Moj profil
Suhomesnati proizvodi u prehrani djece
Suhomesnati proizvodi u prehrani djece

Suhomesnati proizvodi u prehrani djece

Sasvim je jasno da bebama nitko neće davati suhomesnate proizvode premda će neke bebe u dobi od 12 mjeseci probati prvu hrenovku. Što se tiče predškolske djece, male količine suhomesnatih proizvoda u sklopu ostale dnevne prehrane neće predstavljati nikakav problem.

Navikli smo da se meso (kao i ostale namirnice) konzervira hlađenjem, smrzavanjem, soljenjem, salamurenjem, sušenjem (na zraku i u dimu) te drugim metodama. Budući da su promjene u strukturi kao i dužini trajanja takvog mesa različiti, jasno je da njihov odraz na zdravlje nije isti. Naime, neke metode su zdravstveno povoljnije od drugih.

Što se tiče predškolske djece, male količine suhomesnatih proizvoda  neće predstavljati nikakav problem.

Sušenjem prethodno usoljenih komada mesa, kobasica i slanine, nastala je velika skupina "suhomesnatih proizvoda" koja je u narodu vrlo popularna jer se praktično konzumira kroz dugi zimski period. Suhomesnati proizvodi gotovom jelu daju nezaboravnu aromu zbog čega se koristi u raznim kombinacijama, a najčešće s kiselim kupusom i grahom.

Tehnološki gledano, meso u takvom procesu konzerviranja mora zadržati crvenu boju, biti potpuno zaštićeno od mikroflore kvarenja i zadržati temeljna organoleptička svojstva kroz nekoliko mjeseci. Da bi se ispunili svi ti uvjeti, meso se soli izvana utrljavanjem ili šprica salamurom iznutra. Svrha je da sol izvuče vlagu i tako smanji aktivnost mikroflore kvarenja. Ako se meso samo utrljava solju, može se dogoditi da oksidira tj. posivi i tada nije atraktivno za uporabu. Da bi se ta pojava spriječila, u salamuru za špricanje ili sol dodaju se konzervansi i "stabilizatori" tj. nitratne soli i askorbinska kiselina (vitamin C).

Ukratko, suhomesnati proizvodi prije konzumiranja na stolu prolaze poprilično dugi put u kojem dobivaju sol do 3% pa i više, dopuštene količine aditiva tj. konzervansa (nitratnih soli) te stabilizatora kao što su askorbinska kiselina i drugi. Svi postupci i dodaci u tehnologiji izrade suhomesnatih proizvoda su dopušteni i regulirani Pravilnikom o kvaliteti mesnih prerađevina. Temeljna svrha postupka sušenja jest zaštita zdravlja potrošača i bitno produžena održivost takvih proizvoda. Primjerice, pršut i drugi suhomesnati proizvodi mogu mjesecima stajati na sobnoj temperaturi bez kvarenja.

Normalno konzumiranje suhomesnatih proizvoda ne ugrožava zdravlje odraslih potrošača i ne predstavlja problem. Kad kažem "normalno", mislim zajedno s ostalim namirnicama koje nisu slane. Naime, odavno je poznato da preslana jela nikako nisu dobra zbog dizanja praga osjetljivosti na taj okus i mogućnosti utjecaja na krvni tlak. Ali valja reći da postoji prirodna regulacija jer nitko se neće najesti samo pršuta ili slanine, već se to konzumira u zajednici s ostalim neslanim namirnicama. Dakle, dnevni unos soli neće biti velik i time je otklonjena sva opasnost. Što se tiče nitratnih soli kao konzervansa u suhomesnatim proizvodima, sve je riješeno doziranjem. I tu dolazimo do ključnog mjesta za zdravlje; industrijski proizvodi imaju strogo kontrolirano doziranje, gdje u pravilu nema grešaka, što nije slučaj u domaćinstvima kod tzv. seoskog klanja i proizvodnje suhomesnatih proizvoda gdje se to dodaje prema iskustvu.

Slano osušeno meso i kobasice organoleptički su sjajno balansirani i to su za nepce privlačne namirnice, ali s njima ne treba pretjerivati.

Sasvim je jasno da bebama nitko neće davati suhomesnate proizvode premda će neke bebe u dobi od 12 mjeseci probati prvu hrenovku koja spada u odimljene proizvode u kojima se može naći nitratnih soli. Što se tiče predškolske djece, male količine suhomesnatih proizvoda (komadić mesa) u sklopu ostale dnevne prehrane (npr. uz varivo), neće predstavljati nikakav problem. Ali, principijelno, što kasnije počnete s dodavanjem suhomesnatih proizvoda djeci, to bolje. Ima nešto i u kulinarskoj pripremi suhomesnatih proizvoda. Naime, sušeno i dimljeno meso dugo se kuha i za to vrijeme u vodu prelazi najveći dio soli i salamure. Dobro je tu vodu baciti, a onda meso vratiti u jelo koje se priprema (varivo).

Kod ostale djece školskog uzrasta ograničenja nema, premda nije dobro da svakodnevno bude obrok s tako obrađenim mesom. Naime, što više suhomesnatih proizvoda, to je veća navika na slane pa i preslane obroke. Kod toga moram spomenuti da postoji navika da se konzumiraju kobasice koje također sadrže salamureno meso i odgovarajuće aditive. Naime, kobasice (kranjske, debrecinke) se brzo pripremaju i vrlo su ukusne, ali nije dobro da se konzumiraju svaki dan. To se odnosi i na suhi svinjski vrat ili kare koji se obično plasiraju narezano i vakumirano za sendviče. Slano osušeno meso i kobasice organoleptički su sjajno balansirani i to su za nepce privlačne namirnice, ali s njima ne treba pretjerivati.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.