Ovo nije priča o običnoj pčelici, ovo je priča o pčelici Nelici. Želim vam je predstaviti jer je ona posebna za prvašiće 1.b razreda (i ne samo za njih), a saznajte i zašto!
Za pčelicu Nelicu saznala sam kada su bili školski praznici. Moj mlađi unuk H spomenuo je pčelicu Nelicu sa pomalo tugaljavim tonom i riječima: "Blago se Noelu, on ima pčelicu cijele praznike! - Kakvu pčelicu, začudila sam se? Pa Nelicu! - Ne razumijem? - Nelicu, pčelicu Nelicu, našu maskotu, svaki tjedan je Nelica kod nekog učenika iz razreda, a preko praznika je ostala kod Noela!" Nisam se baš trudila da saznam više o Nelici, pa je uskoro i razgovor o njoj bio zaboravljen.
No, ovaj je vikend bio poseban. Nelica je stigla i u obitelj moga unuka. E, sada se već priča o Nelici morala ispričati, jer sam se i ja s njom morala "upoznati".
Dakle, pčelica Nelica je "maskota" 1. b razreda u kojem je i moj unuk, prvašić H. Cijeli je tjedan razred pod budnim "okom" Nelice, a preko vikenda je nosi kući onaj učenik koji se pokazao najmarljivijim tijekom tjedna. U tjednu što je za nama, H je pokazao najveće znanje i zalaganje u razredu. Od početka drugog polugodišta, za prvašiće je započelo i ocjenjivanje, a H je u jednom danu "zaradio" četiri petice, pa se cijeli razred složio da je H zaslužio da Nelica vikend provede kod njega! Ali, nije to samo uzeti maskotu i ostaviti je na nekom mjestu u kući i u ponedjeljak je vratiti u razred! Ona je za njih vikend-prijateljica koju treba zabaviti, razveseliti, odvesti je na mjesta na kojima do sada još nije bila, a na kraju u njezin "dnevnik" sve to i zabilježiti!
I ja sam bila uključena u zabavu sa pčelicom Nelicom! Sa unucima D i H i kćerkom otišla sam u kupovinu u trgovački centar, gdje je H smjestio Nelicu u kolica na povišeno mjesto da može lakše razgledavati i upoznati trgovinu.
Prošli smo pored odjela igračaka, pored voća i povrća, pekarskih proizvoda, hrane i pića. Pošto sam ja bila zadužena za fotkanje, često sam zaustavljala veselu družinu i slikala ih sa malom, plišanom prijateljicom. Dok smo prolazili pored dječje hrane, na polici je ponosno stajao medvjedić Lino. Upoznavanje je bilo neizbježno, znatiželja je bila obostrana, a pošto i Lino ima medene proizvode koje obožava(mo), nastala je lijepa fotografija za uspomenu.
Nakon kupovine, posjetili smo gradsku knjižnicu, vratili knjige i posudili nove, a H je iskoristio priliku i Nelici pročitao jednu slikovnicu, a kako je pažljivo služala, zaključili smo da joj se se jako svidjela.
H je odlučio da će se njegova vikend-prijateljica kulturno obrazovati, pa ju je, osim knjižnice, sa roditeljima odveo i u kino. Zanimljivo je bilo gledanje filma, ali je najslađe bilo jesti kokice iz veeeeeeeelikog pakiranja!
Posljednji dan bio je rezerviran za proslavu prijateljevog rođendana. Ali, rođendan se slavio u bazenu. E, tu je pčelica Nelica samo provirila, slikala se i čekala povratak svog "čuvara".
Vikend je završio. H je pčelicu Nelicu vodio na mnoga zanimljiva mjesta i sve to uredno upisao u njezin dnevnik, a u ponedjeljak je vratio u razred!
Ovo je bila priča o jednoj mekanoj, plišanoj igrački, pčelici koja ne leti, koja nije živa, koja ne sakuplja nektar i peludni prah, od koje se ne dobiva med. Ali ona živi u jednoj dječjoj zajednici kojoj je jako korisna i pomaže im dvostruko - za lakši prelazak iz bezbrižnih vrtićkih dana u školske obaveze, ali i za trud unutar razredne zajednice, za marljivost i dokazivanje.
Zahvalna sam pčelici Nelici - bilo ju je lijepo upoznati, a još veća HVALA mojem prvašiću koji je svojim marljivim radom pridonio veselom vikend-druženju cijele obitelji!
:(Još nema komentara