Moj profil
Suhomesnati proizvodi u prehrani djece
Suhomesnati proizvodi u prehrani djece

Suhomesnati proizvodi u prehrani djece

25.11.2012.ikulier

Sasvim je jasno da bebama nitko neće davati suhomesnate proizvode premda će neke bebe u dobi od 12 mjeseci probati prvu hrenovku. Što se tiče predškolske djece, male količine suhomesnatih proizvoda u sklopu ostale dnevne prehrane neće predstavljati nikakav problem.

Navikli smo da se meso (kao i ostale namirnice) konzervira hlađenjem, smrzavanjem, soljenjem, salamurenjem, sušenjem (na zraku i u dimu) te drugim metodama. Budući da su promjene u strukturi kao i dužini trajanja takvog mesa različiti, jasno je da njihov odraz na zdravlje nije isti. Naime, neke metode su zdravstveno povoljnije od drugih.

Sušenjem prethodno usoljenih komada mesa, kobasica i slanine, nastala je velika skupina "suhomesnatih proizvoda" koja je u narodu vrlo popularna jer se praktično konzumira kroz dugi zimski period. Suhomesnati proizvodi gotovom jelu daju nezaboravnu aromu zbog čega se koristi u raznim kombinacijama, a najčešće s kiselim kupusom i grahom.

Tehnološki gledano, meso u takvom procesu konzerviranja mora zadržati crvenu boju, biti potpuno zaštićeno od mikroflore kvarenja i zadržati temeljna organoleptička svojstva kroz nekoliko mjeseci. Da bi se ispunili svi ti uvjeti, meso se soli izvana utrljavanjem ili šprica salamurom iznutra. Svrha je da sol izvuče vlagu i tako smanji aktivnost mikroflore kvarenja. Ako se meso samo utrljava solju, može se dogoditi da oksidira tj. posivi i tada nije atraktivno za uporabu. Da bi se ta pojava spriječila, u salamuru za špricanje ili sol dodaju se konzervansi i "stabilizatori" tj. nitratne soli i askorbinska kiselina (vitamin C).

Ukratko, suhomesnati proizvodi prije konzumiranja na stolu prolaze poprilično dugi put u kojem dobivaju sol do 3% pa i više, dopuštene količine aditiva tj. konzervansa (nitratnih soli) te stabilizatora kao što su askorbinska kiselina i drugi. Svi postupci i dodaci u tehnologiji izrade suhomesnatih proizvoda su dopušteni i regulirani Pravilnikom o kvaliteti mesnih prerađevina. Temeljna svrha postupka sušenja jest zaštita zdravlja potrošača i bitno produžena održivost takvih proizvoda. Primjerice, pršut i drugi suhomesnati proizvodi mogu mjesecima stajati na sobnoj temperaturi bez kvarenja.

Normalno konzumiranje suhomesnatih proizvoda ne ugrožava zdravlje odraslih potrošača i ne predstavlja problem. Kad kažem "normalno", mislim zajedno s ostalim namirnicama koje nisu slane. Naime, odavno je poznato da preslana jela nikako nisu dobra zbog dizanja praga osjetljivosti na taj okus i mogućnosti utjecaja na krvni tlak. Ali valja reći da postoji prirodna regulacija jer nitko se neće najesti samo pršuta ili slanine, već se to konzumira u zajednici s ostalim neslanim namirnicama. Dakle, dnevni unos soli neće biti velik i time je otklonjena sva opasnost. Što se tiče nitratnih soli kao konzervansa u suhomesnatim proizvodima, sve je riješeno doziranjem. I tu dolazimo do ključnog mjesta za zdravlje; industrijski proizvodi imaju strogo kontrolirano doziranje, gdje u pravilu nema grešaka, što nije slučaj u domaćinstvima kod tzv. seoskog klanja i proizvodnje suhomesnatih proizvoda gdje se to dodaje prema iskustvu.

Sasvim je jasno da bebama nitko neće davati suhomesnate proizvode premda će neke bebe u dobi od 12 mjeseci probati prvu hrenovku koja spada u odimljene proizvode u kojima se može naći nitratnih soli. Što se tiče predškolske djece, male količine suhomesnatih proizvoda (komadić mesa) u sklopu ostale dnevne prehrane (npr. uz varivo), neće predstavljati nikakav problem. Ali, principijelno, što kasnije počnete s dodavanjem suhomesnatih proizvoda djeci, to bolje. Ima nešto i u kulinarskoj pripremi suhomesnatih proizvoda. Naime, sušeno i dimljeno meso dugo se kuha i za to vrijeme u vodu prelazi najveći dio soli i salamure. Dobro je tu vodu baciti, a onda meso vratiti u jelo koje se priprema (varivo).

Kod ostale djece školskog uzrasta ograničenja nema, premda nije dobro da svakodnevno bude obrok s tako obrađenim mesom. Naime, što više suhomesnatih proizvoda, to je veća navika na slane pa i preslane obroke. Kod toga moram spomenuti da postoji navika da se konzumiraju kobasice koje također sadrže salamureno meso i odgovarajuće aditive. Naime, kobasice (kranjske, debrecinke) se brzo pripremaju i vrlo su ukusne, ali nije dobro da se konzumiraju svaki dan. To se odnosi i na suhi svinjski vrat ili kare koji se obično plasiraju narezano i vakumirano za sendviče. Slano osušeno meso i kobasice organoleptički su sjajno balansirani i to su za nepce privlačne namirnice, ali s njima ne treba pretjerivati.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.