Moj profil
Orašasta kuhinja
Orašasta kuhinja

Orašasta kuhinja

15.11.2009.Valika

Kraj godine već je stoljećima rezerviran za romantično krckanje, sjeckanje i mljevenje orašastih plodova bez kojih su nezamislive tradicionalne božićne slastice. No oni koji drže do svojeg zdravlja druže se s njima tijekom cijele godine.

Ljubav prema orašastim plodovima vuče korijene još iz pradavnih vremena. Rimljani su obožavali orahe, venecijanski bogataši bademe, Kelti su cijenili lješnjake, a kraljica od Sabe osvjedočeno je voljela pistacije.

Kraj godine već je stoljećima rezerviran za romantično krckanje, sjeckanje i mljevenje orašastih plodova bez kojih su nezamislive tradicionalne božićne slastice. No oni koji drže do svojeg zdravlja, te naravno sladokusci, s njima se druže tijekom cijele godine. Grickaju ih umjesto kupovnih grickalica i njima obogaćuju svoj doručak ili pak uživaju u onima koji se skrivaju u tortama i čokoladama, ali i paštetama i salamama.

Orasi za salatu

Orasi potječu iz Perzije iz koje su preko Kine dospjeli u staru Grčku u kojoj su slovili kao afrodizijak, a potom i u Rim u kojem su bili prava delikatesa. No zanimljivo je da su bogati uživali samo u njihovoj hladovini u svojim vrtovima, jer su se za spremanje slastica i ostalih jela koristili orasi uvezeni iz Perzije. U srednjem vijeku bili su simbol plodnosti, a slovili su i kao moćno sredstvo protiv uroka pa su štitili od vještica i zlih demona. Nakon što su se udomaćili u europskim, pa tako i našim vrtovima, orasi su dospjeli i u Ameriku. Tamo je 1867. započeo i njihov komercijalni uzgoj, pa je Kalifornija danas jedan od najvećih izvoznika oraha.

Orasi, odnosno njihove jezgre, jedu se same ili se cijele, nasjeckane ili mljevene dodaju u različite deserte, kolače, torte, praline i čokolade, ali i salate, primjerice Waldorfsku te umake i nadjeve. Od oraha se radi i sladoled te vrlo cijenjeno delikatesno ulje. Okusom vrlo zanimljivi orasi beru se i nedozreli te se od njih kuha pekmez, kisele se ili stavljaju u slatki sirup i poslužuju kao prilog uz brojna jela ili kao samostalni desert.

Bademi za kruh sv. Marka

Bademi koji su rodom iz zapadne i srednje Azije bili su i na jelovniku Egipćana, Grka i Rimljana, a posebno su se cijenili u srednjem vijeku. Od njih (2/3 badema i 1/3 šećera) radila se i masa koja je naročito bila omiljena u Veneciji, pa je po njenom zaštitniku i dobila ime marcipan (marci panis, kruh sv. Marka). Naravno, marcipan je u to doba zbog ekskluzivnosti badema, ali i šećera, bio vrlo skup i dostupan samo bogatima. Kako je slovio i kao lijek protiv bolesti srca i loše probave te sredstvo za jačanje nakon poroda, prodavao se i u ljekarnama.

U srednjem vijeku je bilo omiljeno i mlijeko od badema koje je onima koji su si ga mogli priuštiti bilo osnova za mnoga jela i umake, a u vrijeme posta i zamjena za obično mlijeko. Danas su bademi omiljene grickalice koje se jedu pržene sa solju, čilijem, kuminom ili paprom te šećerom i primjerice cimetom. Bademi se u kuhinji koriste cijeli, nasjeckani, mljeveni ili pak narezani na listiće ili štapiće za izradu i dekoriranje kolača, torti i pralina, ali i za umake te paniranje ribe i mesa. Od badema se radi i sirup koji se dodaje kavi, liker amaretto, kao i talijanski kolačići od badema amaretti i cantucci.

Lješnjaci za Lino ladu

I lješnjaci su baš kao i ostali orašasti plodovi bili još u kameno doba na jelovniku naših davnih predaka sakupljača. Potječu iz Male Azije iz koje su dospjeli u Grčku, a potom i u Rim odakle su se proširili po cijeloj Europi. U davna vremena slovili su kao simbol potentnosti i plodnosti, dok su Kelti smatrali da njihova konzumacija potiče mudrost te vjerovali da se tamo gdje rastu skriva ulaz na drugi svijet.

Kako njihova jezgra sadrži velik postotak aromatičnih ulja (više od 60%), neobično su ukusni, ali i kalorični. Stoga 100 g lješnjaka koje nazivaju i bademi sjevera, sadrži oko 600 kalorija. No unatoč tome, lješnjaci su zbog svojeg neodoljivog okusa nezaobilazan sastojak različitih slastica, ali i pudinga, krema, namaza (pa tako i Lino lade), nadjeva i sladoleda. Kako su k tome i hranjivi, dodaju se pahuljicama, mueslijima, te mješavinama orašastih plodova i sušenog voća (studentski mix). Od njih se dobiva i nougat, slatka masa od popečenih lješnjaka, karameliziranog šećera i rastopljene čokolade ili meda. 

Pistacije za paštete

Pistacije ili zeleni bademi također su omiljeni od pamtivijeka, pa je primjerice kraljica od Sabe ušla u povijest i kao njihova ljubiteljica koja je znala cijeli godišnji urod svojega kraljevstva rezervirati samo za sebe i svoj dvor. I danas su popečene pistacije među najomiljenijim grickalicama. No kako su vrlo svestrani, nezaobilazna su sirovina za sladoled i fina peciva te baš kao i nekad za mnoge orijentalne slastice, među kojima je najpopularnija baklava.

Zbog svojeg se okusa, ali i boje naveliko se koriste i za ukrašavanje jela pa su nasjeckane nezaobilazni dio voćnih torti, posebno onih od jagoda. No pistacije se savršeno sljubljuju i s mesnim jelima, pa se dodaju paštetama, terinama, umacima i nadjevima. Primjerice, bez pistacija mortadela ne bi bila mortadela. Profinjene pistacije dodaju se i jelima od povrća i riže, primjerice u orijentalni pilav.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.