Ima jedna pjesma, ide nekako ovako, došla jesen, došo sveti Mijo, došlo vrime ja se ženim. Trenutno nije jesen, ali je subota, iako danas ni to nije baš dan isključivo vezan za svatovske svečanosti, koje se dešavaju i petkom. unatoč svemu rekli bi u mome kraju, alaj volim ić¨u svatove, krenimo i dobro došli...
U svakom kraju,mjestu,selu i gradu postoje neki običaji vezani uz svatovske svečanosti.Pokušaću vam prenijeti barem jedan dio tih starih običaja,onako iz sjećanja. Za sve su potrebne pripreme,dobra organizacija,pa tako i za svatove...za početak trebalo je naravno isprositi mladenku. U prosidbu je išao budući mladoženja(rekli bismo đuvegija),roditelji i netko od najuže rodbine. Uz dobar domaći slavonski kulen,šljivovicu, tražio bi se i nakon malog "pregovaranja" i dobio pristanak roditelja,na sveopće veselje. Slijedile su zaruke i to u obiteljskom domu buduće mlade. to je već bilo malo veće i brojnije okupljanje rodbine s jedne i druge strane,uz svečani stol, razmjenu prstenja i međusobnih poklona,zabava uz poneku pjesmu¸ spomenuh razmjenu poklona¸ to je bilo nekako ovako.
Mladenka bi darovala najčešće košulje muškim uzvanicima,a žene su dobivale ručni rad ili ručnike,u novije doba one kupljene,a nešto ranije ručno tkane i izvezene ,koji su bili sastavni dio mladenkinog miraza-djevojačke opreme,uz jastuke punjene domaćim guščjim perjem,perine i u novije vrijeme djevojka bi u miraz dobila od svojih roditelja spavaću sobu¸ nakon toga slijedili su i konačno svatovi.
E,to je bio već ozbiljan posao,u koji bi se uključila cijela rodbina. Trebalo je izabrati djeverove i djeveruše, kuma i kumu, nabaviti ružmarin, pripremiti salu ( najčešće je to bio vatrogasni ili omladinski dom), naći glavnu kuharicu,ispeći kolače. Meni je uvijek upravo to bio najzanimljiviji dio,pečenje kolača, trajalo je od pon.-petka. U selu je bilo nekoliko žena koje su to radile, ali teta Staža je ipak bila ona najbolja. Kolači su se pekli u mladoženjinoj kući,prvo oni suhi, pa filovani¸ a na kraju torte svih vrsta-voćne, s orasima,raznih oblika i veličina,mladenačka torta je bila najveća,bijela ukrašena šaumom od bjelanjaka, ukrašena biserima, ružicama od šećera, ponekom grančicom asperagusa, torta u obliku bebe, dva janjeta, meni najdraža...
U tom poslu je sudjelovalo nekoliko žena,susjeda¸ postojao je jedan običaj,a zvao se "prinos". Nosila ga je najbliža rodbina i susjede-komšinice, sastojao se od raznih sastojaka za pravljenje kolača, poput šećera, brašna, čokolade, kokosa, oblatni, vanilije i praška za pecivo i ostalog, zauzvrat bi svatko dobio drugi dan svatova tacnu kolača. Na taj način se olakšavalo domaćici,svatko po malo. Išla sam nekoliko puta s mamom, ona bi napunila pletenu košaru svim i svačim za pravljenje slastica,prekrila ju nekim bijelim vezom i krenule bi u predaju¸ lijepo bi nas dočekali i ugostili...
Za ružmarin su bile zadužene djeveruše, svaku grančicu je trebalo ukrasiti trobojkom, a na ulazu u salu bi svakog gosta okitile tom grančicom, zauzvrat bi oni dali svoj mali novčani doprinos. Djeveri su bili zaduženi za pozivanje gostiju u svatove, tjedan dva prije išli bi po selu i pozivali buduće goste, usput bi ih nudili domaćom šljivovicom¸ boce su bile prigodno ukrašene cvijećem i asperagusom. Tada nije bilo pozivnica,a najužu rodbinu se pozivalo i osobnim dolaskom u kuću od strane mladenaca i roditelja.
Ako je mladenka bila iz drugog sela,poslijepodne bi se išlo tamo. Nakon svečanog ručka, sliijedilo je vjenčanje u crkvi, koja je za tu prigodu bila najsvečanije ukrašena¸ nakon čestitanja,išlo bi se na slikanje u fotografsku radnju, onda večera kod mladoženje, tamburaši, pjesma i ples do zore. Tamburaši su bili prisutni tokom cijele svečanosti, naročito kada se išlo po kuma,umalo da ga zaboravih, bez njega nema ni vjenčanja, tko će posvjedočiti ljubavi mladih, ako ne on¸ ima mnogo prigodnih napjeva o kumu...e,moj kume ti si naše lane,igraj,pjevaj dok zora ne svane. I ono bacanje sitnih novaca je njegov posao...e, moj kume,izgore ti....radi cenzure nema kraja...
U neka vremena bila je još jedna osoba u svatovima,bez koje se nije moglo,a to je tzv."čavo",čija je uloga bila zabavljanje gostiju,a i kod darivanja je imao svoje mjesto...slijedila je prava slavonska večera,znate ono od juhe do pečene prasetine,sarme,filovane paprike,kuhanog mesa i sosa, kolači,razna pića i sokovi, tako sve do ponoći,kada je došlo vrijeme za darivanje mladenaca i ples s mladom. Pokloni, nije bilo koverti,nego ...
Tu je opet u glavnoj ulozi bio onaj "čavo"...svatko bi došao do njega,dao mu poklon,a on bi ga izvikivao...bilo je tu mogu vam reći svašta napr. strina Marta dala nećaku¸ ujak iz Njemačke dariva s ...maraka,ili komšinica dariva s dvije ambasador deke za hladne noći. bilo je i smijeha,ali nekima je bilo i pomalo neugodno,ako očekivanja nisu bila ispunjena. Na kraju i ples s mladom,novčani prilozi u košaricu. Ljudi doklem tako¸ onda šalica crne kave da se malo razbudimo¸ sve uz glasnu muziku tamburaša, pokoji bećarac da i ne spominjem,koja razbijena čaša, novčanica na čelu ili harmonici svirača i tako ljudi moji dragi, tko koliko izdrži¸ umorih se i od samog pisanja,a ne da sam bila tamo ha,ha...
I na kraju...onaj moj pozdrav...živi i zdravi mi bili i barem sto godina poživili...iju,ju...pa ipak smo bili u svatovima zar ne...
Ova slika je slikana neke davne godine...
:(Još nema komentara