Lonjsko polje bio je moj današnji izbor putovanja, mada je proljeće najbolje godišnje doba za posjet tom kraju zbog količine voda.Tada su polja i šume pokrivene vodom što sa sobom donosi prisustvo velikog broja ptica močvarica.
Park Prirode Lonjsko Polje udaljen je od Zagreba stotinjak kilometara. Krenula sam automobilom kako bih se mogla zaustavljati kad mi se to svidi, a sviđalo mi se često👍 Putem me pratila tiha glazba s radija, klasični evergreeni, pa je uživancija počela na samom početku. Ubrzo sam došla do sela Krapje koje svakako treba vidjeti.
To selo je 1995. godine proglašeno Selom graditeljske baštine zbog očuvane tradicijske arhitekture specifične za srednju Posavinu.
Smješteno je uz cestu s nizom drvenih kuća koje su predivne i kako mi reče jedna stanovnica sela, nedostaju samo ljudi. Ime je dobilo po ribi krap(šaran), kojeg su lovili u tom bogatom ribolovnom području.
Malo sam odlutala uz cestu do Save, gdje su ribiči gledali u svoje štapove i razmišljali tko zna o čemu. Razina vode bila je vrlo niska tako da je obala bila prekrivena riječnim školjkama koje su se "nasukale" u pijesku. Usidrena splav mirno je čekala putnike, ali bez splavara nije bilo izgleda da se otisne rijekom. Ostavila sam ribiče da u miru pecaju, a ja sam krenula prema mjestu Plesmo gdje se nalazi Ekoetno selo Strug.
To je turističko mjesto nedavno otvoreno za posjetitelje s drvenim kućama uređenim za odmor i spavanje, restoranom i popratnim sadržajima.
Tu sam sa zadovoljstvom popila svoju prvu kavicu uživajući u pogledu na malo jezero koje su lastavice razigrano nadlijetale takvom brzinom da ih nisam uspjela snimiti. Kava je i mene razigrala pa sam malo razgledala okoliš.
Morala sam pozdraviti konje koji su ljubopitljivo prišli i pozirali. Guske i patke uživale su u hladovini, pijetao je čuvao svoju koku, zeko je pogledao u fotić i nastavio grickati.
Razgledala sam unutrašnjost kuća, spoj starine i modernih detalja bez kojih danas ne možemo. Nekako sam opasno ogladnila, a uz pomoć jako ljubaznog konobara i preslatkog kuhara izbor je pao na prženog soma u kukuruznom brašnu.
Bilo je jaaaako fino, jednostavno jelo decentno garnirano, bez nepotrebnih dodataka pa je tako okus soma došao do punog izražaja😋 Zalila sam maaaalom količinom vinčeka🍻 popričala s kuharom i konobarom i za kraj zajednička fotka uz pozdrav Coolinarima. Put pod noge (gume) pa idem dalje.
Zastajem na mostu Strug i promatram predivnu zelenu površinu prekrivenu vodenim orašcem koji raste u vodama stajaćicama. Prije par godina gledala sam kad su ga "brali". Plod ima sjemenke koje se mogu jesti sirove, pržene, kuhane, a kažu da ima okus kestena. Čula sam ribiče kako se ljute jer im se udice zapliću u orašac👏Idem prema Mužilovčici, selu lastavica gdje već znam kamo treba zaviriti. Ispod jedne strehe na ulazu u selo nalaze se gnijezda lastavica.
Pokušavam fotkati hranjenje malih ptića koji izviruju iz gnijezda, ali ih lastavice hrane takvom brzinom da ih je nemoguće pratiti.
Krećem dalje u posjet starim znancima koji se bave seoskim turizmom i čija je kuća pravi muzej, stara preko 200 godina. To je tzv. iža na trem, hiža, čardak. Tu sam provela u ugodnom razgovoru uz kavicu neko vrijeme. Spustila sam se do rukavca Tišina koji se nalazi preko ceste i sjedeći na klupici promatrala lokvanje. Na žalost vidjela sam mali broj ptica jer se i one zbog suše povlače. Pozdravljam domaćine i krećem prema Čigoću.
Čigoć je proglašen prvim "Europskim selom roda" što i nije čudno, jer gotovo na svakoj kući ponosno stoje te dugonoge ljepotice sa svojim podmlatkom. Pozdravljam ih svojim fotićem i završavam svoje putovanje. Područje Lonjskog polja je retencija, pa zahvaljujem što nas štite od poplave. Pozdrav uz preporuku da posjetite ovaj kraj ako već niste, (a u mogućnosti ste) jer pruža puno zanimljivosti iz biljnog i životinjskog svijeta, naročito ptičjeg. Moram reći da nisam žalosna što nisam susrela žabe, osim ove😀
Pozdravljam vas s ovog lijepog putovanja👋
:(Još nema komentara