Ne znam točno od kada, ali tamo negdje od djetinjstva bila mi je velika želja brodom preći Atlantik. Dugo je ta želja tinjala u meni i onda, jednog dana, sinulo mi: idem. Za moj 50 rođendan ispunit ću si tu želju. Ali ne bilo kojim brodom, nekom suvremenom "krstaricom", već onim legendarnim, pravim putničkim brodom, koji njeguje nekdašnju tradiciju plovidbe preko Atlantika. I želja mi se ostvarila.
Možda nema ljepšeg od ostvarenja neke želje iz djetinjstva, ili one koja je dugo tinjala u nama. Jedna mi se bila ispunila davno, vidjela sam i doživjela Meksiko. Za drugu, plovidbu putničkim brodom preko Atlantika, trebalo je malo duže. Ali ipak, ostvarila mi se. I putovanje me se toliko dojmilo, da opet imam jednu veliku želju - ponovo ploviti istim brodom, ali sada mi relacija više nije toliko bitna. Bilo kuda, samo da je Queen Mary 2 (QM2).
Nostalgija?
Otprilike godinu dana prije mog 50. rođendana odlučila sam da si ostavrim tu želju. Da plovim Atlantikom. Sjevernim. Brodom. Ne nekom suvremenom krstaricom, punom adrenalinskih doživljaja, koja svaki dan uplovi u drugu luku, koja sidri na nekim tropskim otocima, na kojoj je prava vreva i gužva na svakom koraku. Ne, htjela sam nešti smirujuće, s nekom dozom elegancije, nešto nostalgično, ležerno, a ipak udobno. Htjela sam na Queen Mary 2, na najpoznatiji linijski putnički brod, koji je pored toga i najveći putnički brod ikad napravljen. Dužinom od 357 metara i 13 paluba doduše nije više najveći putnički brod uopće, pretekla ju je Oasis of the Seas, ali ta je, isto tako ljepotica, drugačije namjene od "moje" QM2, koja ipak ostaje najveća među linijskim brodovima.
Da, linijski brod. QM2 naime i danas njeguje tradiciju plovdbe preko Atlantika iz vremena kada avioni još nisu parali nebo između Europe in Amerike. Kada je plovdba bila jedini način da s jednog kontinenta stignemo na drugi. I, tko bi povjerovao, i danas ima dosta onih koji više vole putovati šest dana morem nego nekoliko sati avionom. Kako mi je rekao jedan postariji Englez, gospodin uglađenog ponašanja, ali vrlo ljubazan i razgovorljiv: " Znate, putovati avionom tako je hektično. Sve glasno, buka, zuji. Svima se žuri, vučeš prtljag. A brod, to vam je milina. Sve mirno, tiho, polako. Udobno. Brinu se za mene, u miru jedem, poslužuju me baš kako treba, nikamo mi se ne žuri. Supruga i ja uživamo u plovdbi, svake godine iz Engleske putujemo tim brodom u Ameriku, ostajemo kod djece i prijatelja mjesec, dva, i nakon toga opet se brodom vraćamo u Europu. Avionom putujemo kamo ne možemo brodom."
Neka nostalgija, šta li? I sama sam se to pitala šetajući hodnicima tog luksuznog broda i gledajući slike in natpise iz bogate povijesti plovidbe. Koje sve poznate ličnosti nisu bile na krovu, od političara, glumaca, glasbenika, sportaša... I kraljeva, prinčeva, kneževa i njihove ženske pratnje.
Zanimljivo, QM2 jedini je brod koji ima i poseban dio, u koji ne mogu svi putnici. Apartmani i suite namjenjeni su najbogatijim putnicima i u taj dio broda ostali putnici ne smiju. Od 2300 kreveta, koliko jih ima u brodskim kabinama, oko 300 jih je u pomenutom dijelu broda. Za putnike se brine drugo osoblje nego za ostale, taj dio broda ima svoj posebni restoran, posebnog šefa kuhinje, pojedine suite imaju i batlera, i još koji znak velikog luksuza bi se našao. Sedmodnevna plovidba Atlantikom iz Europe u Ameriku o jednoj tih suita košta od 15 do 20 tisuća eura, a ako se netko odluči za 108 dnevni put oko svijeta, cijena iznosti 97 tisuća eura. Za informaciju: takvo putovanje od siječnja do početka travnja 2012 već je rasprodato.
Tko će sa mnom?
Znači, ja odlučila krenuti. Ali tko će sa mnom? Predložila sam mužu da idemo skupa, za mojih 50 godina i za 25 godina našeg braka, ali me brzo spustio na zemlju. "Znaš što, stara moja, nemam ti ja 70 godina da idem na brod. Idi ti sama ili nekog nađi." Nakon tih riječi smilovala me se naša 22 godinšnja kći, riječima: "Mama, ako nikog ne nađeš, ja ću s tobom." Ma boli me briga, mislim si ja, idem i sama, ako nitko drugi neće. Ipak se radi o mojoj želji i gotovo.
I počnem ja tako u društvu malo pričati što ću ostavriti za mojih 50 godina. I tako, najprije mi reče sestričina da bi ona išla sa mnom. Super, eto ekipe. I tako, uz jutranju kavu, ja pričam o svojim planovima, i tada još jedna prijateljica gukne, da bi i ona išla, ali ako ne smeta. "Pa kako ćeš smetati, super da idemo tri," skoro viknem i - i direktno za kompjuter, tražiti podatke o planiranom putovanju.
Trajalo je tjednima. Istraživanje internetnih stranica suzilo se na Cunard, kompaniju koja je vlasnik QM2 (i pred nje Queen Elizabeth i Queen Victoria), i Smart Cruiser kao agenciju preko koje ćemo sređivati sve u vezi plovidbe.
Ali najprije izabrati termin, ipak se ne radi o voznom redu gradskog autobusa nego broda, koji baš i ne plovi svaki tjedan po dijelu Atlantika, koji ja toliko želim preći.
Ali brzo sam našla pogodan termin i odgovarajuću kabinu. Onu s balkonom, naravno. Ak' je bal, nek' je bal, kako reče moja prijateljica. Provjeravajući cijene, termine, vrstu kabine te njen položaj na brodu i tko zna šta sve još, izbor je pao na broj 4069.
Broj, koji ću zapamtiti zauvijek. Kao i onih šest dana plovidbe.
Nastavlja se...
:(Još nema komentara