Na početku moram napomenuti da sam malo zanemarila bakinu drvenu škrinju uspomena,ali iz opravdanih razloga, ne mogu ja dugo izdržati, da ju barem malko ne otškrinem... ako vas zanima, odmaknimo malo paučinu što se uhvatila, da vidimo što je u njoj još ostalo od onih davnijeh dana...
Sjećate li se bakine drvene škrinje uspomena...bila je prepuna priča, dragih uspomena, događaja i starih davnašnjih običaja meni tako dragih, našla se poneka i već požutjela slika poput ove gore, protek vremena nije joj naštetio, naprotiv...uspomene su nešto trajno što nam ih nitko ne može oduzeti, isto tako je i sa sjećanjima...prekopajmo malo po tim uspomenama...
Svi smo se kao djeca igrali s nečim zar ne, kako je to bilo u ona davna vremena odgovor opet leži u njoj, evo priče o starim igračkama, koja potječe od moje mame...danas je vrijeme akcijskih junaka,crtanih filmova.igrica, društvenih igara... prije...pa reći će netko i ona djeca su se morala nečim zabavljati.... pravile su se kod kuće ili se kupovale na sajmovima i proštenjima, neke od njih ponovno susrećemo, poput drvenih konjića ,okretalaca na drvenim kotačima...
Lutke su bile izrađene od krpe, vune,a lopte tzv. krpare, od komada starih krpa, nije bilo gumenih ,one su došle tek u vrijeme moga djetinjstva... mama kaže da nisu bili previše izbirljivi igrali su se s svim i svačim... lutke su pravili i od kukuruzovine, znate kada kukuruz proklasa, nastane klip s kukuruznom svilom koja je predstavljala kosu, a djeca su u to vrijeme čuvala krave i perad u polju i na livadi, eto prilike i za igru... često se tu našlo i neobičnih stvari poput drvene gljive s iglama i košarice, koja je služila za čuvanje šivaćeg pribora, to je bila omiljena zabava moje mame, samo se morala čuvati da ju baka ne primjeti, ha,ha,ha....
Evo i jedne crtice vezane uz baku i šivaći pribor... krpanje čarapa...sjela bi ona tako predvečer na ganjak i krpala čarape, možda danas to izgleda neobično, ali takva su bila vremena, moralo se na svemu štedjeti...
U ono doba kao što rekoh sve je moglo postati igračka, čak i mali tronošci, koji su glumili vlak.. .posjeda tako naše duštvo na te drvene tronošce, da mašti na volju i proputujujemo mi tako cijelim svijetom., dovoljno je bilo samo malo volje i mašte.. .a ako ništa drugo, tu su bili oni topovi od blata, namočite zemlju, podijelite se u dvije grupe i igra može započeti... poslije te ni rođena majka ne može prepoznati, od onog silnog blata po licu i cijelom tijelu, ali najbitnija je ipak zabava zar ne, tko još lud pita za posljedice...
Nakon igre trebalo je obnoviti potrošenu snagu, tu stupa na snagu opet baka.. .s okrijepom od svježeg sira i vrhnja, malo crvene paprike odozgo, poneki paradajz iz bašče, te domaći kruh, što ćeš više poželjeti... za desert domaći pekmez ili džem od šljiva i to onih plavih iz glinenog ćupa, ne iz staklenke, jer ih nije bilo toliko... to je sve ona sama pripravljala, .pitate se kako...
Domaći sir i vrhnje.. .mlijeko, tek pomuženo se sipalo u one ćupove i ostavljalo neko vrijeme, skidao se kako mi to u Slavoniji kažemo kajmak s vrha, onda se mlijeko malo zagrijalo i stavilo u gazu da se ocijedi ,iskapa, na kraju je ostala gruda sira, sa strane sirutka, koja se također mogla upotrijebiti za ponešto...kao lijek ,tako kažu...
A pekmez i džem od šljiva u domaćoj radinosti, ukratko kuhao se u kotlu na dvorištu, šljive su se mljele za pekmez, a za džem nisu, nego su se ostavljale cijele...dodavao bi se šećer i miješalo...pekmez se pravio i bez dodatka šećera, to je bio moj omiljeni, svake godine bi dobila jednu bočicu od bake od koje smo nosili mlijeko, koja je to samo boja i miris... prskalo bi na sve strane ,ali rezultat je bio odličan pa se isplatilo malo i popuriti zar ne...pekmez se koristio kao namaz za kruh, ali i za kolače za kirvaj i blagdane...
Što da vam kažem na kraju, vidite i sami da bakina škrinja nema dna, uvijek se nešto u njoj pronađe.. .do ponovno otvaranja ,veliki pozdrav, pazite na prste lagano ću je pritvoriti...
:(Još nema komentara