Hrapoćuša / Hrapačuša

Napisat ću samo par riječi, jer moje vrijeme pisanja je odavno prošlo, ulijenila sam se.

Mi Hrvati smo s pravom ponosni na naše tradicionalne recepte, a ima ih dosta. Neću nabrajati, samo ću reći da sam sretna što je to tako. Jedan od njih je i nadaleko poznata i priznata bračka torta, točnije iz malog mjesta Dola na Braču. Imala sam priliku probati tu čuvenu slasticu, muž me specijalno odveo u Dol u jednu prekrasnu , urednu konobu, premda na putu za Bol nam i nije bilo usput. Ali isplatilo se. To je bilo guštanje u svakom zalogaju, evo i sad mi je okus u ustima. Ono što sam tada čula je da to uglavnom rade none, po noći koliko se sjećam, valjda upravo zbog tajnovitosti. Vjerovat ću onom što sam čula da svi imaju neki svoj recept ili se na taj način štite da ga ne podijele. Znam samo da se pravi od puno jaja, biskvit od badema i koliko se sjećam u preljevu su bile jezgre oraha cijele ili popola, može trajati malo duže bez obzira što se ne drži (ne smije) u hladnjaku. I znam da je predivna...nemam pravi izraz za tu ljepotu.

Ako netko ima tajni recept koji bi mogao postati javni, voljela bih da ga podijeli sa svima nama.

A ovo dolje je članak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, koji je šteta ne pročitati.

Objavljeno 01.09.2011. u 18:49

dol na braču krije bezbroj priča, ima čak i svoj posebAN kamen, običaje i recepte slatKih jela

Hrapoćuša torta koju samo Dolke pripremaju (FOTOGALERIJA)

Već više od stoljeća  s generacije na generaciju prenosi se recept za koji treba 14 jaja, malo više od kilograma šećera i malo manje od kilograma oraha

Tako malo bračko misto, a toliko priča za ispričati krije Dol, nekoliko kilometara udaljen od mora, pola smješten u ravnici, a pola na brdima. Ima čak i svoj poseban kamen koji je ušao u njegove kuće, fasade, suhozide, ime mu je hrapoćuša.

Isto kao i glasovitoj dolskoj torti, koju ni ne morate početi raditi ako pokraj sebe niste spremili makar 14 jaja, malo više od kilograma šećera i malo manje od kilograma oraha. Ali najboljih, zbog kojih se, ako se želi napravit delux torta hrapoćuša, ponekad treba uputiti i do splitskog Pazara. Pa zar je čudoonda kada je ljudi časte epitetom “dolske viagre”.

- Nije ju lako pripremiti, čak uru i pol na nju triba utrošit, i to bez priprave dodataka šta se u nju stavljaju. Posebna je po izgledu, podsjeća na ovaj naš dolski kamen, na njegovu hrapavost, špilje i stine od kojeg su građene. I sve je dolske žene znaju pripremit, to je naše blago – pojasnila nam je Barbara logiku stvaranja ove slatkarije koju je tijekom godina malo usavršila i tako napravila tortu hrapoćušu “2 u 1”. Tajna različitosti se skriva u omjerima, u biskvitu, brašnu i mljevenim orasima, eto tek toliko možemo otkriti zainteresiranom puku.

Dolska je torta toliko posebna da su je čak snimale i ekipe čeških i slovenskih televizija. I ne samo to, s obzirom da je otočni kuriozitet, jedinstvena po svom okusu, izgledu i načinu rada, Eko-etno udruga “Hrapoćuša” iz Dola odlučila ju je proglasiti autohtonim bračkim proizvodom. Alfa i omega tog projekta su dvije glavne radilice Udruge Jerko Gospodnetić i Senka Zrilić, koji osim torte brinu brigu i o puno drugih stvari vezanih uz razvoj ovog prelijepog bračkog mjesta.

- Želimo zadržati autohtonost kroz sve vidove života, od njegovanja stare gradnje, tradicijei običaja, do oživljavanja bakinih recepata i sjećanja na spizu kakvu su jeli naši stari. Želimo takvo što, pa i ovu našu hrapoćušu, ponuditi dolskim gostima kao jedinstveni podsjetnik na ljepote našeg malog raja – kaže Jerko.

Kalorična, sočna, po izgledu slična dolskom kamenu

Kakav kamen, takva torta. Toliko je slična izgledu “hropovog” smeđeg okoliša da je od njega i dobila takav naziv. Nije je lako jesti, puna je oraha, kalorična, sočna, i svakako se ne preporučuje dijabetičarima. Već više od stoljeća po originalnim bakinim receptima pripremaju je žene iz Dola, i doslovce prenose s generacije na generaciju. Svojim kćerima i unukama stare Dolke odaju svoje tajne recepte, svaka od njih i onu malu žunticu, dodatak koji baš tu njezinu delikatesu čini posebnom.

I odmah na znanje i ravnanje, nemojte je sami pokušavati napraviti kod kuće, početnicama za ovakvu tortu, koja zahtijeva i vremena i znanja, ipak treba savjet iskusnije kuharice, kaže nam doajenka u izradi hrapoćuše Barbara Matulić. Otkriva nam i kako njihova delikatesa ide kao suvenir iz Dola brodovima, autima, avionima na puste adrese.

Jerko Gospodnetić: Želimo gostima ponuditi spizu kakvu su jeli naši stari

U planu etnoselo

Priča nam tako voditelj udruge o svim čudima koje skriva ovo malo mjesto, o sovama i golubovima koji se gnijezde u rupama dolskih špilja i pećina, torti koja se želi zaštititi kao nematerijalno kulturno dobro, isto kao i dolsko pučko pjevanje, te procesiju Velikog petka.

A gdje je namjera za stvaranje etnosela u kojem će se nuditi domaći kruh, meso, torte, te raznorazni suveniri od hrapoćuše. I pusi na žaru, nećemo ni njih zaboraviti, oni su posebna priča. Isto kao i samare koje po starinski, u jednoj od kuća visoko u Dolu, izrađuje meštar Đani Gospodnetić. Isto kako su nekada radili i njegovi stari, iako je tovara, a s njima i potrebnih samara, sve manje i manje.

tanja šimundić bendić