Nije da do Valentinova nije bilo promašaja, ali nisam bila u elementu... Danas je svaka kuhinjska nevolja dostigla kulminaciju i umjesto da puknem od muke evo skoro pucam od smijeha :) ...Kažu zdravo je smijati se pa probajte ;)
Danima prije dana zaljubljenih bila sam u nekakvom neraspoloženju iz mnogo razloga. Neke stvari i događanja su prijetili slomit me, mene stokilaša, a onda...
Zamišljala sam za Valentinovo napravit neku izuzetnu tortu, kolač, nešto srcasto, slatko, lijepo i nešto što će se pamtit ... barem do sljedećeg Valentinova. Imala sam ideju, koju se odlučim sprovesti u djelo i smireno krenem u akciju. Napisala sam ja i recept za tu moju akciju, ali bilo je k'o na snimanju filma „cut“ ...baci u kantu i hajmo dalje. Mislim nije ništa završilo u kanti pojeli smo ali to je trebalo vidjet kako izgleda.
Pokušaj drugi, mutim tijesto, ispečem rolat crvene boje, koji sam naumila smjestit u drugo tijesto žute boje i onda ispečeno rezati na šnite, koje će imati srce u sredini ... Jes' malo sutra 😛 ... Pošto su mi usred mog eksperimenta, te večeri došli iznenadni, nenajavljeni gosti, muljaža je ispala brzinska i kolač je umjesto divnog pahuljastog slatkog kruha sa srcem postao samo slatka pogača.
Valentinovo došlo i prošlo bez mnogo pompe, ne slavimo mi to bogznakako nikad pa ni sad, a pogotovo zbog silnih političkih događanja i dan ljubavi nekako pao u sjenu i ispao manje-više nalik drugim danima, kad obično duže sjedimo uz večeru i pivu i razglabamo o koječemu pa i o politici...nažalost.
Onda se u mome ovozemaljskom životu dogodi nešto toliko lijepo zbog čega plačem, ne od tuge, ne ni od radosti, nego jednostavno od slabosti, jer postoje ljudi koji ti uljepšaju uneređenu stvarnost i hvala im na tome iz srca. Znaju oni dobro kako je na mene djelovalo ono što su mi dobrog učinili.
Da nisam ja u pitanju, mnogo toga bi bilo srceparajuće i za žaljenje, ali koliko god me pogodilo, toliko pokušavam ostat dosljedna sebi i ne dopustit da me obori s nogu. Ostadoh bez posla. Ne na silu, nego kao dobrovoljno, imaš uvjete za prijevremenu penziju, hajde briši. Eh da će moj odlazak i još uz mene 10 kolega poboljšat situaciju onima koji ostaju odoh dragovoljno. I evo me tu sad, trenutno trošim godišnji odmor, od 14.04. svečano prelazim u novu kategoriju –penzićka :D.
No nije ni to ono o čemu htjedoh pričat. Danas na dan žena, kao ustalom i povodom svih drugih praznika, uključujići rođendane, državne i ine praznike, želim nešto slatko neka se nađe. Odluka je pala na jednostavan i jeftin kolač iz teke upisan teške 92-ge godine za nedajbože 😛 . Dok se kruh pekao u rerni, rekoh hajde mućni i to čudo pa čim kruh van, staviš kolač i eto ga.
Recept kaže: 2 šolje brašna, 1 šolja šećera, 1 šolja mlijeka, pola šolje ulja, mala kašičica sode bikarbone i jedna kašika pekmeza ili džema. Sve izmiješaj, izlij u nauljenu tepsiju i peci pola sata.
Hm nije mi to nimalo čokoladno, mislim ja i kontam sad ću dodat kakao neka dobije barem čoko boju odgore ću pečen kolač preliti rastopljenom čokoladom i eto ga pravi praznični :D.
Neke sastojke za kolače, kao što su puding, šlag kreme, kakao, griz, šećer u prahu i još što-šta držim u kesi u ostavi, pa rovim po kesi tražeći kakao. Uhvatim kesicu crveno-smeđe boje otvorim i krknem skoro pola u već izmiješano tijesto. Skoro da sam sve istresla kad osjetim miris... cimeta...
Naravno slijedi glasan dijalog same sa sobom, uz psovanje i usput pogrde na račun penzićke :D. Pokušavam „spasit“ stvar i idem do sudopera, s namjerom „odpuhat“ sa površine preveliku količinu cimeta ...
Ne znam je li vam moguće zamislit smeđi oblak prašine, koji me prvo zasljepljuje, lijepeći se za naočale, onda izaziva kijavicu golicajući nosnice, a da ne pričam o sudoperu i bližoj okolini. Možda i sutra nađem cimeta na višim dijelovima kuhinje, ne da mi se sad sve briskat. Na kosi mi se čini dobro pristaje cimet boja, možda drugi puta takvu potražim da promijenim boju i na glavi.
Uglavnom, sam povećala za moj kolač i mlijeko i džem od breskve i šljive, čak preko mjere, složit će se s cimetom sigurna sam ;), dodala sam i još brašna i ulja, te kakao, proklinjala proizvođače što koriste sličnu ambalažu, a sama sam kriva što ne gledam bolje 😁 ... Kolač se peče, prelit ću ga čokoladom, slikat, ako bude moguće (fotić je o'šo u propast pa mu baterije crknu dok kažeš keks), potkrijepit i propalim Valentinovo desertima.
Ovim vam samo hoću poželit Sretan Dan žena i reći kako ništa nije tako strašno što živ čovjek ne može proći, najmanje neuspjeli desert ;).
P.S. sve je natipkano na brzinu, pa eventualne pravopisne greške molim ne komentirati 😁
P.S. na P.S. 😁 čini mi se nije bilo puno greškica 😉
:(Još nema komentara