NA "NEBU" IZNAD KORZA!

Riječanke su svoj cool-susret ovaj puta podigle na jedan viši nivo - na "nebo" iznad Korza. Pa zašto ne? 

Najprije okupljanje na "kopnu", a onda liftom "nebu pod oblake" - na sedmi kat! Naravno, morale smo se rasporediti u dva lifta - za ovakvu ekipu jedan je bio premalo!👍

Ulazimo u mrak (ili sumrak) - ljudi moji, mi smo izabrale idealno mjesto za druženje - muzika u tehno - stilu, a nas četrnaest žena! Jeste li dobro pročitali? Jeste, jeste - nas četrnaest! Jedva da nam je bilo dosta četvrtina kata - dobro, ne baš cijeloga kata, ali kafića - da! I nije nam trebalo puno pa da započnemo priču. E, to je trebalo snimiti - raspričale se mi pa nadjačale muziku. Pričale, pričale - ne baš sve u jedan glas, ali malo nas je šutjelo!😀Žene,majke, kraljice - dobro, dobro - i Carica!😀

 Ma, kakav je to susret bio! Možete li naslutiti o čemu se pričalo? Pa, o hrani - naravno! A ne samo da se pričalo - jelo se - slatko i slano! Da, najbolje je ovako napisati - ona koja nije pričala - ta je jela ili se smijala! I opet nije zatvarala usta!😀Počastila nas je Animoda svojim bau...bau.. ili kako već 😉- keksićima; moja imenjakinja j55ri - milanskim i macarons-ima (neće žena ništa naški - već italijanski😀); Sanjass01 - mirisom kardamoma;  karamela12 - finim ušećerenim narančama, nešto fino sa smokvama (nisam čula naziv od prejake muzike, ali sam vrlo brzo pojela 😋), i malo slanoga. Da malo slanoga - draga naša Jelka pobrinula se da ne ostanemo gladne, pa i kruha donijela - neka se nađe! Izostavila sam još jedno slatko - neka se javi "krivac" ! 😉Ovoga puta ja nisam ništa donijela - donijela sam samo sebe!😁

A mi i nismo bile gladne hrane - bile smo "gladne" priče! Zato smo se i sakupile - da "rasteretimo" jezike na nekim drugim, lakšim temama od onih domaćih, teških i svakodnevnih! I bilo nam je baš dobro - u nizu riječi, smijeha, riječi....

A kada nas je muzika ipak uspjela nadglasati - odlučile smo otići! Dio ovog veselog društva - kući, drugi dio - na "početnu" poziciju. Na čakulu - onako, još malo - s nogu! E, nije nam bilo dosta - pa se sjetih vica: nakon višegodišnjeg zatvorskog okruženja, izašle dvije žene na slobodu, pa ispred zatvora stale pričati - "eh, da nam je još malo vremena"😀

Mi smo ga i uzele - prošetale Korzom u "istom tonu" - šta istom, još veselijem! A mogle smo tako još, ali nas je malo bura "pogurala" kućama. Ništa strašno, vratit ćemo se mi ponovno - još jače i veselije!

Drage moje sugrađanke - drage moje cool-prijateljice! Lijepo mi je bilo večeras sa vama, hvala vam svima na tome i nadam se vrlo skorom slijedećem susretu!

Vaša fataRI 😘

PS: nisam zaboravila - samo da se znade - jedan dio "malo slanoga" ponijela je kući jedna naša cool-prijateljica u ovoj vrećici

- koja?

Ma, ne me se tiće!😀