Gorična berba bi trebala biti kruna jednoga dobro obavljenoga posla. Zapraf i je tak. Doduše z leta v leto je nama starešoj gospodi to sve težeše obaviti no navek se najde izlaz, dolaze mlade snage pa je zadovoljstvo još veliko dok vidite plod svoje celogodišnje “muke i truda”. To vam je jedno velko iščekivanje rezultata. Svi su razgovori ovih dana usmereni na “kad buš bral?”, “kak ti je vrodilo?”, “kolko imaš sladora?” i “kak ti vri mošt?”.
Ovogodišnja berba
Prošli je tjedan bil celi v znaku berbe gorici pri mojim prijateljima i meni. Imamo malo poteškoća za uskladiti termine jer nemremo svi brati na isti dan a svima nekak paše subota. Meni je nekaj lakše jer su moji brači svi penzići a one težeše fizičke poslove buju obavili muži jer si buju zeli dan godišnjega odmora.
Pripreme su počele nekolko dana prije dok sam moral splanirati kaj bum poslužil težakima kaj ni posebni problem jer se jelovnik uglavnom zna već letima. V pitanju su samo nijanse.
Veći je problem kak napraviti pripreme v podrumu i kak oprati sve ono mertučje kaj nam treba za taj dan. No moram vam nekaj priznati. Od navek sam bil tradicionalist i priznal sam za berbu i spremanje grožđa i vina samo drveno posuđe. No kak su se vremena promenila, kak smo malo ostareli išćemo sve moguće načine da si olakšamo posel. Onda se najprije moj šogor odlučil skrčiti gorice pa mi je ostavil dve inoks bačve, plastičnoga bednja, muljaču i makinu za pretakanje. Kakva je to velka pomoć nemrem vam ni reči. Onda sam ja još kupil velkoga plastičnoga bednja a Đuro je v miraz dobila jednoga bednja i prenosnu prešu. To vam je sad milina. Prvo kaj moremo i najveću inoks bačvu znesti z podruma nas dvoje sami a pranje ni nikakav problem. Zemete crevo, priključite na pipu i z tim mlazom operete samo prašinu koja se nakupila od prošle jeseni. Dok smo negda za pripreme trebali i do dva dana, danas smo z ovim poslom bili gotovi za vuru-dve.
Sama berba vam je zapraf čista rekreacija. Moji penzići vam se seću od trsa do trsa, režu grozd po grozd i malo-malo pa viknu:”Putar!” Obićno imam dva putara, mlajša čoveka koji bi osim pute mogli na pleća deti i kojega starešega berača. Tih mojih tristo i deset trsi grožđa bi ova ekipa mogla i pojesti a kamoli ne pobrati. Da nebi susedi mislili kak nemamo kaj brati ja tu i tam steram težake na pauzu da nekaj prizalogaje i popiju gemišt i kavu.
Težeši posel je na dan same berbe samo za one mlajše. Đurin sin je dopelal svoju pajdašiju koja nosi pute z grožđem a oko preše je ovo leto brinul Robi, moj asistent još od davnih dana v Podravki, a ovo leto mu se pridružil i Kruno, mlajši brat mojega prijatelja i kuma Husa. Šogor Željko bu pazil da muljača dobro dela. Sve v svemu makar je velki posel na berbi je i navek jedna drukčeše atmosfera nego pri drugim goričkim poslima.
Kaj se tiče klope napravili smo jedan mali otklon od prošlih leta. Da se Slavo ne muva v mojoj maloj kuhinjki, odlučil sam dio mesa speči doma jer je kapacitet kuhinje za nekaj više ljudi premali. Slavo je spekel drugi dio mesa v mojoj zidanoj peći i obavil završne radove: završil je anjgemahteca, zakuhal noklece, spekel krumpira kak prilog a bilo je posla i oko predjela. Poglečte kak zgleda moja kuhinjka i bez pajdašije koja se za Martinje i Vincekovo navek baš tu natiska. To je navika već desetljećima dok smo sve te vinske svetke slavili pri kumu Fjaki: svi v kuhinju. Dok se više Slavo ni mogel okrenuti i nekaj pošteno napraviti oko peći onda bi se dio pajdašije konačno povlekel v sobu.
Ovaj tjedan su svi vinogradari z naše klape napravili berbu pa se tak dogodilo da se poklopi berba pri mojem mladom međašu kumiću Vilku, Fjakinom sinu, a isti su dan brala braća Karlovići v Borovljanima par kilometri dalje od našega Draganovca. Tak se je klapa morala malo podeliti na dve strane, barem onaj ženski dio. Morali smo se podeliti i za posel v kuhinji: Slavo je otišel kuhat v Borovljane a ja sam ostal pri međašu Vilku.
Za taj dan morate imati i sreće z vremenom. Pratil sam jako pažljivo celi tjedan prije berbe kaj bu rekel Vakula i ispalo je jako dobro. Prvi je plan bil utorak al kak je furt bila najavljivana kiša premestili smo berbu za sredu i ispalo je jako dobro. Za one nevpućene jedna informacija: za brebu je jako važno i kakva je temperatura grožđa. Ak vam je nekaj niža temperature mošt bu teže zavrel pa bu se moral mošt i kvasci malo zagrijati da počneju raditi cukori i pomalo slatkoga mošta pretvarati v mlado vino.
Kvaliteta je berbe bila više nego dobra. Već se dugo ne sećam da je bilo tolko cukora v grožđu ali se ovo leto dogodila i jedna falinga: grožđe ni tak moštovito kak prošlih leta. Ova suša je napravila svoje: kvaliteta je dobra al je manje tekućine a više je tropa. Znate kakvi smo mi vinogradari: navek nam nekaj fali, nigdar nismo zadovoljni do kraja.
Na berbu sam ovo leto i pozval moje djevojčice iz Coolinarike al znate kak je: pod radnim vremenom ni baš samo tak otijti na nečiju berbu iako mislim da bi se pri meni čist dobro osećale. No sugerirale su mi da pošlem koju slikicu z berbe pa sam zamolil mojega mladog kompića Robija da napravi par slikica oa da vidiju kak je to pri meni zgledalo.
A kaj se tiče jelovnika bil je onakav kak sam ga i najavil z jako malim promenama. Na našu žalost ni ovo leto nismo imali jedan tradicionalni desert na goričkom branju: nije još bilo kostanja. I tu je priroda jako čudna. Berba je raneša nego ikad, fest smo voća već morali obrati, samo su kostanji zadržali svoj kalendar dozrevanja. To pak znači da se bumo tam negde krajem rujna opet morali najti v goricama i napraviti kostanjijadu za celo društvo. V to vreme bu već i mošta rezanca pa bumo imali onu poznatu izreku:”Mošt rezanec i kostanj pucanec”.
I kaj da ja sad vama preporučim za ovaj tjedan? Obzirom na neke okolnosti pri nama doma mislim da je najbolje ostati na lakšem jelovniku.
Pondelek
Juha/Glavno jelo: Čušpajz od tikve i mrkve, pol para kranjske po glavi ukućana
Desert: Voćna šalata
Tork
Juha: Prežgana juha z kašicom
Glavno jelo: Krmenadli na češnjaku, restani krumpir, paradajzova šalata
Desert: Puding od vanilije
Sreda
To sam planiral prošli tjedan al mi je berba poremetila planove.
Juha/Glavno jelo: Povrtni složenac z malo junećega mesa
Desert: Voćni biskvit z breskvama
Četrtek
Juha/Glavno jelo: Teleći paprika z fužima; šalata kome paše
Desert: Čaša zmiksanoga kojekakvoga voća
Petek
Juha: Krem juha od kozica
Glavno jelo: Pečeno brancin, lešada od mešanoga povrća
Desert: Đuro je predvidla nekakav zmešani kolač z korama za štrukle i kruški
Subota
Moram udovoljiti Đuri želju
Juha/Glavno jelo: Rezanci ala bolonjez; to se naravno dela ze špagetama al kak Đuro ima svoje bezglutenske rezance a ja one “normalne”
Desert: Verojatno bu ostalo onog “štrukla” od jučer
Nedela
Juha: Juha od goveđih kosti
Glavno jelo: Lungići v pikantnom saftu, semerknedli, šalata
Desert: Bum pak prepustil Đuri da nekaj improvizira kak je to v zadnje vreme to već normalno. Ovo silno voće ju stalno “izaziva”. Napravi jako finoga kolača al onda onda zaboravi toga recepta pa neke kolače jedemo samo jemput.
:(Još nema komentara