U nekim se dijelovima svijeta jede rukama, drugdje štapićima, dok treći jedu žlicom, vilicom i nožem. Tek ako jedete rukama, možete shvatiti indijsku kuhinju. Bez štapića, kineska je hrana polovičan užitak, a bez velike žlice, grah s kiselim zeljem nema smisla.
Raznolikost prehrambenih navika ima korijene u biologiji. Nevjerojatna raznolikost i mogućnost kombiniranja razne hrane podupire ljudsko zdravlje i reprodukciju. Ljudi nemaju potrebu za posebnom hranom. Osim, naravno, majčinog mlijeka koje djelomično mogu i nadoknaditi.
Neku hranu ne volimo, a neku volimo, neka nas uzbuđuje i čini sretnima i veselima, a neka već na samu pomisao budi mučninu u želucu.
Ljudi su nevjerojatno prilagodljivi i spretni u preživljavnju u raznim uvjetima i okolinama. U sisavaca konkurenti su nam samo štakori ili možda rakuni. Tu su i kukci i ptice, žohari i galebovi. Zanimljivo je da baš te vrste uživaju biti blizu nas.
Druga su živa bića prilično isključiva. Nema bambusa - nema pande. Nema eukaliptusa - nema koale.
Tradicija i religija
Naravno da se različitosti prehrambene prakse ne mogu svesti samo na termine okoliša, hranjivosti ili otrovnosti. Mogu se pripisati tradiciji, religiji, društvu ili obitelji.
Duhovnost i hrana oduvijek su blisko povezani. Hrana je i žrtva bogovima, i krv i tijelo. Gotovo sve važnije svjetske religije imaju neke zabrane povezane s hranom ili postupkom pripreme hrane.
A vjernici kao vjernici - neki se pridržavaju pravila, neki ih svakodnevno krše, a neki sa sjajem u očima ponizno uživaju u svim vrstama ograničenja koja su stavljena pred njih.
Prehrambeni zakoni i pravila koje propisuju islam, hinduizam, judaizam i kršćanstvo dolaze iz još starijih vremena, a održala su se i do danas. Bitan su dio identiteta i stup različitosti.
Raznolikost do bola
Ima ljudi koje način prehrane društveno izolira, pa se druže samo sa sebi ravnima. Ima ljudi koji s visine gledaju na sve druge koji se ne hrane na njihov način. Ima ljudi koji prehranu planiraju do najsitnijih detalja. Ima ljudi koji se osjećaju krivima ako malo zabrazde i pojedu nešto što nije na popisu "zdravog".
Nevjerojatna raznolikost i mogućnost kombiniranja razne hrane podupire ljudsko zdravlje i reprodukciju.
Frutarijanci jedu samo voće i razne bobice, dakle plodove. Sve se jede većinom sirovo. Za voće kažu da želi biti pojedeno kako bi se sjemenke proširile, ali ubrati salatu ili korijen mrkve - to je već ubojstvo s predumišljajem. Jedu krastavce, rajčicu, paprike i patlidžane, ali i grah, grašak i leću. Dozvoljene su i žitarice.
Bretharijanci ne jedu. Ne jedu, a živi su i tvrde da će živjeti puno, puno duže od nas. Oni samo dišu i dišu, a disanjem dobivaju sve što im je za život potrebno. "Jedenje je loša navika.", kažu bretharijanci. Ellen Greve, poznatija kao Jasmuheen, vodi organizaciju C.I.A. (Cosmic Internet Academy), a poznata je po knjizi "Živjeti od Svjetlosti: Izvor hrane za Novi Milenij" i, da ne zaboravim, po tome što joj je nekoliko sljedbenika umrlo od gladi.
U veselom luna-parku od "bretharijanaca"do "frutarijanaca" pojavio se i "pokret za sirovu hranu", Living and Row Foods Community. Radi se o maloj grupi kalifornijskih zelota, okupljenih oko nekoliko restorana i velikog gurua - šefa kuhinje, Juliana Brotmana. Vatra je naš neprijatelj. Vatra uništava sve što je u hrani dobro.
Trendovi u kulinarstvu i prehrani dolaze i odlaze, a najnoviji trend je istovremeno i najstariji - sirova hrana. Ali, i opasnosti vrebaju. Dok su anoreksija i bulimija opsjednutost količinom, novi poremećaj, nova bolest je ortoreksija - opsjednutost kvalitetom hrane.
Na mirnim obalama gastronomije
Daleko od tabua, bogova i ideologija, daleko od "kuhinjske duhovnosti", naš je osobni, privatni, intimni, neobjašnjivi osjećaj za hranu. Naša neobjašnjiva sklonost jednoj namirnici ili jelu. Naša strastvena mržnja prema određenoj namirnici.
Jednostavno, neku hranu ne volimo, a neku volimo, neka nas uzbuđuje i čini sretnima i veselima, a neka već na samu pomisao budi mučninu u želucu. Po tome se razlikujemo, a ponekad i razilazimo ili možda sastajemo (kao neke američke udruge mrzitelja gljiva ili češnjaka).
"Ne volim brokulu i nisam je volio još otkad me mama tjerala da ju jedem. Predsjednik sam SAD-a i neću više nikad jesti brokulu.", ponosno je izjavio George Bush, stariji, koji je svoju frustraciju iz djetinjstva donio sve do Bijele kuće i predsjedničkog aviona, na kojem je također zabranio upotrebu brokule.
Salvador Dali obožao je rakove i školjke, hranu koja svojim oblikom i oklopom čuva nutrinu i sadržaj te se otkriva samo pravim znalcima. U toj hrani prepoznavao je erotičnost i snagu. A od svega je najviše mrzio špinat. Za njega je špinat bio "bezličan poput slobode".
Hrana i sve oko nje nas razlikuje. Hvala Bogu, nismo svi isti i ne jedemo svi pečenog piceka sa zelenom salatom nedjeljom.
"Život je kombinacija čuda i pašte.", zaključio bi Federico Fellini.
:(Još nema komentara