Kako smo zavrsili 4. razred ljeta Gospodnjeg 2012. iliti muke jednog 10-godisnjaka
Nije pompezno kao Velika matura,niti lepršavo kao Mala,ali nije da nije...Kraj 4.razreda i rastanak sa uciteljicom,ovdje se oduvjek simbolicno obiljezavao...Skromni poklon za uspomenu,muzika sa CD-a,posluzanje koje svako donese i zajednicko druzenje mladjih osnovaca,obiljeze taj zadnji dan skole...Kao kraj jednog bezbriznog perioda i kao početak jednog drugogog ,ozbiljnijeg i tezeg.Radosni,iscekivali su taj dan kao jedan od vrhunskih dogadjaja svojih malih zivota.Niti djeca,niti omladina...Mnogi se još plaše mraka,vjeruju u vile i vjestice,mnoge još uvjek mozete zaplasiti banalnim stvarima.Pa ipak,kod nekih vec sad naziru zelje i sklonosti,talenti i interesovanja...Vecina vec sad dobija fine oblike buduceg covjeka sa vlastitim "personalitijem".Njihova neiskvarenost oplemjenjuje,a nespretnost izaziva njeznost. Pridajuci tom dogadjaju vaznost jednaku vlastitoj zenidbi,Ljubi Ga Majka je mene i sestru poveo u kupovinu garderobe.Ja finansijer-ona vrhovni svestenik kulta mode("ona zna sta se nosi").Do beskrja smo hodali,besomucno i neumorno isprobavajuci kombinacije.Mi crkle od umora,on-kao da nije ni mrdao!Poslije 12.kosulje,sedmih bermuda i 5. butika,ona je izgubila zivce i rekla da joj je "dosta sunca i njegovog presvlacenja k'o da ide Bog zna gdje"!!!A onda je on replicirao:"A kad sam ti valjao,nije ti bilo sunce..."!!Rijec po rijec.vidim ja gdje ovo ide,a znajuci da Gandijevski pristup ne pomaze u ovom stadijumu sukoba,ja sam fino presjekla:"Idemo kuci".Kupili smo zadnju isprobanu kombinaciju po NJEGOVOJ volji i otisli na sladoled.Mir je opet zavladao medju zaracenim plememnima...Mislim,problem rijesen...jes t' djavola...da je to citav problem...ima toga jos.. Moj nasljednik je ponosni predsjednik,male ali vrijedne razredne zajednice i shodno funkciji pripala mu je,po meni cast, po njemu bespotrebna obaveza,da napise govor!15 dugih minuta mi smo sastavljali prvu recenicu i pri tom je 33 puta brisali,krizali,mjenjajuci joj pritom sustinu i smisao i na kraju...NISTA!Vidjeci da se radi o Sizifovsko-rudarskom poslu,MM se naprasno sjetio nekog posla vani i nestao u trenu.Ostala sam sama sa rijekom suza,placem i kuknjavom"sta mi je ovo trebalo..."Majka k'o majka,uzela sam stvar(papir i olovku) u svoje ruke i rijeci su same potekle..."Jao,mama...kako TI znas da napises sta treba..." I tako...jutros je uslijedilo tusiranje,peglanje...jos da se naparfemise i krece...sestra mu provjerava mobilni i novac,ja nokte...Taman da krene,okrenu se i vrati:"Mama,sta da radim ako mi dodje da placem za uciteljicom!?"...Ne mogu da vjerujem da sam neke stvari 10 god.zaludu pricala...da me je ovaj Balkanski mentalitet gdje muskarac NIKAD (!?) ne place i kojim smo svuda okruzeni,podmuklo pobijedio u vaspitanju..."Filipe,ako ti se place,a ti placi...neces biti manje vrijedan zbog toga...naprotiv"... Dosao je oko dva sata poslije podne,dok sam ja iscekivala da vidim da li je govornik zamuckivao i da li je popustio pod navalom emocija ili se tvrdoglavo drzao svog Balkanskog koda..."Mama,svima se svideo govor...uciteljica je plakala i sve nas poljubila kad smo isli kuci...i svi su plakali"...I tu stade.Ja cekam nastavak.On se vrpolji,bi da kaze -ne bi da kaze... pogleda me i nekim glasom,kao ni sam ne zna sta mu se desilo,rece:"I ja sam plakao...ne znam kako,ali su mi suze same isle...u stvari, ja nisam hteo,ali nisam mogao da se stisnem"...Jao,duso...i NE TREBA da se "stiskas"...to je poenta...i suze kao i smjeh,Bogom su nam dani da bi lakse izgurali kroz ovo sto se zivot zove i jedno bez drugog ne znace nista.Balkane,Balkane moj...danas sam JA pobijedila,ali me ceka teska borba protiv tvojih pravila...
:(Još nema komentara