Bundeva

Bundeva,

kao što rekoh, ima u svim bojama i veličinama, imaju višestruku primjenu u kuhinji, ali i izvan nje naravno,  ovo će biti jedna čisto bundevasta  priča. Prava je kraljica okusa, mirisa i boja, pravo malo bogatstvo. Svaki dobar ručak započinje sa juhom,  kako bi drugačije, zato vam predlažem da uživate u ovoj....

  tek variva, na crveno, na bijelo, dakle uz dodatak ukuhane rajčice ili bez....

ako želite zgusnuti neko varivo, možete to napraviti uz pomoć naribane bundeve, zgušnjava, ali i poboljšava okus jela.

Koristimo ju kako za slana jela, juhe i variva, tako i za štrudle ili savijače,  može i slatka i slana, uz dodatak svježeg sira, mrvica, ali čak i višanja, nitko ne bi rekao da bundeva ide sa višnjama, ali kada smo ju napravili, svi su pitali, o čemu se radi, nitko nije primjetio.

Na glavnoj slici, je turkinja, račanka, sarajevka, misirača ili kako ju već zovu, u raznim krajevima. Ja ju osobno jako volim, još od najmanjih dana, zovem ju sarajevkom, finog je slatkastog okusa, a što tek miriši, kada se priprema, ma divota jedna. Najviše ju volim jesti sa malenom žlicom, sve izdubiti do kore, koji je to užitak, ljudi moji¸ sada je upravo počela njihova sezona.

Kao što sam već i rekla, moguća je primjena i izvan kuhinje, recimo za kakav lijepi jesenski aranžman.... u tu svrhu, koristimo one malene ukrasne, svih boja i oblika... kakva ukrasna košarica od pruća, pokoja bundevica, klip kukuruza, malko šuške, divljeg šipka, pokoji žuti list i to je to, samo dajte mašti na volju.

Bundeve su se nekada intenzivno uzgajale na poljima i koristile se za hranjenje domaćih životinja. Čitavu jesen, cestom su prolazila kola napunjena ogromnim bundevama, a kiša rominja, blato, ma sjetim se ponekad tih prizora iz djetinjstva. Kad smo već kod mladih dana. Kao djeca smo znali vući neku staru rajndliku, a u njoj bundevu , kako je to klepetalo dvorištem. Mi vučemo bundevu, a baka (nije bila moja baka, ali kao da i je), je čistila i sjekla komade bundeve za svinje.  Odvajala je koštice, koje je sušila, zimi bi nam dobro došle za grickanje, zvali smo ih špice.  Kad se sjetim njenih sarajevki, pekla ih je u starom šporetu na drva¸ lijepi su to bili dani, ostala su sjećanja.

Možemo ju jednostavno nasjeckati na kockice, ili pak naribati na trenicu, moja teta Vida bi rekla kockice bundeve skuhati, pa istenfati. Ja bih pak koristila štapni mikser, rezultat je ipak isti, jedna fina i mirisna gusta juha od bundeve, uz dodatak , kockica prepečenog kruha, širokih domaćih rezanaca ili već po vašoj želji.

I tako došli smo polagano do kraja ove bundevaste priče,  skuhali smo juhu, napravili varivo, tu je i desert, napravili smo i aranžman, provozali bundevu u staroj rajndlici. što čovjek može bolje i poželjeti,  ne zaboravite na kraju, odbvojiti i osušiti njene sjemenke, bilo za grickanje, ili za sadnju naredne godine. Do tada lijepi pozdrav uz jednu kasno jesensku sliku, baš onako prigodnu za današnji kišni dan.