Većina nas je blagoslovljena pravom bratskom ljubavlju. Iza bratske ljubavi stoji duga priča, mnogo osjećaja i sjećanja, mnogo događaja, i suza i smjeha....
Brate moj, od rođenja te prate žene, kao najstarijeg unuka dočekala te zrmana (sestrična) s kon si se gojija kaj dite koli babe. Ima si sedan lit kada si mene sestru prvi put primija u svoje ruke. Naša mater ti je kako sjena. Tvoja sjena malo sprid tebe, malo uzad tebe, z boka ali vajk poli tebe. Imaš jedinu, prvu i pravu ljubav svoju ženu s kojom si dobio dvije prekrasne kćerke. Imaš tri mamine sestre ke te dan danas štimaju i u zvizde kuju, onaj žar u tetinim očima kad govore za tebe i o tebi forši ne vidiš ali osjećaš u srcu svome velikemu. Imaš četiri slatke nevode (nećakinje). Pa neka niki reče da si blažen među ženama ali znamo da ti ni laka nositi se sa svima namin u ten žensken kraljestvu. Mama uvijek priča kako si me kao bebu vječno presvlačio, obožavao kupati, nasmijavati i brinuti se za mene. Živjeli smo u 27 m'2 a ti si sanjao kako živimo u velikoj kući i jedemo svaki dan škampe ili biftek Tartar. Mama te uvijek tjerala za stolom: I Vedrane, i sin moj, i, jedi, jedi!!! Danas znaš reći kako te je pola života tjerala da jedeš i sada to nadoknađuješ i jedeš za sve njene bezbrojne molitve. Od malih nogu do dana današnjeg ti gajiš neku posebnu strast prema automobilima. Brate kad bih mogla omogućila bih ti barem jednu vožnju Formule 1. Sjećam se kako biš kao dječak rastavljao vječno bicikle i od devet bicikla napravio jednu po svojoj mjeri. U staroj kući imali smo krevet na kat, ja bi spavala na gornjem krevetu i ujutro kad biš se ranije probudio namjerno bi mi skinuo škaline (lojtre) a meni se činilo kao da se moram baciti sa mosta u ponor, plakala bi i zazivala i mamu i tatu a ti bi se smijao i govorio mama i tata su roditelji. Sjećam se kad si me crtao i napravio prekrasan portret svoje male seke a ja sam ne razmišljajući koliki si trud uložio i vrijeme potrgala portret jer se na slici nije vidjelo moje drugo uho. Jedan san ti se ostvario, preselili smo se u novu kuću. Sjećaš li se kako sam ti se popišala u patiku jer si me svako jutro izluđivao i uvijek prvi ušao u kupatilo, zaključao vrata i smijao se, a ja bi s druge strane vrata lupkala nogama u pod,rukama o vrata i vrištala od muke, moja osveta je završila tako da ti je mama kupila nove patike. Uvijek biš spravljao marende za nas, imali smo faze pomfria a čini mi se da je najduže trajala faza tostića, kad bi mi se jelo slatko znao si mi istući kiselo vrhnje sa šećerom ili namazati maslac šećerom. Vječno si mi brojao: ti ne kapiš da si živa, a s druge strane sjećam se kako si mi školski objasnio križanje pšenice iz prirode. Mlatili smo se jastucima, ganjali po kući, lupali vratima, igrali vatrice, jednom si me čak popljuvao i pritom smijao kako gasiš vatricu na mojoj ruci. Gledajući televiziju namjerno biš mjenjao kanale kako bi isprovocirao svoju temperamentnu sestricu. Znao si me ucjenjivati; donesi mi piti, brojim do tri ili ću te......Nisam razumjela engleski i zašto se 'the end' ne izgovara tako, nisam ti vjerovala a ti biš se slatko smijao mojem neznanju.
Za moj dvadesetsedmi rođendan dok si pušio vani na terasi zagrlio si me i poljubio nježno u obraz i rekao sestro oprosti za sve grdo ča san ti učinija kad smo bili mali, zagrlili smo se i rekli kako je sve već odavno oprošteno. Kao djeca znali smo se igrati 'padanje unatrag' kao letve zatvorenih očiju u tuđe ruke, jedino sam u tebe imala povjerenja i bacala bih se svom snagom unazad i ti be me u zadnji tren ulovio ispod ramena, a ja bi vikala još Vedrane, još... Bio si na školskom izletu u Zagreb i kupio mi malu slikovnicu koju dan danas čuvam. Bila sam ljubomorna na tvoje bubuljice u pubertetu, mama i tete uvijek su te ganjale i masirale, ti biš stisao zube i pustio ih da uživaju rovajući po tvojoj mladenačkoj koži. Kao djeca znala sam krasti tvoje karirane košulje, a ti bi posuđivao od mene majice od flisa, a čarape su bile međusobne slatke krađe. Koliko si me znao gnjaviti činilo mi se kako ću biti sretna tvojim odlaskom u vojsku, da me čeka godina mira i veselja.
Stojimo mama i ja na autobusnoj stanici u Puli, bila je noć, mami je suza suzu pratila i mene je steglo oko srca, prvi put u životu sam osjetila jaku ljubav prema tebi, nisam htjela da uđeš u taj autobus, htjela sam da svi zajedno odemo doma. Došavši kući ušla sam u tvoju sobu i zagrlila tvoj jastuk koji je još mirisao na tebe i tiho jecala. Kako sam se radovala tvojoj zakletvi, ponovnom susretu u Trebinju. Bio je to dug put do tebe, našeg vojnika, taj dan padala je kiša, spojilo se nebo i zemlja, gotovo da su mislili prolongirati zakletvu, mama je izvadila Bibliju iz svoje ogromne crne torbe, zagrlila sam je i držala kišobran dok je ona molila psalme, i kiša je najednom stala, bila sam pod velikom dojmom kao djete kako je mamina molitva uslišana baš kada je najviše trebalo. Iz tih dana sjećam se kako si morao čekati dugi red ispred telefonske govornice za kratko javljanje svojoj obitelji i skormno slao razglednice. Dok si bio u vojsci započeo je rat u našoj zemlji i naš uvijek prizemni i smireni otac je bio van sebe, izluđen od brige kako da vrati sina svoga jedinoga živog i zdravog doma. Bile su to teške i duge godine za naše roditelje koje su sada daleko iza nas. Naše bratstvo se promijenilo prije i poslije tvoje vojske, doista si u mojim očima i našem odnosu sazrio. Prije vojske bilo je mnogo zadirkivanja, ganjanja, gluparenja i bratske tučnjave. No ova moja glava se sjeća zadnje naše tučnjave koja se desila između nas velikih junaka. Ponosno sam ti govorila kako sam kuglala i dobila upalu mišića a ti si me uvjeravao kako sam krivo kuglala znajući da tvoja sestra uvijek mora imati pravo i ne podnosi kritiku. I ja sam se zajapurila i skočila na tebe i zadnji put smo se pomlatili onako pošteno bratski u dnevnom boravku. Na tom istom mjestu, sada imam sliku ispred sebe kako si pun zanosa i sreće ušao u kuću onako kako samo zaljubljena osoba može letjeti a ne hodati i pitao me sestro pokaži mi kako se pleše dvokorak. Između hladne kalijeve peći i šarenih fotelja plesali smo zajedno i ti si me pitao kako se slažu horoskopski znakovi vodenjak i rak. To je samo bila potvrda da si zaljubljen iznad ušiju, puno puno iznad ušiju. Sjećam se i tvoje velike žrtve, dok je mama imala Punticu, nakon završene svoje radne smjene i vrlo kratkog susreta sa svojom obitelji doletio bi iza šanka i radio do noći. Bila sam slomljena i izmorena tog vrućeg angušnog dana, k tome i bolesna i jedva sam dočekala da dođeš u Punticu i da radiš umjesto mene vani na terasi, kad si i to uspio preživjeti ušao si u kapuneru kadi san ležala na postelji i reka; ma da si i deset put bonija ja više vanka na teracu ne gren, ja san te milo pogledala i rekla fala brate moj i fala ti još jedanput. A se domišljaš brate kako smo svu pijaču na šanku provivali a mater bi se križala po pedeset putih; joh je meni dica moja, neka vas Bog očuva, nemojte početi piti a ja i ti bimo se milo pogledali i nasmijali i študijali dalje po svome. Jedanput smo nakon napornega cilega radnega dana u ponoći kad smo iz Puntice izašli pošli kako dica na trampulin i skakali kako munjeni, ne znan iz kud smo vukli energiju valja iz naših štabelih koreni. U Amforu na večeru bi pošli da niki i nas posluži i da jedanput na miru sidemo i poimo i mi kako i ljudi. Zna si nas brat moj u pensire hititi radi tvojih bir ili gemišti, žena bi ti plakala, mater plakala i Boga molila a ja bin te branila, puštite mi brata da živi jeno malo, a u sebi bin se i ja grizla i strahovala za te. A koliko put si ti strahova za mene, koliko put me obranija da me otac ne stuče, sta biš sprid mene kako stina i ne biš da ninemu na me. Kad su svi mi obrnuli leđa ti si me dočeka lipi moj brate sa raširenim rukama, teplim velikim srcen pun ljubavi i podrške. Domišljan se kad san bila bez šoldi ti biš mi da, eko ti sestro malo ali od srca. Sve naše fešte vajk s gitarom razveseliš, kantamo iz tvoje pjesmarice svi oko tebe, svaku nedilju u crikvu greš i čitaš radosnu vijest mistu našemu. Eko brate najlipši dar za vjenčanje od tebe san dobila, pjesmu si mi napisa: "Ljubav, zdravlje i srića kako polje puno cvića, z Alenon ga pojdi brati i nek vas smih dice prati". Danas slaviš kvarnar lit i ovim napisanim ričima punih ljubavi neka ti je SRETAN ROĐENDAN BRATE MOJ JEDINI!!!!!
:(Još nema komentara