„UTRKA DO ZEMLJE“

Opet sam okupila svoju malu ekipu – ovaj puta za večernji izlazak – na ovogodišnju 8. Noć muzeja. Mjesta i događanja zaista mnogo, pa sam napravila plan posjete.

Najprije smo krenuli na najudaljeniji dio - na Astronomski centar Rijeka. Na samom početku gužvanjac – parking zatvoren, pa jedan dio moramo pješačiti. A i bura baš sada odabrala vrijeme za svoj pohod i pokazivanje ćudi. Ne odustajemo –  mi smo jači i od bure!

Program Astronomskog centra je opsežan. Malena ekipa centra se predstavlja, te nakon kratkog uvoda, kreće dječji kviz. Djeca raznih uzrasta pozorno slušaju pitanja voditeljice, veselo dižu ručice, odgovaraju misleći da je baš njihov odgovor točan. Zabavno i poučno bilo je i za odrasle.

Gledanje zvijezda onemogćila nam je bura – velika kupola zvjezdarnice nije se smjela podignuti, a i zbog  velikih turbolencija na nebu gledanje velikim teleskopom bilo bi zamućeno  – poslužio je i maleni koji je bio usmjeren samo na Merkur.

Na najzanimljivije događanje trebalo je pričekati dugih pola sata, ali se doista isplatilo. U digitalnoj dvorani planetarija, jedinoj takve vrste u Hrvatskoj, zavaljeni u udobna sjedala, pogledali smo zabavno-edukativni animirani film „Utrka do Zemlje“ .U carstvu Gasmoonije i Karmoonije stanovnici Mjeseca imaju problema sa prvim putovanjima prema Zemlji zbog zakona međuplanetarnog prostora i raketne tehnike – a tu su i pitanja zašto Zemlja ne padne na Mjesec i nije li ona tek optička varka? Jesu li uspjeli napraviti svemirski brod i sletjeti na Zemlju u njihovoj povijesnoj avanturi? Ako sanjate o dalekim putovanjima i samtrate se malenim ili pak velikim „astronautima“ – dođite pogledati film i dobiti odgovore na neka zanimljiva pitanja na temu astronomije – nama se jako dopalo!

Odlazimo u grad – tamo su svi ostali muzeji. Plan puta znamo, pa posjećujemo slijedeću „postaju“ – PEEK & POKE - Muzej računala i informatičkih tehnologija – prvi u Hrvatskoj , ujedno i najveći u ovom dijelu Europe - otvoren 2007. godine. Ovo je izložbeno-edukacijski centar gdje se može više saznati i dobiti uvid u početke informatike i njenog razvoja,

a za ovu noć pripremljen je program pod nazivom „Kad tehnika zapjeva i progleda“. Znala sam da će se unucima tu svidjeti, ali sam se ugodno iznenadila – svidjelo se i meni! Odmah me vratilo u vrijeme kada sam započinjala svoju informatičku pismenost daleke 1989.g. – e, kako smo onda sa strahopoštovanjem započinjali rad na kompjutoru, a zbog naprezanja, oči nam suzile i često nas boljela glava.

Izloženi primjerci bude i neka sjećanja – stari radio kakav sam viđala kao malena, crno-bijeli TV i portabl TV,

„ručne“ igrice zbog kojih su nas prsti zaboljeli igrajući tetris, pa džepni kalkulatori, digitalni modeli...

Oduševili su se D i H, jer su mogli odigrati igrice Super Mario2 i Bombice na starim igraćim konzolama, a svi smo uživali u posebno osmišljenom video-prikazu „Karaoke za mašine“ – zvučnim i svjetlosnim efektima posebno osmišljenim i projektiranim na „piramidi“ Peek & Pook - starih računala.

Za kraj jedan posebno zanimljiv primjerak - šah na matičnoj ploči sa figuricama od njenih dijelova!

Program u Muzeju grada Rijeke na temu „Oblici vremena“ vodi nas od prve polovice 19. stoljeća do sredine 20. stoljeća, sa zbirkom tipova mehaničkih satova koji su se svojedobno koristili u Rijeci i na Kvarneru i to uglavnom srednjoeuropskih (bečkih) i francuskih, te ponekog američkog pristiglog s povratnicima, „Merikanskog“ sata. Zbirka nas vodi u kulturnu i društvenu povijest, uvlači nas u uzbudljivi svijet „mikroorganizama“, koji fascinira složenošću mehanizama, ljepotom izrade i visokim ukusom.

Prelijepo je  bilo vidjeti sve te primjerke za koje nisam niti znala kako se zovu, kao npr.: portalni sat, sat na stupovima i sat na stupovima - Pendule, kaminski sat, stojeći figuralni sat, jedino sam „prepoznala“ zidni sat i sat-budilicu!😀

Prije odlaska u Prirodoslovni muzej, malo smo se okrijepili toplim čajem. Mmmm, baš nam je prijao.

Uz svaki primjerak u ovom muzeju možeš se zadržati duže vrijeme -  a ukupno ih ima oko 90.000, ali zbog vremena i poprilične gužve, uspjeli smo sve proći, ali zasigurno ćemo se opet vratiti, na detaljnije pregledavanje - sada stavljam samo nekoliko kolaža.

Ugodnu atmosferu u multimedijalnom centru akvarija priredio je trojac svojim koncertom jazza. Ono što nisam nikako mogla propustiti jesu GLJIVEEEEEEEEEE! Jeeeeeeeee – i tu sam ih našla! Ali samo na plakatima. Svejedno! Morala sam vam i to poslikati.

No, da ne bude sve baš po „špagici“, pobrinuli su se ovi mladi ljudi, puni elana i želje za "posjedovanjem" vrijednih muzejskih primjeraka. Da li su uspjeli u tome? 😀- vjerujte, nismo čuli da se upalio alarm, a i policije nije bilo na vidiku!👍

Ostao nam je još samo jedan posjet – Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja. Ugodno nas je iznenadila ulaznica za muzej – razglednica stare Rijeke, inače iz fondusa muzeja, a izrađena u Pragu 1905. godine (replika, naravno).

Bogati muzejski fundus muzeja čini građa arheološkog, pomorskog, etnografskog i kulturno-povijesnog odjela. "Prošli" smo zbirku  tiska i fotografije,

tehničku zbirku, zbirku umjetničkog obrta, vidjeli dio pomorskih uređaja i opreme, makete brodova i jedrenjaka,

zbirku oružja i oruđa sa nekoliko zanimljivih predmeta: spremnica za naboj - fišeklija, "spremnik" za vodu (ili nešto žešće ❓😀), "rog" za barut...

u holu izložba motora, a u dvorišnom prostoru Oldtimeri.

Stvarno premalo vremena. Kada smo završili odzvanjala je ponoć sa Gradske ure. Eto, ostalo nam je za neki slijedeći pohod brzo učenje glagoljice čemu sam se posebno radovala, ali nije više bilo vremena za to.

 Ovogodišnja Noć muzeja privukala je jako puno ljudi, a ono što me je jako iznenadilo –– učenika, studenata, mladih ljudi. Bilo je i onih u malo poznijim godinama, ali da je financijska situacija drugačija, vjerujem da ne bi bila ovolika gužva. Kada nema češće, za svaku pohvalo je da se barem jednom godišnje vrata muzeja otvaraju za sve naraštaje besplatno.

 Moja ekipa – kćer i unuci D i H

 bez nekih većih napora izdržala je punih 6 sati u obilasku muzeja našega grada. I na kraju imali želju, snagu  i osmjeh pozirati za moju priču na Coolinarici! Bravo dečki!

Moram vam ipak odati jednu malu tajnu - ova ekipa je sve to "stoječki" izdržala zahvaljujući finim kiflicama (koje su im "baš dobro sjele") 😋i odlične cedevite 🍻, a nakon izlaska iz Astronomskog centra! (Pssst! To vam nisam ja rekla!)

Na povratku prema kući, pričamo o njihovim dojmovima, pa se D izjašnjava o najboljem mjestu – naravno, muzej starih računala, dok se H oduševio primjercima oružja i oruđa, ali oboje daju glas za „Utrku do Zemlje“. Mi smo imali našu utrku po Zemlji – utrku kojoj se pridružila cijela Hrvatska u 8. Noći muzeja 2013. godine.