Krhotine posvuda (Gost autor)

Autor: Iris Ćiković

Odjednom, samo tako, preplavila ju je takva tuga da je ostala bez daha.. Osjetila je to kao udarac u trbuh, kao da ju je netko svom snagom udario šakom u pleksus.. Nije nikada primila takav udarac, ali tako je to, sigurno, mislila je.. Zastala je usred pranja suđa i morala se uhvatiti za sudoper, toliko jako je bilo..

Kako? Zašto? Što? –  motalo joj se po glavi.. Jer za sve mora postojati objašnjenje, takva je ona.. Nije mogla razmišljati i tražiti razlog, uzrok, što god, zaplakala je, instiktivno.. Točnije, zajecala.. Presavila se u struku, toliko je bilo snažno.. Odjednom, kao da u sebi ima svu tugu ovog svijeta..

Jecala je, razdirala ju je ta tuga, ubijala, lomila i savijala.. Mora da glupo izgledam, pomislila je i odmah zastala usred plača.. Nikad nije voljela plakati, ustvari, mrzila je to.. Oduvijek joj je to bio izraz slabosti, dno dna, nešto šta će zadnje napraviti, i to onako, na pol.. Malo kao njanja i odmah prestati.. Suze su se slijevale niz lice, kapale iz očiju..

Tko joj je ono rekao da je čitao negdje da suze tuge idu iz unutarnjeg dijela oka, razmišljala je.. Pa da, to mi nekako i logično, kad se smijem, uvijek brišem vanjski dio oka..

Probala je duboko udahnuti, negdje unutra, zapeklo je.. Sama na svijetu, tako se osjećam.. Kao da nemam nikoga tko me voli, kome je stalo.. Sama u ovom stanu, ostavljena od svih koji imaju život, kao štene čekam da mi netko pokloni pažnju, bar na tren.. I onda sam zahvalna, luđački mašem repom, ne vidi se, ali kako ne čuješ kojom silinom udara u pod?! Baci mi i lopticu, donijet ću je, mislila je..

Teško je biti sam sa svojim mislima, kad te iznenadi ono što izađe na površinu, živčano je ribala šalicu i ljutila se sama na sebe.. Kako se sve ovo desilo, kako me to sve tako uništilo..

Mislim, znala sam da će biti drukčije, i da će trebati vremena da dođem k sebi.. Pih, dođem k sebi, podsmjehnula se sebi, što to uopće znači, što uopće svi ti glupi izrazi koje koristimo znače.. Samo ponavljamo ono šta smo pročitali ili čuli negdje pa onda brže bolje čekamo da to iskoristimo.. Odmah se sjetila Tri amigosa i regardless.. Nasmijala se u sebi, presjebana da bi se smijala na glas.. A ionako je bila sama, da se sad počne sama sa sobom smijati na glas, e tek bi onda mislila da je poludjela..

Nego, gdje smo ono stali? Aha, dakle, teško je biti sam sa sobom..

Uzela je tavu, njih uvijek ostavlja za kraj.. Zapravo, uvijek ima redoslijed kojim pere suđe.. Prvo krene od čaša i šalica, onda usput opere đezve i pribor, one velike stvari uvijek ostavlja za kraj.. Ili najteže za kraj, uvijek je to tako.. U međuvremenu opere tanjure i to je to.. Mrzi prati tepsije i plehove, to je najveća tlaka, najviše se namuči dok izriba sve ono zakoreno.. Isprala je tavu, stavila ju je na sušilo, uzela krpicu da pokupi vodu koje uvijek ima posvuda, zadovoljno pogledala učinjeno i opet se rasplakala..

 Ma koji k… mi je, mislila je usred jecaja, Zašto? Zašto? Zašto? To zadnje zašto više je ispalo kao neki cvilež dok joj se lice grčilo.. Kako čudne zvukove ispuštam dok plačem, razmišljala je dok je dlanovima grubo brisala lice.. Jebote, ja se ni isplakati ne znam kako treba, sve nešto bezveze..

Pokušala si je dati oduška pa da ispusti neki konkretan zvuk, pa ipak je ona žena usred sloma, daj izbaci nešto konkretno, mislila je, ljutila se na sebe, na tu mlaku osobu koja samo cmolji i to bezveze, kao da se srami sama sebe.. Ništa, još jedan jecaj razočaranja sama sobom..

Kad bih barem bila toliko strastvena pa da sada razbijem jedan pijat, sigurna sam da bi mi dobro leglo.. Zašto ne bih porazbijala cijelo suđe, sve ovo friško oprano, još mokro, samo uzmem i zašiljim na pod.. Sigurno se ne bi ni razbilo, sigurno bi nekako glupo odskočilo od poda, ispustilo neki glupi zvuk i eventualno se okrhnulo.. Bah, kao i ja, pomislila je.. Raspadam se, ali tiho, damski.. Kako glupo..

Htjela je biti jedna od onih osoba koje sve rade strastveno, i žive i plaču, i svađaju se i ševe, sve sa emocijama, pravim, a ne onim filtriranim.. Što me briga šta će netko reći ako nemam više nijedan pijat u kući, jest ću iz plastičnih, boli me k...

Razmišljala je o sceni iz Vicky Cristina Barcelona, o onoj luđakinji koja je bila sva sjebana, ali itekako živa u svojoj mrtvosti.. I razbijanju posuđa kao dobar dan.. I onoj sceni seksa dok mlijeko kipi..

Kada sam se ja zadnji put tako strastveno poševila, mislila je.. Kada je seks postao dio koji se uklapa u televizijski program, da moram razmišljati hoću li gledati film ili se jebati, i hoću li propustit nešto bitno u filmu..

Ma, ionako sam ga gledala već..

(koga, film ili seks?!)

Tko je autorica teksta – Iris?

Iris poznajem iz školskih dana…Sjećam se da je i tad UNIKAT!!! Ona vam je curka sa stavom i autentičnim idejama. Definitivno nije tip osobe koja slijedi masu (mase).! To je osobina koja je bitno izdvaja od drugih.  Razgovarajući s njom nakon dugo vremena, jer život nas je odveo različitim putevima, ostala sam ugodno iznenađena koliko je ona usprkos svim životnim iskustvima (usponima, padovima, olujama) ostala hrabra, čvrsta i nepokolebljiva u namjeri da ostane vjerna sebi.

Ona ne radi ustupke, ondje gdje ih ne treba raditi. To me se posebno kod nje sviđa! Snaga. Inteligencija. Inovativnost. Autentičnost. To vam je ukratko ona – Iris! Nije vam ona neka hladna bitch. Njen emotivni svijet je šarolik i dubok. Samo, eto, usprkos njenom senzibilitetu curka se ne da zezati.