Ljetopis popa Dukljanina i zimopis popadije Hufflepuff ili ti kako prijeći 20 km za četiri sata..
Kako ono glasi onaj Murphijev zakon ? U mojem slobodnom prijevodu ..“ako se išta može sje... do kranjih granica i neočekivanih peripetija koje se inače ne događaju sje.. će se baš onda kada ne treba , ma kako mala vjerojatnost bila da se to uopće i ikada dogodi.
Ima i ona; ako nešto stvarno želiš Svemir će se urotiti da se to i dogodi! Istini za volju Svemir se češće uroti da se dogodi ono što nikada i nikako , a osobito baš tada..... ne želiš da se dogodi!!!
Finagleov zakon sa svojim podvarijacijama glasi : "Ako nešto može poći na gore, krenut će još gore".
Taj je Finagel bio još pametniji od gore rečenog Murphy-a. Njegova pesimističnija vezija njega samoga glasi (omiljena je među hackerima, također poznata kao karikiranje zakona entropije): "Perverzija Svemira teži maksimumu" POTPISUJEM!
Manje poznato je tzv. Flanaganovo pravilo koje kategorički tvrdi da su i Murphy i Finagle bili neizlječivi optimisti.
Ponekad se periodički pojavljuju tvrdnje da se osoba ne može izgovarati na neizbježnost Murphyjevog zakona da bi "izbjegla" njegove posljedice.
Dečki nemojte se šaliti !!!!!.. Kako je to pametnome optimistu moglo pasti na pamet.. po tome ja odmah vidim da je lik tipični optimista ili ti u mom slobodnom prijevodu; TAJ nema veze s životom.
Dakle ova je lamentacija bila uvod u petak 24.1 ljeta gospodnjeg ovoga . Ja na poslu.
Snijeg pada Bandić ga jede i liže asfalt.
Prognoza stanja : pogoršanje uz moguću vijavicu , čitaj kijamet poslije podne. Nazove mene ili me moja kći koja je u školi i kaže „ mama oš me ti pokupiti bojim se da Samoborček ( to nam je omiljeni provider autobusa na liniji prema kući, skup i neučinkovit ) ima garant ljetne gume pa neće moći uzbrdo .. jedno, jedino iole ozbiljno uzbrdo prema domu od ravnih 500 metara uspona.
Pokupim ja dijete, snijeg ozbiljno pojačava i nazovem drugo dijete; ideš li ti možda doma. Taj pak ima svaki dan, a ne samo petkom satnicu na faksu otprilike ovakvu; predavanje od osam do devet, vježbe od dva do tri i druge vježbe s kojih se ni za živu glavu ne smije izostati od pola sedam do dvadeset do sedam ( nije greška u pisanju)
Ne može ima do pet, čekaju profesora koji možda dođe ranije . Ok! Kažem ja ;čekamo te u jednom shopping centru... nemoooj možda ipak ne dođe.. OK! Krenemo ja i kći i kad smo bile taman na prilaznoj cesti auto putu i pored skretanja za staru cestu zove on ipak idem.. OOOK! Skrenem na staru i stojimo na semaforu , kad zove on; ipak ne idem..i što sada, nema povratka na auto-cestu , zapravo ima, malo kompliciranog, ali ne da Murphy.. ajde valjda nije još ni jedan autobus zapeo na cesti ... vozimo se ja i kći i pjevamo „ nosa ..nosa.. curi ti iz nosa, aj srči pesak, aj,aj srči pesak „ onu poznatu portugalsku ..kad ŠTOP... jedno kilometar ispred brdašca u pola pet.. prođe pored nas policija i stane... kontroliraju na nekom velikom kamionu iz nas jel ima zimske gume ne bi li kaznu naplatili.. a red od tri kilometra ih ne zanima..
Milimo mi milimo .. i domilimo pola šest do brda. Vidim ja ljudi skreću u neko selo na semaforu ..idem .. ne idem.. ako sada još zaglibim negdje Bogu iza leđa.. ajde nafte ima u autu za to se Murphić nije pobrinu, a mogao je.. pravo mu budu .. gorivo na rezervi bi bilo fini začin..snijeg pojačava ko mutav..puše gore rečeni kijamet..
Kad siđe neki čiča domestikus, od nekih cestara kojima je to posao ni trag ni glasa i kaže; palo je drvo, ali se nekako prolazilo, eeee a sada je palo skroz na cestu i ne znam kako ćemo ga maknuti... opaaaaa.. što sada, mogu ga maknuti za sat, a mogu i ujutro ..ručna okret na uskoj cesti koja usput ima provaliju s svake strane, auto ispred nas klizi prema nama --unatrag.. manevar izvodim kao da je kolovoz..ajde Yeti nisi uzalud dobio ime..i skrenemo prema selu ..slijedimo neki Golf koji se vozi ko baja po metru mokrog i klizavog snijega..pa reko valjda zna...ako se ne zbuba.. kad tip skrene u neki šljivik uzbrdo i ja za njime naravno i neki lik za nama.. i ide.. ideee ...uzbrdo nema tragova u snijegu osim njegovih i..... stane....ne stane... ide unatrag.. majko mila.. brzo natrag... trubim.. tip iza skonta i on unatrag i dobro Golf nekako stane..klizi.. zanosi se, klizi natrag .... i ode.. ide Yeti lijevo - desno, klizi, proklizava ...kći vrišti.. brisaći se zaledili rade ko mutavi, ali jedva brišu ..grabe od metra s svake strane.. brmmmmm.. i nekako se iskobeljamo..psujem ko sedam kočijaša, urlam sve psovke koje i znam i ne znam .. kad sam potrošila arsenal krenula sam na izmišljanje ..kći me tupo gleda još nikada nije vidjela majku u tom stanju duha ...tip iza nas ni makac.. i krenemo kroz selo.. nemam pojima gdje to izlazi, ali u tom pravcu izlazi.. stanemo na cesti ide neka žena s psom .. kad tamo prijateljica naših susjeda s mora.. ide po unuka na željezničku postaju.. reko doooobrooo.. ako zapnemo jel možemo kod vas spavati.. ona se smije.. nema brige.. je to ti je ta cesta samo pravo..
Vozimo se kroz šumu i kada najednom...timmmbbeeeeerrrrr... padnu dvije grane s drveta otprilike tri metra duge, debele ko moja noga ravno pred nas.. kočiiim .. ma kakvi .. nema šanse auto samo otklizi i zaustavi se na njima..ajmo van.. vuci grane s ceste .. pada snijeg ko blesav, puše ko blesavo ništa se ne vidi.. reko; sada kad bubne cijelo drvo, oš na nas, oš ispred nas.. majko milaaaaa.. a i ovaj iza nas ako se iskobeljo doletjet će i zabubati se u nas jer se ništa ne vidi .. tu Murphy opet zezne stvar ,nije pazio na satu.. nema auta.. ali ima ceste glavne... na kojoj auti prolaze u oba smjera jer je neko ipak maknuo drvo ..a prošla je i ralica koja do tada nije prolazila, pa je na sporednu cestu nagurala metar široko i metar visoko mokrog snijega.. nema šanse.. naprijed .. nazad... ne pomaže ni 4x4.. i tu ja prvi puta uključim off road .. aaaaaaaaa ide Yeti .. malo po malo i iskobeljamo se.. iza nas stigne onaj lik koji je zapeo .. reko maco loše ti se piše.. ti ovdje ne izlaziš..njegov Murphy je bio bolji đak od moga...
Home sweat home evo nas, sedam je sati... kažem kćeri idemo kupiti kruh i doma.. aaahaaaaa.. milo nam selo u totalnom mraku, nema struje .. ne rade dućani..kod kuće nema grijanja.. ludilo braleeee...srednji vijek.. ima ručka od jučer .. inače svaki dan nešto pojedem na poslu; taj dan baš nisam stigla..
Zovem sina jel došao profešur.. nije uopće ..molim te zovi moju sestričnu, ona radi svaki dan do mraka.. možda ona ide doma.. ne nećeon ..ići će na vlak..stiže struja. Stiže i sms.. vlak ne vozi uopće, pale žice..a i baterija će mu krepati na mobitelu svaki čas..
Juhu... ajmo natrag ...
:(Još nema komentara