18.12.2010. Nastavak druženja sa našim prijateljima u Selskoj. U predbožično vrijeme, očekivanje ponovnog susreta... Po mom skromnom mišljenju jedan od najboljih susreta ... dali zbog božičnog ozračja ili prijateljskih spona koje nas vežu... pokušat ću vam dočarati bar djelić atmosfere... pa krenimo...
Vani zapao snijeg... Hladno... Naše coolke spremno čekaju novo druženje...
Naša draga Podravka pripremili je poklone i Karmela je stigla sa punim autom poklona za našu dragu djecu.
I krenuli smo na posao... zasukali su se rukavi i počela je izrada keksa... prvi dobrovoljci su prionuli na posao.... izrada rafaelo kuglica bila je više nego uspješna, kao i čokoladnih kuglica .. a ako je poneka kuglica bila manja ili veća, višak je završio u ustima...
U jednom kutu počela je izrada keksa nekom čudnom napravom, koja je zahtjevala i mišičnu snagu, a poanta je bila da keksić bude što duži.... ta čudna naprava izazvala je veliko zanimanje....
Na šanku vješto su se valjali vanilij i čokoladni keksi te izrezivali razni oblici....
Bilo je tu i paprenjaka čiji su oblici izazivali osmjehe...
A i fru fru i vađenje iz čudnog kalupa koji ima drugačiju namjenu( za cijeđenje limuna) iziskivali su spretnost, snalažljivost i upornost....
Izrada borića od jestivih bijelo- crnih kuglica i topljenje mase izazivali su smijeh ali nakon hlađenja mase vani na snijegu posao je uspješno završen...
Ostalo je još ukrasiti keksiće glazurom, perlicama i keksići su bili spremni za degustaciju...
I gosp. Đurđa je bila oduševljena našim obavljenim poslom...
Ostalo nam je još okititi bor sa ružama i anđeličima koje je naša draga colka izrađivala sa djecom u radionicama i staviti poklone pod bor koje je poslala naša članica iz Austrije....
Uz obilje smjeha i degustaciju keksića završili smo ovo druženje... djeca su nas oduševila i iznenadila svojim interesom za izradu keksića i vješto su se uključila uz pomoć iskusnih colika ... sa osmjesima, ispunjeni srećom i punih usta djeca su nas ispratila i zakazala ponovni susret ....do ponovnog susreta nadam se da sam vam bar malo dočarala atmosferu...
I šečer na kraju.... Moram spomenuti našu Baku koja je sudjelovala u organizaciji cijele akcije i poslala svog bolesnog izaslanika sa kolačima za djecu, ali i za tete...
Izaslanik je napravio i nagradnu igru čija je glavna nagrada bila mobitel... nakon preteških pitanja naša djeca su se svojski borila i jedna sretnica je zasluženo osvojila nagradu...
:(Još nema komentara