Svečani blagdanski stol svakako mora imati više slijedova. Od neizostavne domaće bistre juhe s rezancima, preko pečenke, obilja priloga i salata, do raznovrsnih sitnih kolača i najraskošnije torte.
Iako je najveći kršćanski blagdan Uskrs, jer sadrži samu suštinu vjere, Božić je najradosniji. Ne samo kao rođendan maloga Isusa, okuplja krug mnogo širi od vjerničkoga. U kalendaru stoji gotovo na prijelomnici godina te je zadržao mnogo drevnih običaja iz poganskih vremena, koji su uglavnom poprimili nova značenja, od panja badnjaka do božićnog drvca.
U romantične zime, kada su poslovi minuli, a bilo je obilje svih plodova cjelogodišnjeg rada, svi se ti običaji iznose i na stol - počevši već sjeseni sa Svim svetima ili Malim Božićem, a napose Adventom. U Adventu su zgusnute pripreme za doček novorođenog Boga, a od davnina odiše, primjerice, pečenjem brojnih vrsta kolača u tradicionalnim oblicima (kao u najstarija vremena kada se njima čaralo).
Kao skromna betlehemska štalica, Božić svečanim blagdanskim objedom okuplja cijelu obitelj, koja sudjeluje i u njegovoj prethodnoj dugoj pripremi.
Suhe i slatke zvjezdice, mjeseci i polumjeseci, kružići poput sunca začinjeni mirisnim začinima te raznovrsni dizani kolači nadjeveni čudesnim nadjevima od oraha, badema, sušenog voća (koji često još nose ime kruhova, a zapravo su delicije jedna maštovitija od druge što se prenose stoljećima s koljena na koljeno, s bake na majku, s majke na kćerku) - sladak su Božić pun dobrih želja za obiljem u novoj godini i vremenu što predstoji.
Badnjak
Iako se stol počinje puniti tradicionalno iza ponoćke, čar je toga vremena i post koji tome prethodi kao svojevrsno čišćenje duha i tijela, a od kojega su ostale uglavnom badnje delicije, navodna posna jela, poput ribe. Riba je, prema svome grčkom imenu inače kratici za Krista, bila drevni simbol, tajni znak kršćana.
Bakalar u južnim hrvatskim krajevima nekad je bio uistinu sirotinjska hrana i brodovima je dovožen sa sjevernih mora osušen i vrlo jeftin. Danas je postao stvar prestiža i na stolovima se nadmeće ne samo cijenom nego i recepturama. Od brojnih, što se predstavljaju i tjednima bakalara, najomiljeniji je kuhan s krumpirom te "na bijelo". Sjeverni naši krajevi iz zaborava izvlače slatkovodnu ribu, salate s bučinim uljem od graha i drugih grahorica, a, među ostalim, ponovo je sve popularnija i prigorska perica, pera, loparka, mlinac od bijeloga brašna nadjeven kravljim sirom, kukuruznim brašnom i vrhnjem, koja se blagovala topla uz popijevke i mladu kraljevinu. Jugu je miliji, naizgled također skroman soparnik, deblji mlinac umiješen od bijeloga brašna i nadjeven blitvom ili drugim zeljem i zamašćen posno, preljeven maslinovim uljem kao što su sjeverne salate prelijevane bučinim. Nekoć je strogi post glad zaustavljao točanjem kruha u maslinovu ulju…
No, odricanje se nadoknadi za Božića i uopće božićnih dana, sve dok ne prođe blagoslov kuća, Nova godina i Tri kralja, odnosno dok se blagoslovljeno božićno drvce ne iznese iz kuće. Stol je svih tih dana neprestano, kao i cijela kuća, bio najsvečanije ukrašen i - pun.
Božićni običaji
Slastice jedna maštovitija od druge što se prenose stoljećima s koljena na koljeno - sladak su Božić pun dobrih želja za obiljem u novoj godini.
Mnogi se sjećaju ne samo darova koje jednima donosi sveti Nikola, drugima sveta Lucija, Isusek, Djed Božićnjak ili Djed Mraz, nego i crvenih jabuka božićnica te pozlaćenih oraha i drugog orašastog i sušenog voća ovješenog po granama crnogorice ili složenog po stolu, na kojem je u seoskim kućama ispod svečanog stolnjaka, kao i na podu, nerijetko bilo mnogo slame, zelene pšenice posijane na Sv. Luciju, pšeničnog zrnja u koje su poslagani novčići, svečano ukrašenih kruhova i peciva te kolača.
Kao skromna betlehemska štalica, Božić svečanim blagdanskim objedom okuplja cijelu obitelj, koja katkad, ponajprije djeca, sudjeluje i u njegovoj prethodnoj dugoj pripremi, primjerice pečenju i ukrašavanju kolača. Uvelike se - ne samo od kraja do kraja, nego od obitelji do obitelji - razlikuje počinje li se doručkom ili nakon duga spavanje tek ručkom ili se jednostavno ne prestaje sve dok se ne nastavi večerom.
Svečani objed svakako mora imati više sljedova, a među njima juhu, naravno bistru s domaćom tjesteninom, zatim pečenku, sarmu, mnogo raznovrsnih kolača. Kada je riječ o kolačima, neki će zastati na raznovrsnosti sitnih kolača, nekoliko vrsta dizanih, a svakako orahnjači i makovnjači. Neki će, međutim, stići i do najraskošnije torte.
Ali, pečenka će neizostavno biti perad. Najčešće je po cijelome svijetu i danas to purica, ali u krajevima koji je uzgajaju, omiljene su primjerice guska i patka, ili pak pečenka od svinjetine, janjetine, divljači. Odojak, koji ruje prema naprijed - za razliku od ptice koja leti - obično je tradicija rezervirala za Novu godinu, ali sarma, inače zapovijeđena na dočeku, dobrodošla je i na božićnome stolu. Uz to, podrazumijeva se obilje priloga i salata uz pečenku, a neizostavni su mlinci. Kako bi za veći broj osoba bila izdašnija, božićna se pečenka i danas često raskošno nadijeva: kestenom, bogato začinjenim kruhom, palentom, povrćem…
Naravno, za takvu se jestvenu raskoš izvlače i najbolji obiteljski stolnjaci i ubrusi, porculan i kristal te ponajbolja pića, najbolje da svako prati “svoje” jelo.
O Božiću i u urbanim sredinama mnogi iz zaborava izvlače danas pomalo neuobičajena jela kao što su specijaliteti poslije tradicionalnoga seoskog kolinja - hladetina, razne domaće kobasice kuhane i pečene. Štoviše, u čestitanju, nizanju dobrih želja, darivanju i uzdarju vrlo je često i hrana dar, posebice od srca ako je riječ o domaćim proizvodima: lijepo ukrašenom kolaču, salati, bočici pekmeza, likera i sl.
:(Još nema komentara