Kava zauvijek

Da ponovimo gradivo koje svi znamo. Kava je došla iz Afrike, iz Etiopije.

Navodno su se sjemenke kave miješale sa životinjskom mašću i takve kuglice su bile nešto poput "suhog dnevnog obroka" za ratnike i putnike.

Legenda kaže da je pastir Khalid primijetio kako njegove koze živahno, kao u nekom plesu, skakuću od grma do grma neke čudne biljke. Koze, koje jedu gotovo sve, ipak su najviše voljele te crvene male bobice. I znatiželjni je Khalid probao crvene bobice, te veselo odskakutao do svoje žene. A ona, kad ga je vidjela tako veselog i razdraganog, a inače umornog i dosadnog, odmah mu je naredila da posjeti lokalne redovnike.

Šef samostana nije bio oduševljen. Khalidovo skakutanje odmah je pripisao silama nečistim te bobice bacio u vatru. Odjednom se prostorija ispuni ugodnim mirisom preprženih sjemenki bobica. Pržene sjemenke su izvadili i stavili u vodu. Napitak je bio tako ugodan da su ga odmah proglasili čudom. I od tada više nisu zadrijemali za vrijeme večernje molitve.

Ima i drugih legendi, a sve se slažu samo u detalju da se taj kozji ples dogodio u 9. stoljeću. Čaj je otkrio kineski car kojem je u vruću vodu pao list čaja, sir se slučajno upljesnivio, pa je postao još bolji, Isaacu Newtonu je pala jabuka na glavu, pa je izmislio pitu od jabuka... Vi vjerujte ako hoćete, ali znanost kaže drugačije.

Od energetske bombe do finog napitka

Kava se koristila ranije nego što kažu legende, ali na potpuno drugačiji način. Od crvenih se bobica radilo nešto poput vina, a velike sjemenke su se koristile kao hrana i stimulans. Kao i sve druge, i ove sjemenke su bogate bjelančevinama i ugljikohidratima. Navodno su se sjemenke kave miješale sa životinjskom mašću i takve kuglice su bile nešto poput "suhog dnevnog obroka" za ratnike i putnike. Dakle, energetske bombe, ili po učinku nešto slično danas popularnim energetskim napicima od kojih navodno možete i poletjeti, iako u to, zajedno sa gore spomenutim Sir Isaacom, ne vjerujem.

Uspon kave počinje s Arapima, koji u Etiopiji prvi melju prepržene sjemenke i stavljaju ih u vruću vodu. Od 13. stoljeća počinju se otvarati kavane u kojima se služi to popularno piće. Prve niču u Meki, Damasku, a nakon turskog osvajanja i u Carigradu, od tada Istanbulu. U Europi se kava širi preko Venecije i ubrzo se pije i u Beču, Londonu i Parizu.

U Veneciju je prvi tovar kave iz Turske navodno stigao 1615. godine. A budući da su neki naši krajevi već odavno bili pod turskom vlašću, pretpostavljam da smo baš mi bili prvi europski kavopije. Jer, sjetite se, nisu Turci osvajali samo topovima, barutom, buzdovanima i čakijama, nego i tulipanom, zumbulom, karanfilom i sarmom.

Mnogo prije dolaska kave, u Europi se pio sličan napitak od suhog korijena cikorije. U jednom spisu padovanskog profesora S. Alpina tvrdi se da je "turska kava" po okusu najbliža napitku od cikorije. Zaboravljena cikorija se kasnije ponovno pojavljuje kao nadomjestak za kavu.

Rituali ispijanja kave

Naravno, sve što novo dođe iz dalekog svijeta i postane munjevito popularno, odmah dobiva i svoje neprijatelje. I kraljevi i crkva i organizacije žena pokušavali su suzbiti taj običaj, ali bez uspjeha. A kada se kava udružila s duhanom iz Amerike, ta je veza postala neuništiva. Danas sve više zemalja zabranjuje pušenje cigareta u restoranima i kafićima. Što će biti s kavom? Vjerojatno ništa. Kava je toliko duboko ušla u naše živote da je bez nje početak dana gotovo nezamisliv. Pije se i topla i hladna, slađa ili gorča, s mlijekom ili šlagom. Irci za svoju kavu kažu da je savršena jer sadrži 4 najvažnije grupe namirnica: alkohol, kofein, šećer i masnoću.

Uspon kave počinje s Arapima, koji u Etiopiji prvi melju prepržene sjemenke i stavljaju ih u vruću vodu.

Ispijanje kave je ritual, druženje, ćaskanje. I naš predsjednik Mesić s građanima razgovara na kavi, tako se i službeno zovu posjeti predsjedniku. I pokojni ministar Šušak je obećavao kavu u Kninu, Drnišu, Slavoniji. I održao obećanje.

Kava se udomaćila i kao klasični poklon. Nosi se na dar kad se odlazi roditeljima, prijateljima, liječnicima (više sestrama) i zubarima.

Stariji se sjećaju raznih nestašica kave, benzina i ostaloga, čime su nas čeličili osamdesetih. To je kavi samo diglo vrijednost i cijenu. Nevjerojatno, ali i danas se isplati švercati kavu, jer na njoj država ima poprilično nameta.

Kava je i ulazak u svijet odraslih. Svi se sjećamo kad su nas roditelji i njihovi prijatelji prvi puta ponudili kavom.

Drže je i za lijek. Održava nas budnima i odmornima. Kad se netko napije, daju mu kavu. Nažalost – krivo. Zar želite budnog pijanca?

"Ajmo na kavu" poznati je poziv, iako će poslije te rečenice doći i ona druga: "Kaj ćeš popit? Ja ću pivo, a ti?"

Kava je došla da bi zauvijek ostala. Espresso, filter, instant, kako god.