Prosjak na ulici Barcelone, crta flomasterima kao što je vjerojatno crtao kad je bio sasvim mali.
Stari prosjak na ulici Barcelone, crta flomasterima kao što je vjerojatno crtao kad je bio sasvim mali. Jer on ne prosi, on prodaje svoje crteže. Kao da je dijete uvukao se u svoj svijet, kao da je dijete pobjegao je u sebe od stvarnosti. Crteži dolaze iz tog paralelnog svijeta i izgledaju kao da ih je dijete crtalo. I prolaznici pristaju na tu igru, daju mu novac i uzimaju crtež. Uzimajući crtež, vraćaju mu samopoštovanje koje mu je nekad davno neki drugi prolaznik kroz njegov život ukrao.
A iza njega reklama: Od sada ću dobivati duplu penziju i to zauvijek.
:(Još nema komentara