Moj profil
Ana's Baking Chronicles: blog sa slasticama koje obaraju s nogu!
Ana's Baking Chronicles: blog sa slasticama koje obaraju s nogu!

Ana's Baking Chronicles: blog sa slasticama koje obaraju s nogu!

Ana Zelić ime je koje stoji iza bloga Ana's Baking Chronicles. Ljepoti njezinih torti jednostavno se ne možemo nadiviti i danima bismo mogli boraviti na njezinom Instagramu… Odlučili smo je predstaviti, jer upravo ovakvi mladi ljudi služe nam kao uzor i izvor inspiracije.

Vidimo ljubav prema slasticama, prema lijepom, vidimo perfekcionizam na svakoj fotografiji, ma na svakoj kriški torte! :) A tko to stoji iza ovih divota?

Haha, nemojte tako, zacrvenjet ću se. Ja sam Ana, imam 25 godina i po struci sam magistra ekonomije. Radim kao poslovni analitičar, volim brojeve, ali ipak malo više volim kuhinju. :) Kuhati i peći voljela sam oduvijek, ali kao studentica sam se malo ozbiljnije uhvatila pripremanja slastica.

Jako me zanimalo na koje načine pojedini sastojci u receptu utječu na ishod recepta, što mogu promijeniti da bude bolje, kako stvoriti svoj recept da ima smisla itd. Pogotovo su me zaintrigirale predivne, visoke torte manjeg promjera kojima sam se divila listajući po Instagramu i Pinterestu.

Kao pravi milenijalac, dosta vremena provodila sam gledajući YouTube videa, čitajući domaće i strane blogove, učeći i upijajući što više informacija, a onda sam ih prije dvije godine odlučila pretvoriti u stvarnost. Ideja o blogu počela se stvarati nakon nekih 6 mjeseci mog "food putovanja". Obitelj i prijatelji bili su oduševljeni mojim tortama i cupcakesima, a ja sam voljela odgovarati na njihova pitanja i uplesti ih u cijeli taj svijet pečenja i kemijskih procesa. Znala sam da želim to dijeliti i s drugima, ali trebalo je malo hrabrosti i jedna važna karika koja je nedostajala – fotografija.


Ne volim stvari raditi ofrlje i bila sam odlučna naučiti barem neke osnove za početak. Najteže je zapravo biti svjestan da moraš krenuti od nekuda i da ispočetka neće biti savršeno, ma koliko ti to htio. Tako da sam čekala da prijeđem tu neku granicu za "prihvatljivu nesavršenost". Za rođendan prošle godine dobila sam fotoaparat i tu je krenulo moje drugo "putovanje", fotografsko. Nedugo zatim, kontaktirali su me s jednog gastronomskog portala za suradnju i bila sam izvan sebe od sreće, s obzirom da sam imala nešto manje od 200 pratitelja na Instagramu. To je bio prijelomni trenutak koji mi je dao onaj vjetar u leđa da napravim korak dalje. Trebalo mi je mjesec dana da napravim blog (upravo zbog tog perfekcionizma koji spominjete haha), ali uspjela sam! Ana's Baking Chroniclessvjetlo dana ugledao je prije 10 mjeseci, tako da mu se bliži rođendan. :)


Uz redovni posao koji imaš, koliko vremena ti ostaje za posvetiti se bloganju? Kako uspijevaš žonglirati između posla i hobija koji iziskuje ovoliku posvećenost?

Uh, to je pitanje na koje i sama još tražim odgovor. Nije lako i uvijek nešto "smeta", prije su to bile fakultetske obveze i diplomski, a sad su poslovne obveze. Tako da još uvijek nisam došla do onog kontinuiteta o kojem sanjam, ali evo zadnjih mjesec-dva kao da stvari napokon sjedaju na svoje mjesto (barem dok me nešto novo ne iznenadi haha). Moram priznati da sam u par navrata razmišljala o odustajanju, svakako bi bilo lakše, ali jednostavno se ne mogu natjerati. Kao što netko ne može zamisliti dan bez jutarnje kave, tako ja ne mogu zamisliti dan u kojem ne razmišljam što bih mogla napraviti, u čemu se novom okušati i kako biti bolja u fotografiranju hrane. Meni je to prirodno, kao disanje. Prije sam ovisila samo o vikendima zbog fotkanja i prirodnog svjetla, a kako sam uložila u umjetnu rasvjetu prije koji mjesec, imam puno više vremena. Samo ga treba znati dobro rasporediti i organizirati, a nadam se da ću u ovoj godini to i uspjeti :)



Imaš li neke uzore u slastičarstvu, u kuhanju općenito, nekoga tko te svojom ljubavi prema hrani inspirirao da se i ti okušaš u ovome?

Ne bih baš rekla da imam uzore, ali sigurno jako puno inspiracije. U mojoj se obitelji uvijek dobro kuhalo, ukusna se hrana cijenila i mogu reći da smo pravi gurmani. S mamom i bakom sam u kuhinji od malih nogu, nekad bih pomagala, a nekad i odmagala jedući mrkvu ili čokoladu za kuhanje, haha.

Gledanje kulinarskih emisija bila je obiteljska aktivnost. Tu sam se upoznala s domaćim imenima kao što su Petra Jelenić i Tea Mamut, a i stranima poput Gordona Ramsayja, Mary Berry i Pierrea Herméa. Iako uživam kuhati, pečenje deserata je prevladalo jer je poput umjetnosti. U jednom trenutku smo se mama i ja podijelile na slano i slatko, ostatak ekipe poslušno je testirao sve, a ostalo je povijest. :)

A što pripremaš za nadolazeće blagdane? Jel veselo na tvom uskrsnom stolu? Ima li pince, ručno bojanih jaja…? :)

Uvijek bojam jaja s mojom mlađom sestrom, a ponekad obojamo i više od jaja pa izbjegavamo mamin pogled, haha. Stol za Uskrs uvijek bude bogat, pogotovo slasnom slanom hranom, tako da ne pretjerujem u slatkom. Pinca je svakako nezaobilazna, obožavam njen miris i okus, ali moram priznati da još nismo skroz na ti što se miješenja i teksture tiče. Mislim da ću morati još jednu ispeći, za svaki slučaj :) Osim pince, bit će tu keksića s kokosom, a možda se nađe i torta od mrkve.

Da budemo sigurni da si stvarna, da se i iza ovih savršenih fotki krije živo biće, podijeli nam neku svoju kulinarsku katastrofu! :) Volimo učiti na tuđim greškama i svaki savjet za prevenciju katastrofa u kuhinji nam je i više no dobrodošao.

Vjerujte da kulinarskih katastrofa ne nedostaje, haha! Jednom prilikom radila sam tortu od pistacija za prijateljičin rođendan. Potrudila sam se, očistila pistacije, izvagala i pripremila sve i krenula u pripremu. Dva biskvita (od tri) već su se pekla i bilo mi je čudno kako su tako niski. Tek sam na trećem shvatila da od svih silnih sastojaka nisam stavila šećer! Iako sam znala da ih ne mogu iskoristiti za tortu, bilo mi ih je žao baciti – pogotovo zbog truda čišćenja pistacija, haha. Napravila sam šećerni sirup od iste količine vode i šećera, zalila biskvite i poslužila bližnjima. Nije nešto što bih namjerno išla raditi, ali bilo je sasvim okej. :)

Dovrši nam rečenice:

1. Jednog dana ću sigurno… ne znam je li sigurno, ali jako bih voljela izdati kuharicu :)

2. Ma nema šanse da ću ikada… jesti puževe.

3. U kuhinji uvijek imam… maslaca. Namirnica savršena i za slano i za slatko :)

4. Pincu nikad ne valja… držati nepokrivenu na otvorenom. Uvijek umotati u krpu i u plastičnu vrećicu s istisnutim zrakom, tako će zadržati mekoću i svježinu.

5. Kad mi slastica ne uspije, ja… iskreno, prvo se rasplačem. :) A pet minuta poslije, nakon što to izbacim iz sebe, kreću ideje o spašavanju stvari.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.