Moj profil
Hrvatsko zagorje
Hrvatsko zagorje

Hrvatsko zagorje

2.1.2011.sgazi

Utjecaji germanskih, ugarskih, turskih i drugih naroda, različitost tradicije i kulture, uz činjenicu da Zagorci navek vole pajdašiju, popevke, živlenje, kupicu vinceka i nekaj za prigristi, najbolja su preporuka kušanju zagorskih specijaliteta.

Geografski položaj

Hrvatsko zagorje sve se više budi u svim svojim ljepotama, a Zagorci i Zagorke spremno vas i gostoljubivo dočekuju kao putnike dobronamjernike željne životnih radosti i užitaka u dobrom jelu i pilu. Kad vas Zagorka i Zagorec, ponosno, iskreno i nadasve od srca pozovu za svoj zagorski stol, nemojte ih nikako odbiti. Znate li zašto? Budu vas tužili.

Hrvatsko zagorje nalazi se u Krapinsko-zagorskoj županiji koja je smještena u sjeverozapadnom dijelu Republike Hrvatske i pripada prostoru središnje Hrvatske.

Krapinsko-zagorska županija kao zasebna geografska cjelina rasprostire se od vrhova Macelja i Ivančice na sjeveru do Medvednice na jugoistoku.

U njoj živi 148 799 stanovnika, što iznosi 3, 1 % od ukupnog broja stanovnika Republike Hrvatske. Sjedište Krapinsko-zagorske županije je Krapina.

Povijesni utjecaj

Katkad u ne tako davnim vremenima činilo se kao da Hrvatsko zagorje spava ili kao da je, uspavano nekim čudnim snom, preseljeno negdje drugdje, tu u blizini, a zaboravljeno.

Nije to ništa čudno, najsjajniji biseri često su znali biti zaboravljeni ili jednostavno uspavani vremenom.

Od davnina Hrvatsko zagorje kao da se sakrilo iza Medvednice, a s druge strane dičio se Mandin grad. Uostalom, nisu li mnogi rekli da je Hrvatsko zagorje jedna od bisernih ogrlica sjeverozapadne Hrvatske. Za to su zaslužni prije svega zaista bajkoviti dvorci.

Veliki Tabor i Trakošćan okruženi božanskom prirodom ponosito stoje kao čuvari slavne i burne srednjovjekovne prošlosti. Čuvaju priče o prelijepoj i nesretnoj Veroniki Desiničkoj, o okrutnom grofu Celjskom, čuvaju zaboravljene ljubavi.

Istinska romantika prepuna hedonizma i ugode očekuje vas u dvorcu Bežanec i nisu to jedini dvorci koji će vas dočekati u Hrvatskom zagorju. Neko davno, zaboravljeno vrijeme možete pronaći i ispod Gupčeve lipe okružene prekrasnom prirodom.

Ono što će vas sasvim sigurno učiniti zadovoljnim u Hrvatskom zagorju bit će već spomenuta gostoljubivost Zagoraca i Zagorki. Između ostalog, oni tu gostoljubivost najbolje očituju bogatstvom svog domaćeg, zagorskog stola, a na njemu mora biti sega, jer tak je bilo navek.

Imaju krivo svi oni koji misle kako je zagorska kuhinja jednostavna i siromašna. Nije ni jednostavna, ni siromašna. Bez obzira što je kroz vremena koja su tutnjila Zagorec prolazio svoju muku, svu težinu življenja, istim tim vremenima tutnjili su i utjecaji germanski, ugarski, turski, različiti narodi, tradicije, kulture, običaji i različite kuhinje. Sve je to na kraju obogatilo Hrvatsko zagorje i dalo mu vrijednost koja će tek doći do izražaja.

Karakteristike kuhinje

Zagorski stol također je romantika - za dušu, za oko, a nadasve za nepce. Ljepota okusa, mirisa i užitaka skrivena je u zemljanoj zdjeli punoj svježeg, nepatvorenog kravljeg sira prelivenog najfinijim vrhnjem i sve začinjeno crvenom mljevenom paprikom.

Isto tako zagorski stol ne može se zamisliti bez domaće šunke sušene prema receptima prenošenim s koljena na koljeno, bez sušene pečenke duboko uronjene u začinjenu svinjsku mast pomiješanu s čvarcima.

Ne postoji gurman koji nije ostao opčinjen zagorskim štruklima, zagorskom juhom od krumpira ili juhom sa zagorskim štruklima, zagorskom puricom...

A tek mlinci, to tijesto u koje su umiješane kulinarske tajne zagorskih domaćica iz davnine! A gdje su tek sušena kuhana svinjska koljenica ili krvavice s kiselim kupusom, sarme, pisana pečenica "Stubica", punjena teleća prsa, punjena kokoš, kotlovina, pečenka u mrežici s heljdinom kašom i gulaši spravljeni na različite načine.

Pisana pečenica "Stubica" neobična je kombinacija namirnica (meso, suhe šljive, vrhnje, rakija), koja je zasigurno po odabiru zagorska, a nastala je još u 16. stoljeću u plemenitaškoj kuhinji jednoga od brojnih zagorskih dvoraca.

Bez kotlovine ne može se zamisliti ni jedan sajam, proštenje ni izlet u vinograd i klijet – meso se priprema u širokom, plitkom, metalnom "šeširu", s posebnom pažnjom i ljubavlju.

Gulaš dolazi od mađarske riječi "gulya", što znači krdo, stado, goveda. Ovo jelo sastoji se od manjih komadića govedine u umaku, a u Zagorju se rado jede.

I opet to nije sve. Slastice su posebna priča, štrudli svake vrste, neizostavni štrukli slani i slatki, zagorska bučnica, makovnjače, orehnjače, kukuruzne zlevke i nabrajanje bi uistinu moglo potrajati. Štrukli, štruklji nadjeveno su vučeno i savijeno tijesto. Mogu biti slani, slatki, kuhani, pečeni, zatim kuhani i zapečeni, mogu se stavljati u juhe, ponuditi kao predjelo ili desert, a isto tako i kao glavno jelo ili malo samostalno jelo.

Zagorci vole pajdašiju, popevke, živlenje, kupicu vinčeka i navek nekaj za prigristi. Kod njih je nezaobilazna proslava Martinja, kad se do jutra uz gozbu i nezaobilaznu pečenu gusku s mlincima slavi krštenje mošta.

Tražite li romantiku, ne lutajte daleko. Čekaju vas Hrvatsko zagorje, radišni i veseli Zagorci, a naravno i Zagorke, na glasu kao dobre domaćice.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.