Hinduistički blagdani – mješavina mita i stvarnosti

Vjerojatno nigdje ne postoji toliko snažna veza između zemlje i vjere kao što je to slučaj s Indijom, kolijevkom nekoliko svjetskih religija. U Indiji je vrlo teško odvojiti vjerske svetkovine od svjetovnih jer se u njoj isprepliću sve razine života, a i sama je povijest na neki način mješavina mita i stvarnosti. Indija je geografski toliko velika i kulturološki raznovrsna zemlja da čak ni svi hindusi ne slave iste vjerske blagdane.

Jedna od najvećih proslava u Kerali je Onam. Vjeruje se da je u povijesti ove zemlje postojalo vrijeme kada su svi bili jednaki - u doba vladavine kralja Mahabalija koji je bio toliko omiljen da su čak i bogovi bili ljubomorni na njega pa su ga poslali u podzemni svijet. No dopustili su mu da jednom godišnje obiđe svoj narod. U čast njegova povratka na zemlju stanovnici Kerale priređuju veliko slavlje.

Vishu - početak Nove godine

No praznik kojemu sam i sama ove godine prisustvovala u Kerali bio je Vishu. Riječ je o danu kojim se označava početak Nove godine po lokalnom kalendaru, a koji pada između travnja i svibnja. U sanskrtu riječ vishu znači "jednak". Zato ga neki smatraju praznikom ekvinocija, a drugi pak južnjačkim festivalom žetve.

Tjedan dana pred praznik svaku kuću u selu posjete tzv. "božji izaslanici" koji sakupljaju rižu i kokos pa ih odnose u hram ne bi li umilostili bogove za uspješnu godinu (to je ujedno jedan od načina izdržavanja lokalnih vjerskih ustanova).

Za sam se Vishu stanovnici pripremaju prethodnu večer: na metalni se pladanj (uruli)prije ponoći slažu simboli žetve i blagostanja: riža, lan, tikva zlatne boje, listovi cimeta, cvjetovi nevena, ogledalo, sveta knjiga, novčići i uljna lampa. Jutro je najvažniji dio praznika. Kada se probudite, zatvorenih očiju dođete do maloga kućnog oltara gdje stoje darovi namijenjeni bogovima - jer taj prvi jutarnji pogled donosi sreću i bogatstvo tijekom cijele godine.

Praznik se nastavlja u hramu s promenadom ukrašenih slonova, molitvama te blagoslivljanjem hrane koju vjernici donose u izobilju.

Zmijski hram

Još jedna zanimljivost je i ta da u Kerali postoji hram zmija, jedini u Indiji u kojemu je svećenik žena. Riječ je o hramu Mannarshala. Jednom se godišnje u njemu zmije hrane specijalno pripremljenim rižinim brašnom s mlijekom te napitkom od kurkume i limete.

Poštovanje prema zmiji toliko je veliko da svaka obitelj u Kerali u blizini kuće ima svoj mali zmijski hram - netaknuti dio džungle u kojemu je zabranjeno sjeći raslinje. Obitelj se svake godine, najčešće baš na festival žetve, okuplja na tome mjestu na zajedničkoj molitvi. To je ujedno i način prirodnog očuvanja okoliša i divljine.

Blagoslivljanje znanja

Ove su godine baka i djed iskoristili naš dolazak za Vishu i organizirali proslavu početka obrazovanja svog unuka (Vidyarambham), ono što svako dijete u Indiji, bez obzira na vjeru, obavezno mora proći. Smatra se kako pravi intelektualni interes u životu čovjeka počinje u drugoj godini života (prva slova, riječi, crteži). Veliki se brončani pladanj posipa rižom i ružinim laticama. Najstariji član obitelji komadićem zlata (koje se čuva kroz generacije) na jeziku djeteta ispisuje mantru (sveti stih), a dječjem se prstiću pomaže da u riži napiše nekoliko shloka (stihova iz Veda). Tako božica obrazovanja i znanja Saraswathi ("ona koja živi u jezeru") blagoslivlja dijete znanjem u formi govora i pisanja. Taj se dan provodi u hramu i susjedima se raznose slatkiši spremljeni posebno za tu prigodu.

Kada bi svijet bio savršeno mjesto, onda bi i hinduizam za mene bio vrlo prihvatljiva vjera jer propagira toleranciju, nenasilje, priznaje sve ostale religije, a skepticizam, ateizam i agnosticizam njezini su integralni dijelovi. No kako idealno ne postoji, ne preostaje mi ništa drugo nego da i iz te vjere, u kojoj nema formalnoga prihvaćanja nego se ona živi ili ne živi, usvojim neke lijepe kulturološke tekovine.

Za više fotografija pogledajte na tagu - indija-una64.

Autor slika: una64