Na ulicama se nalaze i priručne chai khane (kuće čaja). Sastoje se od tanka za vodu ispod kojeg se naloži vatra, jednog jeftinog ćilima prostrtog na neku ruševinu i desetak čajnika.
Suprug i ja nikako se nismo mogli u Afganistanu naviknuti na nedostatak kave. Afganistan je naime, zemlja čaja. Preciznije, zemlja crnog i zelenog čaja. Ove dvije vrste čaja konzumiraju se kontinuirano cijeli dan. Na buhariju (peći na drva) ili na plinskom kuhalu, neprestano se nalazi čajnik s vrućom vodom. Ako čaja slučajno nestane, odmah se može napraviti novi.
Na ulicama se nalaze i priručne chai khane, ili po naški, kuće čaja. Ove kuće čaja se sastoje od tanka za vodu ispod kojeg se naloži vatra, jednog jeftinog ćilima prostrtog na neku ruševinu i desetak čajnika. Tu za 10 afghana možete popiti čaj po želji: zeleni ili crni. Uz čaj će vam za doručak servirati i komad afganistanskog kruha naan-a. Čaj i komad kruha uobičajen je doručak za većinu Afganistanaca, a za mnoge predstavlja i jedini obrok tog dana. 🙁
Čaj se pije, otprilike, svaki sat, a pauze između dva čaja mogu biti i kraće ukoliko vam dođu gosti. Čaj se pije prije obroka i poslije obroka, prije spavanja, i čim se probudite. Čaj se pije i onda kada želite zavarati glad.
Zeleni čaj najčešće piju žene, djeca i bolesni. On je lagan i, kažu, blagotvoran za sve tegobe, od želučanih do menstrualnih. Crni čaj uglavnom piju muškarci. Rijetko će koja žena posegnuti za tim tamnim i jakim pićem. Obje se vrste čaja piju i bez mlijeka i bez šećera. Afganistanski je čaj vrlo blag, bio crni ili zeleni: jednu žličicu čaja zaliju s pola litre prokuhale vode, a zatim pričekaju desetak minuta dok se voda jednolično ne oboji.
Voćne čajeve Afganistanci smatraju odvratnim, a za kamilicu nisu nikada ni čuli. Metvicu (metvu, nanu) prosječan Afganistanac konzumira u ogromnim količinama, ali ne u formi čaja, nego u formi salate.
Kako se u Afganistanu konzumira isključivo čaj, kavu je gotovo nemoguće nabaviti. Tražili smo je po velikim trgovačkim centrima i po malim zabitim radnjicama. Bezuspješno.
I Ehsan i Amin i Farid vidjeli su koliko žudimo za tim napitkom iako nisu nikako razumjeli zašto. Jedan dan, na naše veliko iznenađenje, Ehsan se ponudio da nam skuha kavu. Iznenađeno smo pristali. Sjeli smo na terasu i čekali. Uskoro, Ehsan je došao s čajnikom i dvije šalice u rukama. Pitali smo ga želi li nam se pridružiti, ali odlučno je odbio. Afganistanci ne piju kavu. Bez nekih velikih sumnji, natočili smo si šalicu Ehsanove kave. Bila je žućkasta i prozirna. Kroz tekućinu si mogao vidjeti i dno šalice. Pitali smo ga kako ju je napravio, a on nam je pokazao staklenku instant-kave koju su Amin, Farid i Ehsan kupili specijalno za nas i objasnio: "Pa isto kao i čaj. Zar se ne priprema tako?"
Nismo ga htjeli razočarati. Svu kavu koju je skuhao smo i popili.
Autor slike: ivanstipichlah
:(Još nema komentara