Freegan, od riječi "free", slobodan i "vegan", onaj koji ne jede namirnice životinjskog porijekla, predstavlja osobe s jedinstvenim životnim motom "ne bacati" i konkretnom životnom praksom "razmjenjivati, a ne kupovati".
Neki kažu da je najveća umjetnost iz ničega napraviti nešto.
Prije nekoliko dana sam u kasnim večernjim satima na ulicama New Yorka stvarno upoznala jednog sličnog "stvoritelja", koji sebe naziva "freegan chefom". Bio je s nekolicinom prijateljima u nabavci. Sa sobom nije imao popis "što nedostaje", nego tek jednu staru kašetu, kartonsku kutiju i platnenu vrećicu. Također nije bio jako izbirljiv, niti je pipkao, gledao i njušio. Iskusnim okom je u nekoliko minuta zabilježio sve što ima i što bi mu bilo potrebno. Dva krumpira, tri malo natučene jabuke, vrećica luka, prezreli avokado, kartonska kutija jaja, dva limuna, jedna naranča i dvije napukle tikve.
Uostalom, osim što je termometar pokazivao tri stupnja ispod nule, aktivnost "nabavke" je zapravo protuzakonita pa je trebao djelovati brzo i efikasno. Kada je biciklom stigao kući u Brooklyn, odmah se bacio na pripremu večere. Spaghetti squash salad. Naribao je tikvu, začinio je solju i sokom limuna i naranče te listićima metvice. Njam, njam. A njegovi prijatelji, isto tako, njam, njam. Pitate se zašto vam to pričam? Gdje je poanta? Što je pisac htio reći? Freegan, od riječi "free", slobodan i "vegan", onaj koji ne jede namirnice životinjskog porijekla, predstavlja osobe s jedinstvenim životnim motom "ne bacati" i konkretnom životnom praksom "razmjenjivati, a ne kupovati".
Freeganizam je nastao 90-ih godina u Portlandu i Seatlleu, kao ogranak šireg no-global pokreta. Zabrinuti za zdravlje planeta, neograničeno korištenje energije, milijune gladnih, ti ideološki ekscentrici su odlučili u potpunosti promijeniti svoj način života. Ne radi se o klošarima bez centa u džepu, već o profesorima, managerima, advokatima, studentima, sve redom žestokim neprijateljima konzumizma, koji svaki odnos s tržištem smatraju prijevarom i saučesništvom u najvećoj svjetskoj nepravdi, siromaštvu i gladi. Tako da žive isključivo od - otpada.
Pred samoposluživanjem "D'Agostino" na Trećoj Aveniji i 39-oj ulici našli smo krumpir još zapakiran u mrežastu vrećicu, malo natučene jabuke, banane s nekoliko crnih točkica po kori, gljive kojima se klobuk odvojio od peteljke, hranu koja ne izgleda savršeno, ali nije nejestiva. Malo dalje, pred "Bagle's Shopom", dok otvaramo velike crne vreće od smeća osjećamo miris tek ispečenog kruha?! Naime, nakon zatvaranja u 22 sata, sva neprodana peciva se bacaju, jer sutradan stižu nova i ovima, bez obzira što su svježa, nema mjesta na policama.
Upoznajem studenticu Sarah, koja je napunila košaru na svojoj bicikl i sprema se kući pripremiti omlet, gospođu od šezdesetak godina, profesoricu na sveučilištu koja je tu incognito "jer da muž zna, odmah bi me ostavio", učiteljicu Janet koja već tri godine ne kupuje ništa i tvrdi da se tvoje potrebe mijenjaju na osnovu onoga čime raspolažeš, Adama glasnogovornika newyorških freegana s dvije različite rukavice i Madeline, koja je do prije 4 godine imala posao managerice s plaćom od nekoliko stotina tisuća dolara godišnje, prepunim ormarom i modernim stanom, ali kaže "sada se osjećam puno slobodnijom i u skladu sa svojom sviješću".
Osim trash tourova, tijekom kojih nove članove upoznaju s dućanima pred kojima je najlakše naći spizu, preko dumpster divinga ili 'ronjenja u kontejnerima' i specijalnih freegan kuharica na internetu pa do izleta u prirodu newyorških parkova na tečaj prepoznavanja samoniklog jestivog bilja, treba priznati da su freegani čudaci, ali vrlo jakih uvjerenja i ideala. Svjesni da njihov pokret neće nikada postati masovnim, zadovoljavaju se upozoravanjem na ograničene zemljine resurse, problem otpada i zagađenja, gladi i svjetske raspodjele bogatstava.
U sebi mislim kako se slažem s njima, dok odlazim u pregrijani kafić na kavu u plastičnoj čaši.
:(Još nema komentara