Moja šumska avantura

 Planovi počinju od prvog objavljivanja događaja za cool okupljanje u Ravnoj Gori,odmah sam uzela kalendar u ruke i počela prebrojavati dane i računati kako radim s obzirom da radim u smjenama, a kad sam sve to prebrojala ispalo je da sam slobodna i odjednom osmjeh od uha do uha jeeesss idemo u R.Goru, nije me još uhvatila euforija pa sam status stavila pod "možda" jer nikad ne znaš što može ispasti.

 Jedno dva tjedna prije okupljanja dobijem "bubu" u uho od strane mm i pitanje: "zašto ne bi išla u subotu pa tamo prespavaš?❓!!!!Od jednom milion pitanja,pa kako sve to organizirati da sve štima kod kuće,pa kako će klinci tko će ih pričuvati kako će oni bez men?(moš misliti kako im je teško palo) ,kako,zašto,s kim, s čime??????.Najgore od toga što sam taj dan iz noćne smjene a to je onda noćna mora sa mnom,neispavana,nervozna ko staro gunđalo sam onda.

Slijedi poziv našoj šefici Carici i nevezani razgovor i i njeno pitanje ajd idemo skupa u subotu i opet

upitnik iznad glave i milion pitanja???'.Odgovor je bio ma ne znam vidjet ću i nakon prespavane noći i razgovora s mm odlučila sam da idem i naravno javljam šefici radosnu vijest,vriska preko telefona jeeeeeee.Slijede par poziva i poruka vezanih za mjesta,za prijevoz ali je sve rješeno ubrzo na radost i veselje mene same,dva dana sama i bez obaveza ahhhhh divote.

Slijede pripreme za odlazak u R.Goru,više se zagrijao moj mm za opremu pa je on to sve pripremio,nabavio  i složio,pa moraš uzeti nož,pa čeonu lampu,obavezno ponesi čizme da ti noge ne bi bile mokre,karimat za vreću za spavanje,vreću za spavanje,ruksak,slanine😀kao da idem u osvajanje Velebita a ne na dva dana na izlet,žao mi je jedino što nisam mogla biciklo nekako dovući al bih onog medu naganjala što nam prijeti😀,ali i ovako je bilo savršeno.

Četvrtak radim cijeli dan,glava i mozak u oblacima ne mogu dočekati da završim smjenu,dolazim kući,presvlačenje i odmah pravljenje keksića da barem nešto donesem,petak jutro nenaspavana,moram obaviti još neke stvari,stvari spremne,zvanje šefice i zadnji dogovor gdje i kako ćemo je pokupiti,što ponjeti,koliko toga čega itd...kuku meni što bi bilo da idem negdje na duže vrijeme,prođe dan odoh u noćnu koju moram nekako progurati i da ujutro dođem"normalna".Progurala sam tu duguuuu noćnu smjenu,dolazim kući,tuširanje,stavljanje stvari u auto,odlazak po šeficu jer bez nje ništa,sve ide po planu,krećemo put R.Gore.Cijelim putem nam Petar pjeva i zabavlja nas.

Dolazak u Ravnu Goru,pozdravljanje sa mojim muškim dijelom jer se oni vraćaju doma,dočekivanje dragih lica,pozdravljanje,koji poljubac je pao,brzi dogovor,malo razgledavanja što se nudi pregledavanje gljiva što su bile izložene,netko je i dao izjavu jednoj televiziji ali pošto sam vrsni "poznavaoc" gljiva  odustali od objave izjave,samo što su me tamo naslikavali pa stani ovako pa onako pa slikaj pa ovo pa ona a na kraju ništa od toga😕, ali nema veze,poslije toga smo naravno otišli na kavu i kad smo je posrkali krenuli smo "brati gljive".

Sve sretne smo krenule i pune entuzijazma,mi smo odmah rekle da beremo sve živo na što naiđemo jer nemamo blagog pojma, i što smo mislile da će biti izbor tko je nabrao najviše,najveću najmanju itd i mislili smo biti u društvu dvije tete(sephia i fataRi) što znaju ali su se one mudro udaljine od nas jer su uvidjele da od nas(carica69,tatyana i ja) neće biti ništa što se i pokazalo dobrom odlukom za njih dvije.

I tako nas tri lutamo šumom po puteljcima,pa malo zalutamo sa puteljka,pa se lovimo po onoj mahovini pa sretnemo i prikrivenu žabu pa slijedi ganjanje iste da se smiri i da je uslikam,pa traženje kora drveta za dekoraciju i sva ona priča trebale bi nabrati mahovine pala je u vodu,naravno da je nismo nabrale.

 Ubrale smo mi i pokuju gljivu,jestivu ili ne nama je bilo svejedno a i nismo pojma imale

 Kad smo skužile da smo se malo udaljile sa puta malo iskusnija tatyana nas je upozorila i rekla da se vratimo na put jer nije bilo svrhe dalje brati gljive jer ih i nije baš bilo pa je rekla da će nas odvesti do Božjeg studenca.Krenule smo tamo pa smo malo stale da odmorimo

hahaha nije naše da nas krivo ne shvatite al mi je bilo super za slikati.

Spustile smo se do Božjeg studenca i onda oduševljenje,mir tišina voda polako teče a još je i ljekovita,pa smo se tamo malo okrijepile,umile oči,napile se hladne vode

 i naravno pobrale sve gljive što su se našle u našoj blizini,i tada čule krš i lom mislile smo da je netko pao kad ono stiže Vito(unuk od naše Blažice a sin od Anajob) dijete trči skaće kao da je po ravnom,ispričao nam je par pričai i pohvalio se da se takmiči za prvo mjesti za vodića,mi onako sve važe upitamo ga ajd Vito koje su ove gljive što smo nabrale a on pogleda košaru pa nas,pa opet košaru i kaže "VI STE EKIPA OTROVNIH"😀,slijedi smijh i suze😢,ali se nismo pokolebale nego smo otišle gore do planinarske kuće naći se s ostalim curama.Kad smo se popele sve važne smo pokazale našu košaru

 i onda su došle one dvije tete i pokazale sve važne svoj jestivi ulov za razliku od nas,ali mi smo imale najšareniju košaru i to nas je veselilo.

                                                                                   Moralo se krenuti nazad trebalo je skuhati taj kotlić zbog kojeg smo došle,ali prije toga smo morale napraviti okrijepu pa smo izvadili sve što smo imali i tamo fini sjeli i jeli,dok su drugi natjecatelji već se pripremali sve rezali,sjeckali i već počeli ložiti vatru a mi smo uživali u finoj papici i piću.

Počele su pripreme svi su se uhvatili posla,i počelo je natjecanje za najbolji kotlić od gljiva

 tajni sastojci su izvađeni i moglo se početi,svatko je nešto napravio,pripremio i svi su imali neki zadatak,netko da loži vatru,netko da nadgleda,netko da pleše oko kotlića

 netko da se uhvati kuhanja

 a netko i da se veseli da drži ostale pod nadzorom da se ne opuste

 kao ja 😵.

Uglavnom sve je bilo super,kuhalo se pilo se,čak smo i išli okolo da vidimo što drugi rade ali su nabrzinu poklopili svoje kotliće da ne vidimo što dodaju,zato smo i mi imale svoje male tajne,nitko ih ne zna osim onih što su ih ubacili u kotlić.Vrijeme kuhanja je bilo gotovo,sve smo pripremili,počistili i samo smo čekali rezultat,i onda šefica carica kaže u prva tri smo sigurni,kreće treće mjesto,pa drugo i onda nas puštaju da se kuhamo i objava prva ekipa je ekipa Coolinarike,vriska,smjeh sreća,skakanje od sreće,čestitanje,odlazak po nagradu,slikanje i nastavak veselja uz ples i pjesmu,bilo je i skidanja ali nije bilo za svačije oči i slikanje pa nismo ni slikale.Zvanje okolo telefonom da se pohvalimo kako smo pobjedile i dok smo to sve obavile naišle smo na prazan kotlić

 što je dokaz da smo bili najbolji.Padao je mrak i počeli smo trpati sve kuharske  alate po autu,još i sad ne znam gdje je sve to stalo koliko smo imali stvari i uputili smo se u lovačku kuću gdje čemo prenočiti i sačekati ostalu ekipu koja je trebala doći na cool okupljanje,naravno da smo naložli vatru u kaminu 

 i naravno da smo u gluho doba noći opet jeli one fine delicije od našeg arasica,slanine,kobasice,kosana mast,domaće paprike,rajčice i sve one divne delicije što smo ih pripremili za druženje.

Ni sama ne znam kako sam tako dugo izdržala na nogama biti budna valjda onaj adrenalin i likerčić pokoji ali sam se lijepo pozdravila kao i svaka fina gospođa kad me je opalila vručina od kamina i vinceka i zaželjela laku noć,došla u sobu i kako sam pripremila krevet tako i zaspala snom pravednika,itmi je bilo hladno nit sam što čula,samo sam ujutro čula od cimerica da sam zahrkala moooolimmmm..... pa svašta neću čuti od njih😇!