Gastro influencerica Maja Jalšovec otkriva kako nastaju njezini recepti i kako je nastala ideja za prvi festival torti

Za Maju Jalšovec kuhanje je puno više od vještine – to je igra, eksperiment i kreativni ispušni ventil. Iako iza nje stoje stotine objavljenih recepata, ona i dalje priznaje da nema pravila, jer inspiracija često nastaje spontano, u trenutku. Kuhinja joj je istodobno studio, laboratorij i pozornica, a publika je vjerno prati zbog iskrenosti i nepretencioznog pristupa. U svojim jelima kombinira tradiciju i suvremenost, uživa u sezonskim namirnicama i društvenim temama koje dotiče jednako prirodno kao što mijesi tijesto za buhtle. Upravo ta autentičnost i neposrednost čine je jednom od najzanimljivijih gastro influencera na domaćoj sceni. Zato nimalo ne iznenađuje da je iz njezine ideje niknuo i jedan sasvim poseban događaj – prvi festival torti „Jesi za tortu?“ powered by Dolcela, u organizaciji portala Zadovoljna.hr. Ovog listopada će slatki festival spojiti najbolje domaće slastičarnice, kreativne radionice i sve ljubitelje kolača na jednom mjestu, potvrđujući još jednom da je za Maju hrana puno više od okusa – ona je prilika za zajedništvo i dijeljenje radosti.

1. Svaka strast ima svoj početak - kada si otkrila da je kuhanje tvoj put i da želiš s drugima dijeliti svoja znanja?

Počela sam kuhati u zaista ranoj dobi, sa nekih 5-6 godina me baka već učila kako skuhati rižu, tjesteninu, pripremiti kompot i slično. U trećem osnovne kad je produženi boravak bio ukinut i kada sam krenula ići u školu u jutarnjoj ili popodnevnoj smjeni, mama me zadužila, odnosno, postala sam odgovorna da primjerice podgrijem bolonjez i uz to skuham tjesteninu i tako si sama napravim ručak. Od šestog osnovne sam bila zadužena za svaki nedjeljni ručak - koji je uvijek bio picek s mlincima. Ne smatram uopće, niti sam tada to smatrala nekakvom kaznom, dapače, uvijek me to veselilo, a kada sam odrasla sam shvatila da je to bio izvrstan način da me na mala vrata pripremi na sve ono što me čeka u budućnosti i odgovornosti koja dolazi s godinama.

2. Kako izgleda proces stvaranja jednog video recepta – od ideje do objave? Koji su izazovi s kojima se najčešće susrećeš?

Joj, nema baš apsolutno nikakvog pravila što se izrade recepta tiče, svaki dan si kažem “od sada ću drugačije” i na kraju opet napravim k'o i svaki put zadnje 4 godine. Bilježnica mi je ispunjena jelima koje planiram napraviti i točno kojim redom, ali onda mi padne na pamet nešto deseto i na kraju to deseto snimim. Najveći izazov je moja mala kuhinja u kojoj nemam ni pola metra kvadratnog radne površine, a samim tim ni mjesta za snimanje, pa najčešće improviziram i 70 posto svog sadržaja snimam na barskom stolcu na balkonu gdje je svjetlost najbolja. A što se samog kuhanja tiče - izgleda da se uvijek nekako vratim tradiciji i u njoj se najviše pronalazim - vjerojatno jer se tamo i najugodnije osjećam. Ponekad sam zavidna drugima što imaju tu sposobnost izaći iz tih okvira i predstaviti nešto drugačije jer ja unatoč brojnim idejama, potpuno sam paralizirana strahom da to publika neće prihvatiti i svaki put odustanem.

3. Inspiracija u kuhinji: tradicija, sezonske namirnice, trendovi …danas ih je pregršt ali kod tebe najčešće prevladavaju one društveno osjetljivije teme. Voliš izazove, ali i rješavati probleme?

U prvom osnovne, na kraju školske godine kada se u ono vrijeme dobivala knjižica sa zaključnim ocjenama i komentarom učitelja, na mojoj je pisalo - “ne voli nepravdu”. Ja se zaista ne sjećam što se zbivalo tada u razredu, ali obrazac ponašanja se očito nije promijenio. Teško mi se pomirit s indiferentnošću i kolektivnom apatijom za koju ne mislim da je neka novost u društvu, postoji otkad je čovjeka, samo poprima različite oblike i sada nam je zbog tehnologije uočljivija. Nastojim koliko mogu ukazati na ono što ja smatram nepravdom i konstantne dvostruke standarde koje jedni drugima nameću, a onda drugi prvima nazad. To je toksičan krug u kojem apsolutno nitko ne može profitirati i iako nisam optimista po prirodi, nada koja uvijek umire zadnja mi je valjda gorivo koje me iznova tjera da ponovno pokušam nešto “popraviti”. 

4. Ispričaj nam kako je došlo do projekta u suradnji s lifestyle portalom Zadovoljna.hr i Dolcelom.

Projekt uopće nije moja zasluga, Zadovoljna hr preuzima apsolutno sve zasluge, a ja sam samo bila mala žica koja je podijelila priču o djevojci iz SAD-a koja organizira piknik sa tortama i napisala “ovo je prelijepo, tko ovo želi organizirati” i tu se prvo javila Dolcela i rekla da želi podržati takav projekt, zatim se javila Zadovoljna hr koja je htjela biti dio organizacije, ja sam ih povezala i kako bi se reklo “ostalo je povijest”.

5. Festival „Jesi za tortu?“ powered by Dolcela održava se 3.10., što možemo očekivati i tko je sve pozvan?

Pozvani su apsolutno svi koji vole slatko, ali voljela bih napomenuti kako je potrebno prijaviti svoj dolazak putem formulara. Sve je besplatno i mislim da je to fantastično jer će to dat priliku ljudima isprobati različite okuse i upoznati se s različitim tehnikama i kroz radionice koje su isto tako najavljene.

6. Da moraš izabrati tortu koja te najbolje predstavlja koja bi to bila i zašto? I usput nam otkrij na koji si svoj recept najponosnija.

Najveća ironija ovog svega je što sam sve skupa u životu ispekla eventualno deset torti (a i to sam rekla previše), ali onu za koju me svi pitaju recept je torta od mrkve. Znam, poprilično “dosadna” torta, ali ju toliko volim i mislim da stvarno nema bolje od moje. A recept na koji sam najponosnija? - hm, mislim da su to moje buhtle.

7. Zajednica pratitelja na tvojim profilima društvenih mreža svakodnevno raste, vjerujemo da to sa sobom nosi i veliku odgovornost? Koliko su pratitelji zahtjevni i kako zadržavaš njihovu pažnju?

Ne želim zvučat kao hodajući klišej, ali stvarno sam zahvalna na zajednici koja me podržava, pogotovo ljudi koji su sa mnom od prvog dana i s jednakim entuzijazmom “navijaju” za moj uspjeh. A kao i sve u životu, uvijek postoji ona druga strana, a ta je da su ljudi skloni uvredama i misle da im ja dugujem nešto samo zato jer me prate. Ja nisam osobni asistent i ne mogu na gumb odgovorit na svako pitanje koje mi se postavi. Ovo je moj posao i da, ja ga ne bi imala bez svih ljudi koji ga prate, ali to ne znači da ću dopustit da me se rasteže kao žvaku.

8. Koje trikove ili male tajne si naučila tijekom godina u ovom poslu? Kako pronalaziš ravnotežu između kreativnosti i praktičnosti?

Jedino što sam naučila je da trebam staviti ograničenje na mobitelu i da nakon 2 sata što provedem na društvenim mrežama, mobitel mi zaključa pristup aplikaciji.

Ili-ili

Tiramisu ili Cheescake? Cheesecake.
Češnjak svuda ili nikako? Češnjak apsolutno svuda!
Voćna ili čokoladna torta? Čokolada ima moje srce zauvijek.
Putovanje ili kuhanje? Putovanje na kojem kuham.
Fine dining ili street food? Jel se burek na Dolcu smatra street foodom?