Smrčak je izrastao na kosti dinosaura u vitrini muzeja u Engleskoj, a osobno sam našao podstavku na stropu kafića u Ulici Kneza Mislava. Nisu ni životinje ni biljke, a bez te treće grane život bi nam bio nezamisliv.
Prije prvog odlaska u šumu treba pripaziti na mnogo stvari. Od mitova i legendi do ozbiljnog znanstvenog pristupa. Ako mislite da su gljive samo besplatan ručak ili laka zarada, bolje se okanite gljivarenja. Gljive su starije od profita i znaju biti osvetoljubive.
Na početku kupite neki dobar gljivarski vodič. Ustvari, najmanje dva, tri. Morate uspoređivati literaturu. I knjige nose opasnost. Redovito su ispunjene fotografijama, što je dvosjekli mač. Fotografija je zabilježila trenutak u životu jedne posebne gljive. Vaša gljiva uvijek će biti drugačija. Fotografija ovisi o svjetlu, filmu koji je upotrijebljen, a i boje se mogu razlikovati. Crteži i naslikane gljive neusporedivo su bolje od fotografije.
Ako vidite nekoga kako kopa po odlagalištima građevinskog otpada, ne pitajte ga ništa. To je lovac na smrčke. To su posebni ljudi koji ne vole pitanja.
Učlanite se u neko gljivarsko društvo, razgovarajte, posjećujte izložbe gljiva, a tek onda, u pratnji iskusnog gljivara, krenite u lov.
Kupite pletenu košaru jer plastične su vrećice opasne - topli i vlažni dani će gljive u vrećici pretvoriti u kašu. Pokušajte gljive ne miješati. Svaku gljivu koju ne poznajete stavite u posebni papir. Tražite uvijek posebnu vrstu jestivih gljiva. Kad se gljive u košari pomiješaju i polome, teško da će i stručnjak znati reći koji je komadić jestiv, a koji nije. Iako u šumi ne volim razgovarati sa slučajnim gljivarima, stotine sam im puta izvrnuo košaru da se ne otruju.
Ima ljudi koji trpaju u košare sve što vide, a "onda bu im sused rekel koja je dobra, a koja loša". Ti su ljudi na dobrom putu da iskuse trovanje gljivama koje im, ako prežive, može potpuno promijeniti život.
Gljivarska oprema i bonton
Pokušajte se ne izgubiti u šumi. Ako ste loši u orijentaciji, kupite kompas, nosite zviždaljku ili mobitel.
Pokušajte savladati barem malo latinskog jer iste gljive u različitim krajevima nose različita imena. A u skromnoj povijesti gljivarstva u Hrvata, puno gljiva kod različitih autora dobiva različita imena.
Pravi gljivar ima dobar nož kojim će gljivu očistiti na licu mjesta. Možete izabrati ''Švicarca'', ali pravi će gljivar-šminker ipak kupiti jeftiniji francuski "Opinel" nož s drvenom drškom. Preporučio bih čak i ''Opinel'' s crvenom drškom jer ćete ga lakše naći ukoliko ga izgubite.
U šumi budite pristojni, nemojte zavirivati u tuđe košare, nemojte pitati druge gdje su našli gljivu, ali pitajte kako je izgledalo stanište. Vidite li nekoga kako kopa po odlagalištima građevinskog otpada, ne pitajte ga ništa. To je lovac na smrčke. To su posebni ljudi koji ne vole pitanja. Nisu zločesti kao tartufari, koji jedni drugima pokušavaju hranom ometati pse, ali ipak se pazite lovaca na smrčke. Ja sam jedan od njih.
Eto, to su mali savjeti za početnike. Ako se još nečega sjetim, napisat ću to drugi put. Sretan vam ulazak u čudesni svijet gljiva!
"Idite u gljive što je češće moguće. Svaki dan, svaki drugi dan, barem jednom tjedno.", napisao je John Cage, najveći skladatelj 20. stoljeća. Ali, David Arora, autor najboljeg gljivarskog vodiča "Mushrooms Demystified", upozorava: "Ne lovite na mom teritoriju!"
:(Još nema komentara