Doručak najbolje obilježava našu pripadnost određenoj kulturi i podneblju. Velikom je broju ljudi najdraži dnevni obrok. Njegova privlačnost proizlazi iz njegove jednostavnosti. Svatko je u stanju skuhati kavu, ispeći jaja ili tost.
U usporedbi s drugim dnevnim obrocima doručak najbolje obilježava našu pripadnost određenoj kulturi i podneblju. Možda zato što smo ujutro željni maženja i sigurnosti, pospani, nezaštićeni i bez oklopa koji nas prati ostatak dana pa posežemo za onim što nam je najbliskije, najjednostavnije, što nas najbrže dovodi u ravnotežu s vanjskim svijetom.
Velikom je broju ljudi najdraži dnevni obrok. Njegova privlačnost proizlazi iz njegove jednostavnosti. Doručak nije stvar velikih chefova, ni modernih kuhinja. Svatko je u stanju skuhati kavu, ispeći jaja ili tost.
Sviđa mi se činjenica što u svakom trenutku na Zemlji netko doručkuje.
New York. Amerikanka priprema doručak za svoju obitelj. Iz maksi-frižidera vadi maslac, jaja, slaninu, mlijeko, sir, sok od naranče. Pa dalje bagel peciva, corn flakes, voće. Uključuje automat za filter kavu. Za nekoliko će minuta kuhinja mirisati po doručku i to je jedino što će njene ukućane trgnuti iz vikendaškog izležavanja. Za petnaestak, dvadesetak minuta na stolu će biti pečena jaja sa slaninom, bagel peciva s cream cheeseom, pancakes (američke palačinke) s voćem i javorovim sirupom. Naravno, i velike šalice filter kave. Djeca će za kraj, pojesti zdjelicu pahuljica s mlijekom.
Uz ostalo, sličan miris raznježit će i obitelji u Liverpoolu i cijeloj Engleskoj. I tamo se doručkuju jaja i slanina. Ali, već malo sjevernije, u Škotskoj, moglo bi se dogoditi da se na stolu nađe losos, dimljeni ili svježi. Osim toga, u Škotskoj, kao i preko puta, u Irskoj, svakako porridge - zobene pahuljice kuhane u vodi ili mlijeku te začinjene po želji, solju, smeđim šećerom, grožđicama, cimetom, vrhnjem.
Žlicom će svoj doručak pojesti i Rusi, Ukrajinci, Poljaci, ali će njihova kaša biti uglavnom heljdina uz dodatak kiselog vrhnja.
Rim. Za šankovima kafića naguravaju se još snena tijela u borbi za svoju jutarnju dozu kofeina. Ovisno o količini mlijeka koju žele u šalici biraju espresso, caffe macchiato, latte macchiato, ali prije svega - capuccino. Uz njega se s nogu jede malo slatko pecivo od lisnatog tijesta, prazno ili punjeno medom, marmeladom ili čokoladom koje se na sjeveru naručuje kao brioches, a od Rima južnije cornetto. Treba biti dobro istreniran i pažljiv da šećer u prahu koji se već nakon prvog ugriza diše u zrak poput jutarnje maglice ne završi na kravati ili odijelu. Kao i da se korica peciva ne zalijepi za ruž na usnama.
I francuski doručak pretpostavlja topli napitak i slatko pecivo ili kolač. Preko tjedna u obiteljskim kuhinjama Francuzi će najradije pojesti komad kruha, točnije baguette, s maslacem i marmeladom, a vikendom pecivo od lisnatog tijesta, poznato pod nazivom croissant.
Peking. Zaposleni par izlazi ujutro iz stana praznog želuca. Putem, na ulici zastaje kod omiljenog kioska, koji radi od 5 do 9 ujutro i nudi isključivo doručak i kupuje dumplingse (punjenu tjesteninu, nalik na raviole) kuhane na pari i punjene svinjetinom i povrćem. Ili slane palačinke s lukom. Dok čekaju javni prijevoz, iz papirnatih tuljaca štapićima spretno jedu svoj doručak.
Istočnije u Tokyju, prvi dnevni obrok biti će asagohan ili jutarnja riža. Riža ujutro hrani i Tajlandžane, Koreance i većinu dalekoističnih naroda.
Mexico City. Meksički obojeni, mirisni i pikantni el desayuno prije svega pretpostavlja tortille ili kako ih često zovu "meksički kruh" uz dodatak mesa, graha, sira, povrća. Ili tzv. huevos rancheros, pečena jaja položena na tortillu s dodatkom pikantnog umaka od rajčica. I naravno, puno šarenog voća i povrća: paprika, banana, avokada, manga, ananasa.
U magrepskoj Africi doručak znači čaj i kruh od različitih žitarica uz dodatak mahunarki, ribe ili jogurta. U južnijim dijelovima crnog kontinenta za doručak se jedu razne vrste kaša od prosa, riže ili kukuruza, uz dodatak voća poput kokosa i banana.
Doručak je sinonim za familijarnost, osjećaj pripadnosti. Možemo živjeti ne koristeći svoj materinji jezik, promijenivši način ophođenja i oblačenja, prilagodivši se nepoznatim klimama i okolišu, ali doručak... Tek kad "svoj" zamijenimo žudnjom za nečijim "tuđim", možemo za sebe reći da nismo više stranci.
"U jednom trenutku više nisam bila Afrikanka, već Francuskinja. Shvatila sam to kada sam počela žudjeti za slatkim, a ne slanim doručkom!", ispričala mi je prijateljica Aster, Eritrejka koja je emigrirala u Francusku, i vrlo jednostavno objasnila proces kulturne asimilacije. I složenost doručka.
Sviđa mi se činjenica što u svakom trenutku na Zemlji netko doručkuje.
:(Još nema komentara