Svima nama treba vremena za sebe, a ovo ovdje je i vrijeme i mjesto samo za mene!
Već dugo se želim vratit pisanju dnevnika,a sada sam našla ovo mjesto i ne dam ga🙂 Nekada sam putovala u srednju školu nekih tridesetak kilometara autobusom i svakodnevno sam vrijeme kratila pišući dnevnik. On mi je bio najbolji prijatelj i u svakom trenutku uz mene. Sada je laptop stalno uz mene umjesto male bilježnice i tu pogodnost treba iskoristiti. Uvijek mi se mnogo toga mota po glavi, a nikako da se nekome povjerim, izjadam i ispušem. Ma koga uopće zavaravam - ja nemam najbolju prijateljicu! NEMAM! A to je jako tužno, često me to muči, a ni sama ne znam kako sam se dovela u tu situaciju. Otkako sam se udala, muž i djeca su mi cijela okupacija i sva sam se zakukuljila u taj život. Ali želim da dođu ljepši dani, da se i ja otkukuljim i napravim neke promjene u životu. Možda je teško samo tako naći istinskog prijatelja (ne mogu reći da moj muž to meni nije, ali on je ipak samo moj muž kojeg obožavam), ali eto, za početak zadovoljna sam i ovim svojim novim prijateljem koji trpi i više od čovjeka...
Novi moj prijatelju, laka ti noć!
:(Još nema komentara