...
radi se inače o čistoj slučajnosti.
Trenutno je park prepun proljetnica, naročito nekih žutih cvjetića, ne znam im ime, ali su lijepi, te naravno ljubičica bijelih i plavih, koje uokolo šire svoj fini miris¸ kao što rekoh dio staza i puteljaka je posut sitnim kamenjem, koje šušti pod vašim koracima, taj zvuk se miješa sa cvrkutom velikog broja ptica, koje ovdje obitavaju...
nisam odoljela, a da ne slikam ovo izvaljeno iz korijena stablo, svo obraslo zelenim bršljanom...
A evo i malo zelenog biljnog pokrova na tlu...
Nadam se da vam se svidjela ova moja rano jutarnja šetnja po velikom parku, za kraj prilažem još nekoliko slika¸ pozdrav
:(Još nema komentara