ili malo uspomena s mog prvog COOl druženja. Znam da se već puno puta pisalo o ovakvim druženjima, ali za mene je to potpuno nešto novo i prvi susret s Koprivnicom i ovim krajem...
Čim je na stranicama Coolinarike, objavljeno 5 veliko COOL okupljanje u Koprivnici, odlučila sam se prijaviti. Ove godine idem, pa kud puklo, da puklo i nema veze što mi se čini, tako daleko. Ništa me neće spriječiti da prisustvujem tom događaju.
I tako je i bilo. U veselom društvu koje se sastojalo, ( kako bi rekla naša "Sneca") od COOL - muža, ujedno i glavnog šofera te mojih a i vaših cool prijateljica Carice i Sanjess.
Malo smo se provozali Zagrebom, umjesto auto-putem, pa se put malo odužio. Nismo imali Natašu (GPS), a Carica i Sanja koje znaju put do cilja, su zaneseno brbljale, pa smo malčice krivo skrenuli.
Kako smo malo zakasnili, od predviđenog početka cool susreta, parking je već prepun automobila. Po izlasku iz auta, ugledam poznatu osobu, znate ono kad se poznate iako se još niste sreli u živo. Bila je to naša Kumababa s prijateljicom, kojoj sam zaboravila ime, ali one će me ispraviti. Svi se međusobno upoznajemo i krećemo prema štaglju. Ali Kumababino oštro oko uočava jednu lijepu sliku blizu parkinga, sliku bicikla nasred livade. Ma , primjetila sam ga i ja, pa se svi spremno hvatamo fotića i eto naših prvih slika...
Pri ulasku PRC dočekuju nas simpatične i nasmijane cure iz Uredništva, koje ovim putem pozdravljam. Akreditacije nas čekaju na samom ulasku. Pronalazim svoju i razmišljam: da, to je to, evo me, tu sam, i ponosno ju stavljam oko vrata....sada će svi znati tko sam...a i ja ću lako pročitati imena ostalih sudionica i povezati ime i osobu...
Ulazimo u prostorije PRC, koje nas dočekuju pune živosti i veselja. Na stolovima u sali, koja je uređena kao velika kuhinja, postavljen je doručak, na kojeg mi malo kasnimo jer je skoro podne...
a tu su i reklamne košare, prepune ukusnih Podravkinih proizvoda...
Sala- kuhinja je bogato opremljena s pećincama, velikim radnim pultom, kaminom i naravno stolovima. Zamišljam, koliko se je tu ukusnih jela spremilo....
a naravno tu je i šank, bez kojeg ne može, a kojeg ukrašavaju ove tave, koje samo čekaju akciju, prženja i dinstanja.
prostor me oduševio. Pregladnili od puta, malo bi doručkovali i probali od svega po malo. Ali , najprije higijena i pranje ruku. Na vratima toaleta uočavam simpatične oznake, muškog i ženskog toaleta, brzo ih slikavam i već im u mislima dajem nadimke. Oni postaju za mene "Dudek"....
i "Regica"....
iz naše poznate serije, svima znane. Imaju narodne nošnje, a simpa, mi "Regica" se baš slatko rumeni...
U pauzi između događanja, malo obilazimo naše okupljalište s predivnom probuđenom prirodom. Tu u blizini je i mala kućica, muzej, koji je na žalost zatvoren. Suprug i ja , oduševljeni smo izradom krovova na ovim zgradama. Krovovi su izrađeni od trske, debelo naslagane, koju je prekrila mahovina...
Ne možemo se načuditi, koliko je te, trske naslagano, kako je to povezano, kako to izgleda zimi pod snijegom....istom tehnikom pokrivena je i ova mala sjenica, koja se nalazi uz stazu...
Dalje nas staza vodi do kućice iz bajke...
okićene cvijećem.Samo smo se pitali: gdje su Snjeguljica ili možda Ivica i Marica. Krov je naravno od trske,(nije od čokolade), a simpatičan prozor
kao da se skriva ispod te trske. Ponovno se pitamo kako je to izrađeno i tko zna koliko godina izdrže ovi krovovi, a kiša , a snijeg...Doznajemo da je kućica , zapravo restoran "Podravkska klet".Uspijevam uslikati i još jedan popularan prozor
koji je više puta prikazan na stranicama coolke, jer je simpatičan svakom novom posjetitelju.
Spuštamo se nazad stazom, jer nas zovu, slijedi slikanje milenijske fotke....pa ručak. Ali, tu je rascvala magnolija,
koja je svojom ljepotom zavrijedila slikanje... i muzejski eksponati velike bačve i preše , natkriveni poznatim krovom od trske.
Priroda je predivna, a mi moramo na ručak. Ostatak poslijepodneva je brzo prošao, ispunjen druženjem, brbljanjem, prezentacijama podravkinih kuhara , slikanjem ....
Na odlasku Podravka nas dariva krasnim pokolnima, i sendvičima za po putu...nek se nađe, poslije toliko hrane...
Još jednom VELIKO HVALA NA SVEMU i naravno vidimo se i dogodine...👋
:(Još nema komentara