![[REGISTRIRAJ SE]](/css/cssimg/buttons/registriraj_se.gif)
Svaka dalmatinska kuća radi je po svojoj recepturi. Svaka je posebna i svaka je najbolja.
- Objavljeno:
- 21.08.2007.
Svi se slažu samo oko jedne stvari - za pašticadu je potreban kvalitetan i svježi goveđi but. Iako je i to došlo u dvojbu. S obzirom da je govedina sve rjeđe dostupna u našim mesnicama, pašticada se najčešće priprema od junetine. A kako je demokracija zavladala čak i u dalmatinskim kuhinjama, danas ćete i kod fetivih (pravih, rođenih) Dalmatinki naići na pašticadu pripremljenu od peradi - Kokoš na pašticadu, divljači - Zec na pašticadu na bakin način (ili po Segetski) ili ribe - Pašticada od tune. Da je ovo jelo nešto uistinu posebno svjedoče i brojni recepti za bezmesnu pašticadu - Pašticada bez mesa. A ako naručite pastissadu (tj. pastizzadu, uh, njih muči i ime) u Italiji, velika je vjerojatnost da će se na tanjuru ispred vas naći konjetina.
Ako se ikada i uspijemo usuglasiti oko toga koje meso ide u "pravu" pašticadu, ostaje nam rat oko primjesa. Celer? Mrkva? Šljive? Konžerva (koncentrat rajčice)?
Vjerujem da svatko od vas ima popis sastojaka koji su obvezan dio, odnosno nikako ne spadaju u ricetu (recept) za najbolju pašticadu na svijetu.
A kada se dotaknemo pitanja - prošek ili vino? - zaista zalazimo u ratno područje. Moja mama i njena najbolja prijateljica, teta Mirna, jedna prema drugoj izuzetno su blage i odane. No, ovo je pitanje godinama bilo kamen smutnje u njihovom prijateljstvu. Nikada neću zaboraviti kako ta imenu vjerna i za Mediteran izuzetno tiha osoba bučno zatvara vrata našeg stana, nakon što joj je moja, dalmatinski temperamentna mama predočila "krunski dokaz" o tome kako se pašticada kuha isključivo u prošeku. Možda mi je baš zato njihov najdraži osmijeh upravo onaj nakon što sam im "otkrila" da Gioa Callusi u Kuharici dalmatinskih gospođa nudi recept za čak četiri vrste te kraljice dalmatinske kužine te da su obje u pravu.
A osmijeh na mom licu izmamio je Mediteranski kanconijer Veljka Barbijerija u poglavlju svoje istoimene knjige nazvanom Rat Pašticada gdje piše o tome kako se njegova nona Anka i teta Zora nikada nisu usuglasile ide li u Pašticadu konžerva ili ne.
Ova delicija svoje porijeklo duguje spoju slavenske i romanske kuhinje, a svoj je vrhunac definitivno dosegla u Dalmaciji, istovremeno uzdižući tu, meni najdražu, mediteransku pokrajinu na gastronomsku kartu svijeta.
Svaka dalmatinska kuća radi je po svojoj recepturi. Svaka je posebna i svaka je najbolja.
No, ako ste kojim slučajem rođeni u jednoj od tih kuća, onda je jedina prava samo ona koja na stol donosi miris i okus bezbrižnog djetinjstva začinjenog toplim zagrljajem bake, none, babe...
- Autor: murtela
kuhanje je jedini kućanski posao koji volim
Tagovi ( Što su tagovi? )
Tagiranje sadržaja jedna je od mnogih privilegija registriranih korisnika coolinarika kluba. Registrirajte se, pa da počnemo!
21 komentar
Komentiranje je jedna od mnogih privilegija registriranih posjetioca. Registrirajte se, besplatno je!
Dok sam ga čitala nisam mogla, a da ne razmišljam o maminoj pašticadi te sam pokušavala vizualizirati što li je ona sve stavljala u nju. Eto i ja sam rođena “u jednoj o tih kuća” koja ima svoj recept za koji nemoram ni reći da je najbolji. :) Sigurno mogu reći da za mene pašticada nije pašticada ako u njoj nema koje suhe šljive, ružmarina i prošeka i to je ona pašticada koja me vraća u djetinstvo.
Za pašticadu koju ja radim po naslijeđu, uz dakako izmjene jerbo mrzim da je uvik sve isto, piše da ide prošek, a ako ga nema, onda crno vino pomiješano sa šećerom. Do ove moje kokoše na pašticadu došlo je tako što sam radila kokoš na tingul po Karapandžinom receptu i nije mi se svidjelo, pa sam se odlučila na izmjene i došlo je do novoga recepta.
I je, normalno se radi od govedine koja se sada teško nađe pa je mijenja mnogo lošija junetina, nema to onaj pravi okus; od zeca je uobičajena u krajevima gdje ima lovaca, pa tako i u Solinu, a na otocima od tunja. A ovu bez mesa dobila sam u bočici, proizvođač SMS, brrrr… još se nisam okuražila otvorit je. Al ako nastavim ovako s nekuhanjem, moglo bi skoro doć i do toga, pa javim…
Tvoj mi je članak otvorio vidike, mislila sam pašticada je pašicada i da je kod svih manje-više ista, da se samo variraju količine. kad ono…
Ne bih se mogla sjetiti bosanskog jela oko kojeg bi se vodile takve rasprave.
prošek ne stavlja, ide crno vino….
A pašticada je u svakom slučaju kraljica i meni se sviđa da svaka kuća ima neku svoju “tajnu” za uspjeh…na koncu po tome se vidi i kreativnost (ponekad i tvrdoglavost) domaćice, jer zašto bi Ane kuvala isto k’o Mare ili Kate…ma di to ima :)