Moje putovanje kroz Solin i Kaštela ..

Tokom prosle godine dobili smo poziv od mojih prijatelja da obavezno kad krenemo prema Splitu i Kaštelima kojih ima sedam , obidjemo i Solin, ali  krenut cu od pocetka.

Obicno svaki godisnji odmor , bilo to kraci kao sto je ovaj ili duzi , za nas zene jeste uzivanje , mada zna biti i stresan. Jer ako imate troclanu  porodicu , dok su djeca mala to znaci spremanje , prvo djecije garderobice . Pranje vesa, po dvije masine namjanje.. Jer uvijek se trudim da mi ormari budu pred odmor besprekorno slozeni , tako lakse funkcionisem.  I ukucani kao da ne zive zajedno, posebno se odnosi na muski dio populacije, koji se nekad prave nevjesti , traze po nekoliko sati svoje omiljene bluze ili sorc. Pa na kraju kad se sve izmakne kontroli mi , a ko bi drugi opet stupamo na scenu .. I od tada uvijek uzimam dva odvojena kofera , putne torbe da ne bi doslo do tog nepotrebnog nerviranja. Uporedo onda otvaram ormar,  prvo istjeram muza iz sobe, jer sa svojim idejama mi samo oduzima vrijeme i logicnim redom uzimam sitni ves, onda peskire, veste, dzempere u slucaju da bude hladno ili nas iznenadi kisa. Tu je i neka sportska jakna.. Sa strana kofera su omiljene kucne papuce, a muskarci na kraju samo ubace svoj neseser sa priborom za brijanje pa onda pitaju A OD CEGA SI SE TI TO UMORILA. Pa mogao sam ti ija pomoc da spakujes stvari.. Nasmijem se i kazem : Dragi drugi put cu tebi prepustiti to zadovoljstvo..  Od  svih silnih bluza, vesti, nekad mi se prosto zamanta u glavi , pa znam doista napraviti napuzu  tu su i  sredstava za zastitu od komaraca, za nedaj Boze   u autu uvijek mora biti prva pomoc, ako djete padne, posjece se ili ga ugrize neki insekt.

Sve te male ali slatke obaveze je sigurno prosla svaka majka, od  pravljenja sendvica, kupovine voca. Onda  neko od ukucana  zeli domace kiflice, pa normalno da to mama napravi i to traje do duboku u noc, dok svi spavaju mi neumorno pravimo tijesto, mjesimo ga po nekoliko puta da bude sto mekse i izdasnije. A , ako slucajno neko pozeli kupovne sndvice  normalno i na to moramo misliti , onda obicno idem u kupovinu sa muzem. Cesto negoduje, i pita : Pa zar zaista moram ici sa tobom, ali jedan moj pogled ga ubjedi i shvati da mu je suvisno da se opire.. Ulazimo u prodavnicu, pazljivo gledam datume, da nije prosao rok trajanja, gledam tezinu, da ne uzimam suvise hrane , jer visoke su temperature.. uzimam po 2 vrste sira .. nekoliko vrsta salame , cajne ili Becke , neizostavan neki blagi mljecni  namaz , bez masnoca ako je to moguce to sam se uvijek trudila.. a onda od svega toga sto mi spremimo pojede  se obicno samo pola.. 

Kad zavrsim sa pakovanjem garderobe.. Dozvolim sebi taj uzitak da odem u bastu, osamim se.. Jer muskarci se obicno nadju u nekom poslu , posto oni obicno odu da izvrse servisiranje auta, sto je isto velika odgovonost.. i to im priznajem. Obilaze mehanicare, pregledaju ulje, svjecice.. a ja ostajem sama , najzad SAMA.. u svome domu.. Oblacim svoje omiljene papuce.. pokucnice, pustam svoju omiljenu muziku..  Stavljam na stednjak svoju malu dzezvicu za kafu.. pravim sok od  iz moga vrta.. uzivam u onim prvim gutljajima koji mi lagano klize kroz grlo.. Otvaram prozore. Obavezno presvucem posteljinu. Prozracim dobro stan.. podignem cilime da se ne prase dok mene nema.. Operem zavjese.. A  cvijece podjelim u komsiluk , kod moje najdraze  susjede , komsinice u koju imam povjerenja .. I obavezno  joj  moram dati neki pelcer, jer redovno kad mi vrati moje muskatle ili Africke ljubicice ,  vidim da ne dostaje po neka grancica.. Napravim se nevjesta kao da nista nisam primjetila.. Nasmijemo se.. i kazem.. opet ovdje nesto nedostaje.. Ma samo sam  par listova otkinula.. Ma , ne marim draga ..bitno je da moje cvijece ne uvene i uvijek u zivotu zbog toga moramo podnijeti neku zrtvu.. 

Sa muzem obavezno provjerimo kratu i bar dva puta predjemo svaki sporedni i glavni  ili magistralni put , nista ne prepustamo slucaju.. Vec kad se moje pakovanje blizi kraju uvijek se dogovorimo gdje cemo uobicajeno popiti kaficu, napraviti pauzu , protegnuti nase umorne noge.. i gdje se uobicajeno ruca ili pojede ljepo mlado jagnjece meso.. Nisam toliko njegov ljubitelj.. Ali ima par mjesta od Konjica i Jablanice gdje svaki sarajlija stane.. 

Kao sada vec vidim, muz ce naruciti  rebarca.. ja uzimam neku sarenu salatu.. nisam teska kao osoba, ne mucim konobara, brzo se s njim dogovaramo.. 

Svanulo je jutro.. ustala sam se par sati ranije.. Volim da jos jednom pogledam svoj stan , zavirim u svaku prostoriju , pogledma dal su prozori dobro zatvoreni.. Provjerim vodu, tako je radila i moja mama i ta navika mi je ostala od nje.. Iskljucim  sporet  , uticnicu iz zida.. Smiju mi se moji ukucani, ali ne marim.. Frizider je takodje opran ,a hranu sam podijelila sa mamom..  Provjerila sam jos jednom sadrzaj svih kofera.. Torbi sa hranom i obuce koju nosimo.. Sve je vec u predsoblju.. Kosa mi je ofarbana, zadovoljna sam fizurom..  u kuhinji sam pored prozora kao i svakoga jutra u stajemo se oko 5.00 izjutra.. obukla sam se .. kuham kafu za termos.. mada cu je sigurno popiti i u nekom od postojecih restorana.. ali jutarnja kafa ona prva je uvijek iz moje male termoske ,koju  mi je nekad davno mama poklonila.. Jednostavna.. metalik.. sa poklopce koji ujedno moze biti i soljica.. Muza sam probudila.. tusira se, brije.. pjeva   tiho neku pjesmu  ispod tus kabine.. smijem se.. simatican mi je taj njegov ritual.. Zavrsio je sa spremanjem.. uskoro ce iznijeti nase stvari do garaze.. pomazem mu u tome.. Dajemo rezervne kljuceve   komsinici, za nedaj Boze , neke poplave mada se to nikada nije desilo.. Krecemo..  masemo susjedi.. Prolazimo Hadzice.. Tarcin.. mjesta se polako nizu.. promicu stabla.. vrtoglavom brzinom i uskoro se zaustavljamo u onom poznatom mjestu gdje ce se jesti jagnece meso.. Ja cu uzeti standarno uvijek prvo kaficu.. pa salatu , mineralnu.. obicno uzmemo litarsku.. Posmatramo opustena, smirena lica, sigurno puno njih je poslo na  zasluzeni godisnji odmor.. bas kao i mi.. Volim vidjeti tu bezbriznost kod ljudi.. Po neka majka moli : Hajde Ivane uzmi cevap , pa ce ti mama kupiti kasnije sladoled onaj tvoj omiljeni, djete nevoljko okrece glavu.. bori se.. ali na kraju mora biti kako mama kaze.. Jer mama uvjek misli dobro.. Smijem se.. guram svog dragoga koji se bori sa rebarcima.. tako slatko jede , posmatram i njega i kazem : Polako.. ne zuri.. ja narucim po nekad za promjenu ustipke sa mladim sirom.. to mi vise prija.. 

Kad smo zavrsili sa obrokom.. odlazim do toaleta.. Zurim nazad , dragi ne voli da ceka.. ma svi su muskarci po tom pitanju isti... Kako se prolazimo Mostar, imam vec neku pozitivnu tremu.. lagane leptirice u stomaku.. radujem se nasoj destinaciji .. U Mostaru se obavezno pravi jos jedna pauza , prosetamo kroz carsiju slicna je nasoj u Sarajevu.. volim Stari most.. tu obavezno napravimo jednu setnju.. pojedemo  po kolac.. osvjezimo se vodom.. obavezno kupim neki suvenir mada ne znam zasto o radim, ali  negdje cu vec za njega naci mjesto  u svom ormaru.. Jer svaka figurica ima svoju pricu.. i sjeti me na neki ljep odmor.. Gledam smokve, tek su  prolistale, mada u Mostaru zbog klime svo povrce i voce prije sazrije.. i onda dolazi na nase pijace.. Uzivam pogledati cijene njihove zelene pijace, tipicno zenski.. Zar ne.. Muz me pozuruje.. volim pogledati staru jezgru mostara, prosetati ulicama gdje je nastala  Santiceva Emina.. osjetiti dasak orijenta.. diviti se starim gradjevinama.. cuti huk rijeke , diviti se njenom  zelenilu.. u svoj njenoj velicini..

Moramo krenuti dalje.. neramo ostavljam Mostar, njegove ulice i male kasabe okrecem se jos jedanput da bih  pogledala zidine (staroga ) novoga mosta  koji je bio unisten , ali se pazljivo restaurirao , kamen po kamen  i zasjao u svoj svojoj ljepoti.... i krecemo dalje.. Necemo svratiti u Tekiju niti na Bunu  , to ostavljamo za drugi put.. Uskoro  smo blizu granice.. pripremam dokumenta.. Uglavnom nikad nemamo problema sa granicnim prelazima.. Ljubazno nam uzmu dokumente.. pogledaju nekad ovjere , a nekad ne.. Ovaj put su ih ovjerili stavili pecat... Put je lagan.. krenuli smo rano..  nisu jos velike vrucine pocetak je mjeseca Aprila...to mi je najdrazi dio godine poslije ljeta .. jer priroda se tek budi.. osjete se mirisi cvijeca.. Docekuje nas Neretva u svom svome sjaju,  prozirnosti  i nebesko plave boje.. Gledam  nekoliko brodica koje ljeno klize niz rijeku .. i prenose robu na drugu obalu.. Prolazim Metkovic, Opuzen , jedan mali gradic u kome se uglavnom bave uzgojem  mandarina, kiwija.. Kazu da je to izuzetno vrijedan narod..

mjesaju se sa mirisima behara od tresanja.. jabuka.. Sto se blizimo Solinu, mjestu  na uscu rijeke Jadro koji je od Splita udaljen svega 5 km. On je na nekoj raskrsnici izmedju cesta  Mitnica - Trogir i Klis.. Obici cemo stare zidine, ostatke rimskog carsta .. stara kupatila.. i mjesto gdje je Sv. Duje sahranjen .. Malo dalje naci cemo mjesto  , prostranu livadu i tu cu uskoro  skinuti svoje sandale.. obuci neke lagane  japanke.. da odmorim umorne noge.. prosetat cu  tom divnom mekom travom , obavezno bosa..  Godi mi taj dodir zemlje   trave.. Koja ugodno škakilja moja natekla stopala... Osjecam neku  bezbriznost..  koja struji kroz  izmedju mene,  zemlje i trave..  

TRAVA

Uvijek kad zelim pobjeci od guzve  vracam se tim iskonskim potrebama kao šetnja ..Obavezno zastajem pored nekog mota .. zamisljam neimare koji su ga gradili .. Muz me zaustavlja , blagim dodirom ruke, pravimo obicno naše prve fotografije ... Uzima moju torbu spusta je na neku obliznju klupu ... Osmjehujem se... namještam svoju kosu dok se vjetar igra sa njom.. ali po neki nemirni cuperak kose.. ostaje na mome licu i muz kaze da su mu te moje fotografije, neposredne , spontane najdraze..  Gledamo turiste koji na istom mjestu zele napraviti fotografije..  Mole nas da ih uslikamo , uzimam njihov aparat i na engleskom jeziku mi objasnjavaju kako se njihov foto aparat koristi.. Sreli smo jednu kineskinju i  jednog hladnog odmjerenog Engleza, sto li je njih spojilo..LJUBAV.. pa sto bi drugo.. Obavezno nose neke male , simpaticne sesirice.. svijetle je puti i boji se da ne izgori.. Imala je simpaticnu jamicu na bradi . Po tome sam je zapamtila..  Uzivamo malo kasije u cvatu oliandera .. i njegovih predivnih mirisa.. Njegova krošnja nas prosto opija..i vodi u ranije godine kad smo bili zaljubljeni... I kao u uvijek ocarano gledam njegove grane kako ih povija vjetar..  i poigrava se  sa cvijetovima.. A pcelice uporno zuje da sakupe svoj vrijedni nektar...  Zamisljam neku klupu pored tog cvijeta i parove koj su se tu zarekli na vjecnu ljubav.. Do smrti.. Kao sto smo i mi .. Budim se iz mastanja , prolazimo pore stoljetnih stabala.. volim tu svjezinu koja izlazi iz njihovih krosnji..Nasli smo divnu klupu.. pijemo svoj sok .. jedemo sendvic.. bananu..

Djelimo voce na pola.. uvijek uzivam da mu odgrizem pola jabuke.. ili kruske..Lezimo na dekici.. opusteni smo.. posmatram korz  suncane naocale okolinu, upijam svaki cvijet, svkau travku.. gledam kuce.. kapelice.. Gledam mjesto ,  gdje je napravljena bista Pape  Ivana II  , kasnije cu se ustati i prosetati do nje.. ovog trena je samo posmatram.. Jos malo drzim zatvorene oci.. Posmatram ljeno igru oblaka,  kako lice na djecija lica ..  na brodice koje plove nebom.. mojoj masti nema kraja..Vjetar nam dodiruje lica.. Na trenutak smo se opustili i mozda nekih 30 minuta zaspali.. Sirim ruke.. pogledam na sat i kazem..Eeejjj.. pa mi smo zaspali , pa sta.. posmatram nekoliko starih baka  ' nona nas posmatra  .. Nerado se pomjeram sa toga mjesta ..  Kasnije smo ustali, sandale su mi u ruci.. ruksak na ledjima..  Tu cemo provesti nekih 2 sata...  Muz je skinuo tene.. trci oko mene kao malo djete.. volim ga vidjeti takvoga.. veseloga , opustenoga.. Gledam da nesto nismo zaboravili.. bacamo  kesicu sa hranom u korpu.. Sve ostaje kao nedirnuto iza nas.. sem malo trave koju smo pogazili...Moje oci su upamtile svakog prolaznika.. sunce.. povjetarac.. prolaznike koji zure svojim

 kucama...Ici cu kasnije do neke kapele ili crkve ako je otvorena i uci unutra.. Tu uvijek pronalazim neki mir i spokoj ..A  obavezno  cemo stati pored neke kapele koja cuva putnike namjernike  i ubaciti koji novcic za sretan put..  Ucinit cu to i ovaj put...

Nosim nase stvari. Sjedamo na jedan podzid posmatramo most.. tuznu vrbu.. i jos jednom gledamo kartu.. pratimo sva Kaštela..  Kambelovac, Kaštel stari , Lukšić  i Kaštel Štafelić.. nisam sigurna dal sam ih isprvno nabrojala.. naše odredište ce biti Marina , njena uvala i malo mjesto Sevid.. Nesto najljepše što sam dozivjela u zadnjih 6  godina...  Uskoro vidimo brodice.. kako se sjaje , presivaju na suncu u svoj svojoj velicini.. naprezem se da upamtim svaki detalj.. muz polako vozi.. zajednos  se prepustamo tim malim zadovoljstvima..na kratko me dodiruje za ruku.. Kako odmice dan, temperatura se polako penje.. imamo klimu ali gasimo je povremeno.. otvaramo prozor i pustamo da u auto udje taj divni miris jadrana.. joda.. 

Otvramo prozor majice nam se ljepe za ledja ..  Trazimo na putokazima put za Sevid.. kumica nas vec zove nekoliko puta.. pita gdje smo.. Stajemo sa autom , na putu  i trazimo malo odmora u blizini nekoga objekta...Konobar ce nam ljubazno donijeti pice... i saznat cemo sve detalje.. Pita nas odakle ste..Niste iz naseg mista.. Kazem da smo iz Bosne.. a pa to je dug put.. pa kako vam se svidja nasa dalmacija.. uzivate li.. dal ste prvi put ovdje.. Kazemo da jesmo.. Pa nemate jos puno nekih sat vremena i na svom ste odredistu..  Popili smo sok , kapucino.. platili.. Sjedamo u auto.. Blizimo se Sedivu..ali lutamo nekih 30 minuta..Pa na kraju Robertin muz na biciklu po vrucini dolazi po nas jer davno je vec proslo 4 sata i bio je to dug i iscrpljujuci put za nas.. Vidimo njihov dom u divnom cvijecu.. pun .. malih kamenitih staza.. skrtog cvijeca.. sa puno kaktusa koje je posadila moja kumica.. Sretne smo .. opet je vidim nakon dugog niza godina.. Penjemo se uz kruzno stubiste.. do ulaznih vrata , ograda je neobicna od brodskog konopa.. na procelju kuce je sidro. Puno malih zanimljvih detalja.. poput stare pegle.. fenjera na naftalin.. divan kroz od drveta.. jos mirise na svjezu boju.. prekrasan veliki stol dominira kuhinjom.. predivne zute plocice.. i ponos moje domacice a to je njena kuhinja.. Gledam tanjire sa nekih putovanja.. morske zvijezde.. suho cvijece.. sve je spremljeno sa puno ukusa.. odlazimo u nasu sobu.. ostavljamo kofere poslije cu ih raspremiti .. Sjedamo za stol i tu pocinje duga, duga prica o tome kako smo  dosli do njih.. 

CUtim miris soli.. joda koji dolazi iz druge sobe.. puna sam utisaka...