Sarmu volim od kada znam za sebe. Jednostavno neodoljiva i kod nas često na meniju jer je svi volimo i mama nikad nije imala problema oko toga jer smo je zavoljeli na prvu .Zaista je to bila ljubav na prvi pogled. I dan danas je volim spremati a i jesti iz više razloga jer je ukusna i volim taj spoj kiselog kupusa i mljevenog mesa.
Kada god se kuha sarma uvijek se prisjetim svoje mame koja više nije s nama a kuhala je odličnu sarmu. Znam da bi se miris širio cijelom zgradom i to je ono što mi nedostaje. Ona je to kuhala na svoj način uvijek sočna onako kako i treba biti a i rahla nikad tvrda a šug da prste poližeš. Dobro se sjećam svakoga koraka kako je što radila jer je sada i ja tako ponekad skuham svojoj obitelji.
Listove kupusa nije prala znala je reći nema potrebe i uvijek je kupus bio fin nikad kisel ili gorak.
Na malo vrućeg ulja bi prepržila sitno narezani luk ,kad je luk dobio boju ,dodala bi malo slanine i još kratko pržila ,zatim na brzinu dodala sjeckani češnjak i peršin i brzo sklonila s vatre.
U mješavinu svinjskog i junećeg mljevenog mesa bi dodala tu smjesu ,pa jaje, začine ,rižu ,lovorov list i fant.
Znala bi mi reći da nema prave sarme bez fanta da joj on daje taj poseban gušt.
Sve bi lijepo izmiješala i motala listove kiselog kupusa. Napunila bi pun lonac da bi imali jesti 2 dana a i sarma je još bolja drugi dan 🙂
Kuhala bi oko 1,5 h sa malo nekog suhog mesa većinom rebarca .
Ali znala je ona i napraviti odličnu zapršku sa malo brašna ,paprike i pasirane rajčice i sve prelila pred kraj kuhanja .
Za prste polizati je taj šug bio i još uz to poslužiti pire krumpir .
Znam da smo baš guštali svaki puta.
Svako jelo treba probati ,nikad nemoj reći da nešto ne voliš dok nisi probao jer sarma je veličanstveno jelo i treba uživati u njoj 🙂
:(Još nema komentara