Netko voli čuvati uspomenu na specijalnu večeru, drugi slike hrane stavljaju na svoj blog, a ovisnicima bi mogli definirati one koji svaki, ali baš svaki obrok započinju škljocanjem.
Ubrzo bi se moglo dogoditi da uobičajeni pribor za jelo dobije novog člana. Odmah do tanjura, a uz žlicu, viljušku i nož, servirat će se - fotografski aparat.
Fotografski dnevnici prehrane novi su fenomen na internetu. Sve veći broj ljudi prije nego stavi bilo što u usta, od prvoklasnih domaćih lazanja ili egzotičnog voća u najzabitijim dijelovima svijeta, pa do banalne vrećice čipsa ili gume za žvakanje, mora to uslikati. Za njih je u engleskom jeziku već izmišljeno novo ime - food snappersi (vjerojatno prema istoimenoj web stranici). Najpoznatija takva grupa nalazi se na Flickru, pod nazivom "I Ate This", koja do danas okuplja preko 20 tisuća korisnika s više od 350.000 fotografija. Jedan divovski virtualni stol. Vjerojatno bi fotografija bilo i više da svaki korisnik nije ograničen na 50 slika mjesečno. Slične grupe postoje i na drugim tzv. social networksima - Facebooku, MySpaceu, Twitteru.
Da se razumijemo, nije svaka osoba koja fotografira hranu food snapper. Netko voli čuvati uspomenu na specijalnu večeru i eventualno je podijeliti s rodbinom i prijateljima. Drugi slike hrane stavljaju na svoj blog kao dokaz da su nešto vidjeli i jeli ili svoja gastro iskustva žele podijeliti s neznancima na web stranicama.
Ovisnicima bi mogli definirati one koji svaki, ali baš svaki obrok započinju škljocanjem. U tisku je moguće pronaći najrazličitija objašnjenja takvog ponašanja. Neki tvrde da su započeli na prvoj godini fakulteta, jer je mama htjela znati da li se zdravo hrane, drugi pak da ih je slikanje hrane učinilo radoznalijima u isprobavanju, a treći da su upravo na taj način smršavili, jer nije jednostavno nakon tri fotografije sladoleda u jednom danu, staviti i četvrtu.
Nove digitalne kamere, s kojima smo zaboravili što znače filmovi s 12, 24 ili 36 slika, kao i njihovo razvijanje kod fotografa, učinile su slikanje takoreći besplatnim. Više se nitko ne opterećuje brojem ispucanih fotografija. Najprije škljocamo, nakon toga biramo i brišemo. Digitalne kamere su uvijek uz nas, a sad sve češće i IPhonovi ili drugi telefoni s kamerom. Osim toga, postavljanje fotografija na internet je jednostavno i besplatno. Slijedeći potrebe tržišta neke digitalne kamere su kod podešavanja objektiva čak uvrstile opcije "food" ili "cuisine".
Nevjerojatno kako je ta tehnologija dostupna svakome isprovocirala naš ego, egzibicionizam i voajerstvo. Nekad nam se čini da se stvarno dogodilo samo ono što smo uspjeli uslikati. Isto se događa i s hranom.
Naravno, i u restoranima su primijetili da sve veći broj ljudi pred punim tanjurom najprije poseže za kamerom, a tek onda za žlicom. Većina ih je to prihvatila, uz uvjet da ne smetaju druge goste. Uostalom, za njih je to neka vrsta reklame. Međutim, ima i onih koji ljubazno obavijeste goste da u njihovom restoranu nije dozvoljeno fotografiranje hrane. Ako gosti žele za uspomenu sliku hrane koju su pojeli, restoran ima spremne fotografije svih svojih jela koje će im drage volje pokloniti.
Hrana nas definira, činjenica je s kojom će se mnogi složiti. Vjerojatno baš od te činjenice kreće potreba da sebe izrazimo kroz recepte, ali i fotografije, onoga što jedemo. Uostalom, Coolinarika je upravo to, mjesto gdje njuškamo tuđe kuhinje, a za uzvrat nudimo svoje mirise i okuse. Hrana, predstavljena kroz recept, ali još više kroz fotografiju, nas približava i sprijateljava s neznancima. Svatko od nas voli recepte određenih korisnika, jer su nam slični, prepoznajemo se u njihovom načinu kuhanja i omiljenim sastojcima. Za njihov stol bi drage volje sjeli. Drugi u nama izazivaju znatiželju, ali ne i zazubice. A neki nas ostavljaju potpuno ravnodušnima.
:(Još nema komentara