Portugal...ne znam kome je točno sinula ideja o putovanju u Portugal. Mojoj susjedi, mojoj kćeri ili možda meni. Uglavnom, našla se ženska četvorka, brzo dogovorila, rezervirala sve potrebno i posjetila Lisabon, Fatimu, Balalha i Nazare.
Na putovanju smo bile od srijede do nedjelje u listopadu 2015. Ovo predivno putovanje zaslužilo je da se obilježi jednim člankom.
Portugal, jedna neobična i daleka destinacija. No, kad žensko društvo nešto izmudruje, to brzo i ostvari.
"Ajmo na put" - riječi su moje susjede ili moje kćerke...
"A kamo... ??? " odgovaram ja...
"Pa znaš, Lisabon je predivan grad, a vidjeti ćemo i Atlantski ocean...."nadovezuje se susjeda...
"Isuse mili, pa to se mora avionom...opet ja"...
"Ma, sve ćeš ti pretrpjeti za ljubav novog putovanja", odgovaraju one...
I eto nas brzo smo usaglasile stavove, izvršile sve potrebne rezervacije, aviona i hotelskog smještaja. Volimo putovati same u svom aranžmanu, s mrvicom avanturizma.
Krenule smo Rijeka-Venecija, gdje se ukrcavamo u avion za Lisabon. Da, ali nismo rezervirale parking za naš mali autić i sat vremena do ukrcaja mi još sjedimo u autu i čudimo se koliko ljudi putuje usred tjedna. Čuda od tehnike, od ovih novih mobitela su aktivirana i brzo pronalazimo parking u blizini aerodroma, uspjevamo se parkirati i kombi nas vozi na aerodrom. Imamo taman vremena za prijavljivanje i kreće ukrcavanje , tako da se nisam uspjela previše uzbuditi na pomisao da moram letjeti avionom. Volim ja to, ali doza straha je prisutna.
Avion, portugalske kompanije s zgodnim stujardesama, brzo uzlijeće i napušta kišnu Veneciju.
OBRIGADO/A - je riječ,kojom nam se stujardese stalno obraćaju, riječ koja nam se već na samom početku putovanja uvukla u uho i koja nas je pratila tijekom cijelog putovanja. Velika riječ , kojom se izražava zahvalnost.
Putovanje do Lisabona traje dva i pol sata. Vraćamo satove unazad jer ćemo u Lisabonu sletjeti po njihovom vremenu i tako još imamo dio poslijepodneva ispred sebe.
Portugal- zemlja poznata po vinima, ulovu ribe, brojnim istraživačima, ali i po hrastu plutnjaku. Tijekom putovanja otkrile smo bezbrojen suvenire izrađene od pluta, torbice, novčanike, omote na čokoladama...Portugal ima više od 720.000 hektara šuma hrasta plutnjaka, te više od polovine pluta na svijetu, proizvodi se u Portugalu. Također su posebno poznati po proizvodnji čepova za boce od pluta.
U Lisabonu sunce, ugodne temperature za listopad i odmah krećemo u grad.
Grad je popločen kamenim kockama
ali ne jedna ulica ili jedan trg, već cijeli grad. Kockice ukrašavaju svojim šarama sve ulice i uličice. Metrom stižemo u centar, potrebno je večerati, a ribe i ribljih delicija na svakom ćošku.
Obilazimo kafić s poznatim portugalskim specijalitetom i isprobavamo bakalar-Bacahlau
pohani-sitno isjeckani bakalar, pomješan s sirom parmezanom, vrlo moćnog i zasitnog okusa, ali uz čašu vina, odlično prija. Večer se spušta, ali odlazimo u šetnju, ulicama, gdje uočavamo poznati Žuti tramvaj, koji juri lisabonskim uličicama, prepun turista.
Odlučila sam već odavno, da na svim putovanjima suvenire kupujem čim mi se nešto dopadne.
I tako odmah se upoznajem sa portugaskim plutom, poznatim pjetlom i malim žutim tramvajem.
Poznati žuti trmavaj, kojim obilazimo stare gradske četvriti Lisabona.
Uz pjetla, kojeg možete kupiti u svim veličinama, vezna je legenda, koja kaže kako je mladi hodočasnik bio optužen za krađu i osuđen na vješanje, no pred sucem je iskoristio priliku, vidjevši ispečenog pjetla na njegovom tanjuru, rekavši da ako je nevin, pjetao će oživjeti i zapjevati, što se na kraju i dogodilo. Tako, da u posjetu Portugalu, svakako si nabavite jednan suvenirčić u obliku pjetla.
Sutra dan iznajmljujemo autić i put pod noge do poznatog svetišta Fatime. Obilazimo svetište i molimo se u Kapelici Ukazanja. Nakon nabavke suvenira upućejemo se do Batalhe,gdje se smjestio veliki gotički samostan Santa Maria da Vitoria na Batalha, koji je dao sagraditi kralj u spomen na portugalskoj pobjedi u bitci.
Na putu do Lisabona zaustavljamo se u Nazareu, gdje se spuštamo do velike pješćane plaže.Ogromni valovi udaraju u obližnje stijene. Uspjela sam fotkati predivan šlag od morske pjene.
Tko bi izdržao da ne smoči noge u Atlantskom oceanu.
Valovi su veliki, možda i zastrašujući i čudim se kako se kupači uopće spuštaju u more, jer valovi stalno nailaze i nailaze...Surferi uživaju na obalama tlantskog oceana, i predstavljaju velik broj turista.
Petak i subotu, obilazimo Lisabon i sve njegove znamenitosti. Šećemo se središtem grada ulicom Rua Augusta, virkajući u bezbrojne dućane, obilazimo spomenik istraživačima
kulu Belem,
samstan Sv. Jeronima i naravno ,da se sladimo najpoznatijom poslasticom Pastiz de Belem u poznatom kafiću-slastičarni.
Slastica je od listanog tijesta s kremom od jaja.Jede se topla i još se dodaje štaub šećera ili cimeta, ovisno o ukusu. Kolone turista uredno čekaju u redu za smještaj za stol i uživanje u slastici.
Nakon sjajnog odmora, molimo mladog konobara da se fotka s nama.
On rado pristaje i zna gdje je Croatia, što je nama nekeko drago.
Iz tramvaja- novog i modrenog, prebacujemo se u poznati žuti tramvaj, s drvenim stolicama, a bome i drvenim prozorima. Gledajući iz tramvaja obilazimo staru četrt Lisabona, gdje se tramvaj, jedva zavlači između kuća. Prozori na tramvaju su otvoreni, turisiti mašu kroz prozore, a ja imam osjećaj, da mogu u vožnji dotaknuti kuće. Ima u tramvaju turista iz Švedske, SAD, i Austrije. Uživamo i svi se dobro zabavljamo u ovoj brzoj vožnji.
Večeramo u restoranu, zadovoljne i umorne. Čaša dobrog vina prija uz omilje mesa, koje se našlo na meniju.
Sutradan u vožnji metrom, stižemo do poznatog lisabonskog akvarija Oceanario de Lisboa, izgrađenog za Svjetsku izložbu 1998, jednog od najboljih svjetskih akvarija. Upoznajemo bezbroj riba, koje žive u oceanim svijeta. Tu je i ribica Nemo, koju svi volimo iz poznatog crtića.
Uz šetnju po poznatoj shoping ulici s bezboj brendiranih dućana, spuštmo se do centra. Obilazimo uličice s malim restoranima, iz kojih dopire pjesma - poznati Fado. Dižemo se dizalom Santa Justa, koje je jedan od znamenitosti Lisabona, na visinu od 45 metara i razgledavamo noćnu panoramu grada.
Brzo je stigla nedjelja, napuštamo hotel i taksijem odlazimo do aerodorma, koji je u samom centru grada. Vožnja od hotela do aerodroma traje svega sedam minuta.
Opet smo u avionu sa simpatičnim stujardesama, ali ovaj put tu je i jedan stujard.
Kroz par sati evo i Venecije sa njenim kanalima. Zahvaljujem nebesima i pilotu što nas je uspješno prizemljio. Zadnje izlazimo iz aviona i molimo, ako se možemo za uspomenu fotkati s pilotima.
"Is not usual" - odgovara stujardesa, ali se zato vro rado s nama fotka kabinsko osoblje.
Autić je na parkingu. Sretne se ukrcavamo i pune dojmova, odlazimo svojim domovima.
Do slijedećeg putovanja!
Obrigado !
:(Još nema komentara