<heading2>Opis i podrijetlo </heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Aminokiselina citrulin iz lubenice se u tijelu pretvara u aminokiselinu arginin koja složenim procesima metabolizma utječe na sniženje tlaka i opuštanje krvnih žila. </para></blockquote><para>Lubenica je tipično voće za ljetne mjesece, kada je i najbolje kvalitete. </para><para>Pripada obitelji <emphasis>Cucurbitaceae</emphasis> u koju se svrstavaju krastavci i tikvice. Okruglo je ili ovalno voće tamno zelene ili svjetlo zelene boje kore s prugama dok je unutarnji sočan dio, roze do crvene boje s tankim, crnim, jestivim sjemenkama. </para><para>Potječe iz južne Afrike, kultivacija biljke počinje u Egiptu (sjemenke su pronađene u grobnici Tutankamona), dalje se širi na Mediteran, do Kine gdje se uzgajaju od 10 stoljeća. </para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost 100 g lubenice je mala i iznosi 30 kcal / 127 kJ. Od toga sadrži 7,55% ugljikohidrata, 0,61% proteina i 0,15% masti. </para><para>Od mineralau lubenici se nalaze kalcij (7 mg), željezo (0,24 mg), magnezij (10 mg), fosfor (11 mg), cink (0,1 mg), bakar (0,04 mg), mangan (0,04 mg), fluorid (1,5 μg) i selen (0,4 μg). </para><para>Od vitamina lubenica sadrži vitamin C (8 mg što čini 13% RDA), tiamin (0,03 mg), riboflavin (0,02 mg), niacin (0,2 mg), pantotensku kiselinu (0,2 mg), vitamin B6 (0,05 mg). </para><para>Lubenica u 100 g sadrži i 0,4 g dijetalnih vlakana, 4,5 mg likopena i 303 mg beta-karotena. </para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Visoki udio vode čini ovo voće idealnim desertom u vrućim ljetnim danima. Istraživanja potrošača otkrivaju da se za lubenicu vjeruje da je nutritivno vrijedna hrana i da je zdravi međuobrok. Prema standardima <emphasis>Agencije za hranu i lijekove</emphasis> (FDA) lubenice su danas nutritivno bogatije nego prije. </para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>U nekim južnoameričkim kuhinjama kora lubenice se marinira, kiseli ili kandira. </para></blockquote><para>Među nutrijentima lubenice osobito su zanimljivi fitonutrijenti kao što su antioksidansi od kojih je najpoznatiji vitamin C, zatim likopen i betakaroteni. Ovi vrlo moćni antioksidansi spriječavaju štetno djelovanje slobodnih radikala na organizam. Slobodni radikali primjerice mogu pogoršati oboljenja kao što je astma začepljenjem dišnih putova, oksidiraju kolesterol koji postaje ljepljiv te se veže na stijenke što može imati vrlo ozbiljne posljedice kao što su srčani ili moždani udar. Štetno djelovanje slobodnih radikala može dovesti do oboljenja kao što su artritis ili oštećenja stanica debelog crijeva i potaknuti razvoj raka. </para><para>Brojne studije su pokazale da antioksidansi kao što su vitamin C i beta-karoten mogu vrlo učinkovito spriječiti štetno djelovanje na način da neutraliziraju radikale. </para><para>Vitamin C također pomaže u održavanju funkcija vezivnog tkiva, sudjeluje u procesima koji pospješuju zacjeljivanje rana i potiče rad imunološkog sustava. Jedna od uloga je i u procesima iskorištenja željeza u organizmu.</para><para>Likopen je također jedan od vrlo učinkovitih antioksidanta koji daje crvenu boju rajčici, lubenici ili ružičastom grejpu. Većina istraživanja o likopenu provedena je na ljudima, a ne laboratorijskim životinjam. Te studije su utvrdile zaštitnu ulogu likopena u nekoliko vrsta raka (rak pluća, dojke, prostate i drugih vrsta). Likopen štiti stanice od oksidativnog oštećenja te na taj način sudjeluje u procesima zaštite srčano-krvožilnog sustava.</para><para>Zanimljiv sastojak lubenice je aminokiselina citrulin koja se u tijelu pretvara u drugu aminokiselinu arginin koja složenim procesima metabolizma utječe na sniženje tlaka i opuštanje krvnih žila. Arginin poboljšava i osjetljivost na inzulin u oboljelih od dijabetesa tip 2 koji su otporni na inzulin. </para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Pri kupnji cijele lubenice odaberite onu čija težina odgovara njenoj veličini, a kora je glatka i ne previše sjajna. Udarite li po njoj prstima zvuk ne bi smio biti šupalj. Strana na kojoj je lubenica ležala na zemlji prilikom sazrijevanja mora biti žućkaste boje, a nikako bijele ili zelene, jer nam je to pokazatelj da je ubrana prerano, što će se negativno odraziti na teksturu, okus i sočnost lubenice. Ukoliko kupujete rezanu lubenicu obratite pozornost na boju i svježinu voća. </para><para>Lubenicu čuvajte u hladnjaku cijelu ili narezanu do tjedan dana. Narezanu lubenicu omotajte plastičnom folijom kako bi spriječili njeno isušivanje i upijanje mirisa druge hrane. </para><heading2>Priprema jela s lubenicom</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Strana na kojoj je lubenica ležala na zemlji prilikom sazrijevanja mora biti žućkaste boje, a nikako bijele ili zelene, što je pokazatelj da je ubrana prerano. </para></blockquote><para>Prije rezanja lubenicu operite pod tekućom vodom, a ukoliko je velika dobro je obrišite vlažnom kuhinjskom krpom ili papirom. Prema namjeni možete je rezati na ploške, na kocke ili putem posebnog nožića vaditi u obliku kuglica. Prvenstveno se jede samostalno, ali može biti i dio voćnih salata gdje vam izdubljena kora polovice lubenice može poslužiti i kao zdjela za serviranje. </para><para>Lubenicu možete kombinirati i s drugim povrćem u obliku raznih salata, kao predjelo ili mali obrok. Tako narezanu lubenicu na kockice možete pomiješati s rajčicom i krastavcem, s rikulom i pinjolima uz dodatak mirisnog bosiljka ili samo s crvenim lukom uz dodatka soli i papra. Dobro rashlađena lubenica izvrsno se slaže i sa slanim sirevima, poput parmezana i feta sira. </para><para>Kao ljetno osvježenje možete je pripremiti u obliku hladne juhe. Voćnu juhu možete jednostavno pripremiti tako da usitnite lubenicu, dinju i kivi u pire dodate jogurt i poslužite, a i španjolski <emphasis>gazpacho</emphasis> možete pripremiti s dodatkom lubenice. Tajlandska hladna juha od lubenice priprema se od pirea lubenice s dodatkom popečene ljutike, češnjaka i đumbira u koju se umiješa fino narezana čili papričica i sok od limete, a poslužuje se s kuhanim mesom račića i listićima korijandera. </para><para>Od lubenice se mogu pripremiti i vrlo osvježavajući ledeni deserti poput sorbeta i granite. Po želji sorbetu možete dodati maline, a graniti jagode. Zgodna je ideja da zaslađeni pire od lubenice stavite u posudice za led, a na vrh stavite listić metvice. Zamrznite ga, najmanje 4 sata, i poslužite u dekorativnim zdjelicama. </para><para>Od lubenice možete dobiti nutritivno vrijedan sok, a od njega se može pripremiti i sicilijanski specijalitet, <emphasis>gelo di melone</emphasis>. U dio soka od lubenice se umiješa kukuruzni škrob, a preostali sok se zagrije s dodatkom šećera i arome jasmina (koja se može zamjeniti sjemenkama anisa). Zatim se umiješa mješavina soka i kukuruznog škroba i kuha oko 3 minute. Doda se limunov sok, a zatim se smjesa procijedi i ulije u zdjelice. Ovako pripremljen žele poslužuje se s tučenim vrhnjem, čokoladnim ostrušcima i grubo narezanim pistacijama. </para><para>Iako je nama najpoznatija upotreba sočnog središnjeg dijela lubenice, a kora i sjemenke se najčešće odbacuju, svi dijelovi lubenice su jestivi. Stoga se u nekim južnoameričkim kuhinjama kora lubenice marinira, kiseli ili kandira. Popečene sjemenke (bez vanjske ovojnice) mogu se konzumirati kao grickalice, a mogu se i mljeti te koristiti kao sastojak u pripremi kruha.</para>

Lubenica

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Dinja je jednogodišnja biljka podrijetlom iz Azije, a pripada porodici <emphasis>Cucurbitaceae</emphasis> ili bundeve.</para><para>Plod je okruglog ili ovalno-izduženog oblika, mase 1-2 kg. Tvrda kora može biti glatka, naborana ili mrežasta s režnjevima. Unutrašnji, jestivi dio najčešće je narančasti ili zelenkastobijeli, a šupljina je ispunjena sjemenkama.</para><para>U Kini je bila poznata već 1000 godina prije Krista. U Bibliji se spominje da su Izraelci, kada su napustili Egipat i s Mojsijem četrdeset godina lutali pustinjom, žalili za svojom omiljenom hranom, a posebice dinjom.</para><para>Slike iz gradova Herkulanuma i Pompeja (79. g.) upućuju na to da su i Rimljani poznavali dinju.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Prema smjernicama piramide pravilne prehrane, dinja je u skupini s ostalim vrstama voća. Za tu skupinu namirnica preporuka je 2-4 serviranja u danu.</para><para>Niska energetska vrijednost dinje i velik udio vode čine tu namirnicu vrlo popularnom u ljetnim mjesecima. Plod dinje za konzumaciju mora biti potpuno zreo; vrlo je sočan, slatkog okusa, svojstvene arome i djeluje osvježavajuće.</para><para>Energetska vrijednost dinje iznosi samo 34 kcal na 100 g svježe namirnice.<pio:linebreak/>U 100 grama svježe dinje u prosjeku ima 91 g vode, 0,1 g masti, 0,8 g bjelančevina, 7,9 g ugljikohidrata, 8 g šećera i 0,9 g vlakana.</para><para>Dinja je iznimno bogata vitaminom C (31% od RDA u 100g), a neke vrste (npr. <emphasis>cantaloupe</emphasis>) bogate su i vitaminom A koji je prisutan u obliku beta-karotena (10% od RDA u 100g).</para><para>Sadrži i druge vitamine i minerale, iako u manjim količinama: tiamin, niacin, vitamin B6, folate, pantotensku kiselinu, željezo, magnezij, bakar, kalij, mangan, fosfor.</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/>RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para/><para>Veoma su važni pozitivni učinci dinje na zdravlje organizma:</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Najpoznatije hladno predjelo u nas je kombinacija pršuta i dinje, a izvrsno se slaže u salatama s piletinom ili morskim plodovima.</para></blockquote><itemizedlist><listitem><para>sadržaj vitamina C i A koji ujedno djeluju kao antioksidansi, štiteći organizam od kardiovaskularnih bolesti i starenja</para></listitem><listitem><para>voda i kalij potiču rad bubrega, pomažu u uklanjanju štetnih tvari iz organizma, a kalij ima blagotvoran učinak kod osoba s visokim krvnim tlakom jer ga smanjuje</para></listitem><listitem><para>povoljnim djelovanjem biljnih vlakana olakšava probavu i pomaže u smanjenju tjelesne težine i nadimanja u trbuhu</para></listitem><listitem><para>zbog visokog sadržaja beta-karotena dinja se ubraja među antikancerogenu hranu</para></listitem><listitem><para>oblog od iscijeđenog soka dinje ili od naribane dinje služi za otklanjanje boli.</para></listitem></itemizedlist><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Dinja je danas dostupna cijele godine, ali njezina sezona dozrijevanja u nas je u razdoblju od lipnja do kolovoza, kada je na tržnicama najviše dostupna.</para><para>Najzastupljenije su podvrste <emphasis>cantalooupe</emphasis>, dinja zelenkaste kore s hrapavom površinom poput mreže, i <emphasis>charatais</emphasis>, dinja žute kore hrapave površine s okomitim prugama.</para><para>Pri kupnji dinje pripazite na peteljku oko koje se mogu stvarati kapljice vlage, što je znak da je dinja ubrana prerano. Kod zrele dinje peteljka lako otpada, na čijem mjestu ostaje malo udubljenje, dok druga strana dinje mora biti mirisna i gipka na dodir.<pio:linebreak/>Izbjegavajte dinje koje imaju mekane dijelove, tamna oštećenja ili napukline.</para><para>Dinju čuvajte 2-3 dana na sobnoj temperaturi kako bi potpuno sazrela, a zatim je možete čuvati u hladnjaku još pet dana. Narezanu dinju čuvajte u hladnjaku do tri dana u zatvorenoj posudi jer njezin miris može prijeći na drugu hranu koju čuvate u hladnjaku.</para><heading2>Priprema jela s dinjom</heading2><para/><para>Svježa dinja poslužuje se vrlo jednostavno. Prije rezanja dobro ju je oprati pod mlazom tople vode kako prljavština s kore ne bi ušla u sočan dio ploda. Dinju razrežite napola, izvadite sjemenke, a zatim je po želji narežite na kriške, kvadrate, kockice ili, posebnim nožićem, na kuglice. </para><para>Možete joj pojačati aromu s malo soka limuna ili limete. Po ukusu možete dodati malo cimeta u prahu, narezane svježe metvice ili kajenskog papra.<pio:linebreak/>Svježu dinju možete dodati u sve vrste voćnih salata ili je poslužiti uz sladoled.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Slike iz gradova Herkulanuma i Pompeja (79. g.) upućuju na to da su i Rimljani poznavali dinju.</para></blockquote><para>Ako ste mislili da se dinja poslužuje samo kao desert, u krivu ste. Najpoznatije hladno predjelo u nas je kombinacija pršuta i dinje, a izvrsno se slaže u salatama s piletinom ili morskim plodovima.</para><para>Ljeto je izvrsno vrijeme za pripremu hladnih juha, od kojih je ona s dinjom izvrsna. Uz dodatak narančina i limunova soka, cimeta u prahu i metvice pravo je ljetno osvježenje. Preporuka - prije posluživanja dobro je rashladite.</para><para>Evo još nekih ideja. U egzotičnim kuhinjama od dinje se priprema salsa – umak od kockica dinje s dodatkom crvenog papra, nasjeckanog korijandora i ljutike te nekoliko kapi soka limete. Ovako pripremljeni umak poslužuje se uz ribu i piletinu s roštilja. Uz piletinu u Indiji će vam poslužiti ljuti curry od dinje.</para><para>Ni pićima nije nepoznat dodatak kuglica dinje. Možete ih preliti desertnim vinom uz dodatak metvice i dobiti bolu. Za posebne prigode možete zamrznute kockice dinje pomiješati u miješalici (<emphasis>blenderu</emphasis>) sa sokom limete, šećerom i <emphasis>tequillom</emphasis>, pa dobiti margaritu od dinja.</para>

Dinja

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Uzgoj breskvi počeo je prije 4000 godina u Kini, gdje se naziv "breskva" odnosio na mladenku. Breskve su također bile simbol besmrtnosti i dugog života.</para><para>Grčka i Perzija počele su s uzgojem bresaka 300 godina prije Krista, dok su Rimljani prenijeli njezin uzgoj na cijelu Europu. Smatra se da su je Španjolci prenijeli u Novi svijet, gdje je sredinom 18. st. već postala autohtonom vrstom.</para><para>Breskva je sočan plod drveta <emphasis>Prunus persica</emphasis>. Okruglog je oblika, crvenkasto-žute boje, površine prekrivene dlačicama i svojstvene arome. Uzgojem se postiglo da danas imamo mnogo raznih sorti breskvi koje se uglavnom dijele na: kalanke (s lako odvojivom košticom), durancije (s teško odvojivom košticom) i nektarine (breskve s vanjskom površinom bez dlačica). Vrijeme dozrijevanja ovog voća kreće se od proljeća do kraja ljeta.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Ovo sočno voće niske je energetske vrijednosti od samo 40-tak kcal na 100 g. Sadrži 87% vode, 11 % ugljikohidrata i vrlo male količine bjelančevina i masti.</para><para>Od vitamina sadrži najviše beta-karotena i vitamina C. Beta-karoten, crveno-narančasti pigment koji se nalazi u voću i povrću, poznat je još i kao provitamin A (važan je kao prekursor vitamina A). Beta-karoten ima dvije uloge u organizmu: u slučaju potrebe prelazi u vitamin A (retinol), a ukoliko ga u organizmu ima dovoljno, djeluje kao antioksidans. Prehrana bogata voćem i povrćem opskrbljuje organizam s oko 5-6 mg beta-karotena.</para><para>Od minerala u breskvi ima najviše kalija, fosfora, magnezija i kalcija. Među rijetkim je voćem koje sadrži selen.</para><para>Za razliku od breskve, njezina sorta nektarina ima manje vitamina C, ali više beta-karotena i veću kalorijsku vrijednost.</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine,
minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba
(RDA).<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže
vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20%
dnevnih potreba (RDA).<pio:linebreak/>RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine). 
</para><heading2>Ljekovitost</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Uzgoj breskvi počeo je prije 4000 godina u Kini, gdje se naziv "breskva" odnosio na mladenku. Breskve su također bile simbol besmrtnosti i dugog života.</para></blockquote><para>Breskve i nektarine vrlo su osvježavajuće voće jer sadrže 87–90% tekućine. Upravo zbog toga ih ubrajamo u niskokalorično voće – idealno za dijetu. Imaju diuretski učinak, pročišćavaju organizam, potiču i olakšavaju probavu.</para><para>Ujedno sadrže i antioksidanse, kojima pripadaju beta-karoten, vitamini C i E, ostali karotenoidi i mnoge druge fitokemikalije, koji pomažu u onesposobljavanju slobodnih radikala (nestabilnih molekula kao nusproizvoda stanične oksidacije).</para><para>Slobodni radikali mogu oštetiti staničnu strukturu, što vodi do kroničnih oboljenja i ubrzavanja procesa starenja.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Breskve zriju i nakon što se uberu, ali zato u njihovu soku zrenjem neće porasti količina šećera.</para><para>Kako bi vam ranije ubrani plodovi dozreli kod kuće, stavite ih u papirnate vrećice, čime ćete održati odgovarajuću količinu vlage. Takve breskve možete čuvati u hladnjaku 1–2 tjedna.</para><para>Ukoliko kupujete zrele breskve kako biste ih odmah upotrijebili, tražite malo mekanije plodove, lijepe zlatno-žute boje. Općenito, breskve čije je meso žute boje punije su arome, dok su one bijele boje slađe. Zrele breskve brzo se kvare pa ih čuvajte u hladnjaku i potrošite u roku od dva dana.</para><para>Prije posluživanja ipak ih držite neko vrijeme na sobnoj temperaturi.</para><heading2>Priprema jela s breskvama</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Od minerala u breskvi ima najviše kalija, fosfora, magnezija i kalcija. Među rijetkim je voćem koje sadrži selen.</para></blockquote><para>Premda se breskve smatraju plemenitim stolnim voćem, koje najbolje prija u svježem obliku, one se mogu kuhati, konzervirati, sušiti, pariti ili peći.</para><para>Svježa, kuhana ili pečena breskva može se koristiti u povrtnim i voćnim salatama te kao izvrstan dodatak šunki i patki. U nekim svjetskim kuhinjama može zamijeniti mango, osobito u jelima od rakova.</para><para>Kuhanjem može se transformirati u izvrstan kompot, džem, žele, umak ili liker.</para><para>Kad su slastice u pitanju, svježa breskva, kompot ili džem od bresaka koriste se za nadijevanje i ukrašavanje kolača i sladoleda. U kombinaciji s alkoholom mogu se flambirati ili biti dio koktela i bola.</para>

Breskva

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Kupina je naziv za nekoliko vrsta biljaka penjačica iz roda <emphasis>Rubus</emphasis>, porodice ruža (<emphasis>Rosaceae</emphasis>). Najčešće rastu na zaštićenim mjestima uz rubove šuma, ograde, putove, uz živice ili šumarke. Kupina ima oblik trnovitog grma s dugim i savijenim granama, a može doseći visinu od 50-300 cm. Stablo im je manje-više pokriveno trnjem i mjestimično je odrvenilo. Bodlje služe za penjanje, ali i kao obrambeni mehanizam protiv životinja koje se hrane lišćem kupine. Listovi su perasti, na rubu pilasto nazubljeni, s gornje strane tamnozeleni i glatki, a odozdo obrasli gusto pustenastim dlakama.<pio:linebreak/><pio:linebreak/>Cvjeta od svibnja do kolovoza. Nakon toga se iz svakog pojedinačnog cvijeta razvija sitni jagodičasti plod crvene boje, koji kasnije potamni do tamnoplave i skoro crne boje. Sazrijevaju u periodu od kolovoza do listopada. Okus mladih listova je gorkasto slatkast, a ploda aromatičan, sladak i sočan. </para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Svježe kupine poslužite samostalno s dodatkom meda ili malo šećera ili napravite voćnu salatu od kombinacije bobičastog voća.</para></blockquote><para>Sigurno je da su kupine na europskom području rasprostranjene još iz antičkih vremena i da je u to doba bila poznata biljka skoro svim narodima. Kupine su rasprostranjene širom sjeverne polutke, od Europe, Azije i Sjeverne Amerike u zemljama s kontinentalnom klimom. Postoje stotine vrsta kupina, a neke su autohtone samo za pojedina područja.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost 100 g svježih kupina iznosi 43 kcal / 180 kJ, od toga sadrži 9,6% ugljikohidrata, 1,4% proteina i 0,5% masti.<pio:linebreak/>Od minerala kupina sadrži: kalij (162 mg), kalcij (29 mg), fosfor (22 mg), magnezij (20 mg), željezo (0,6 mg), mangan (0,6 mg), cink (0,5 mg) i bakar (0,2 mg).<pio:linebreak/>Od vitamina kupine sadrže vitamin C (21 mg), vitamin A (11 mcg), vitamin E (1,2 mg) i vitamin K (20 mcg).<pio:linebreak/>Svježe kupine u 100 g sadrže 5,3 g dijetalnih vlakana, 128 mcg beta karotena i 118 mcg luteina+zeaksantina. </para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba RDA.<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba RDA.<pio:linebreak/>RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine).</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Kupine se ubrajaju u supervoće, prije svega zbog vrlo ljekovitih antioksidanata, kao što su antocijani, vitamin C, vitamin E, elaginska kiselina, kafeinska kiselina, p-kumarinska kiselina, rutin, galna i cimetna kiselina. Antioksidanti sudjeluju u procesima sprječavanja štetnog djelovanja slobodnih radikala te na taj način pomažu u zaštiti od oboljenja od raka, štite kardiovaskularni sustav, usporavaju starenje organizma, pomažu u borbi protiv štetnog djelovanja sunca na kožu, pomažu kod usporavanja bolesti kognitivnog sustava (npr. Alzheimer). Da bi u potpunosti iskoristili pozitivna svojstva kupina preporučuje se konzumiranje zajedno s nekim drugim bobičastim ili sličnim voćem, čime se ostvaruje sinergistički efekt i bolja iskoristivost ljekovitih sastojaka. <pio:linebreak/></para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Kupine se prerađuju i u gotove proizvode poput marmelada, sokova, sirupa, deserata, vina i likera.</para></blockquote><para>Antioksidanti također imaju i antivirusna i antibakterijska svojstva. Zanimljivo je istaknuti da se elaginska kiselina ne razara termičkom obradom, pa ostaje u marmeladama ili drugim slasticama od kupine zadržavajući svoje ljekovito djelovanje. Ako se redovito konzumiraju, kupine također pomažu u očuvanju od upala dišnog sustava i tromboze. Istraživanje provedeno na Sveučilištu Pittsburgh, a objavljeno u <emphasis>Journal of Biological Chemistry</emphasis>, otkrilo je da kupine prirodno sadrže tvari koje razaraju stanice leukemije.</para><para>Značajna prednost u konzumiranju kupina je i to da se organizmu osigurava visok sadržaj dijetalnih vlakana, koja doprinose smanjenju rizika od pojave dijabetesa, divertikuloze i stvaraju osjećaj sitosti, što pomaže u reguliranju tjelesne težine.<pio:linebreak/>Kupine prirodno sadrže salicilnu kiselinu (aktivni sastojak aspirina) koja se inače koristi za ublažavanje bolova, snižava temperaturu i djeluje protuupalno. Konzumiranjem kupina također doprinosimo zaštiti vida, jačanju imunološkog sustava, a vanjskom primjenom za liječenje manjih rana.</para><para>Zahvaljujući visokoj koncentraciji fitoestrogena, što je dokazano znanstvenom studijom na Sveučilištu Helsinki, ispituje se uloga u sprječavanju raka dojke i grlića maternice. Visoki udio tanina može poboljšati zacjeljivanje manjih rana, ublažiti probavne smetnje i upalu probavnog sustava. U Njemačkoj zdravstvena zajednica preporučuje kupine za ublažavanje hemeroida. Neki znanstveni radovi povezuju sadržaj tanina i s antitumornim djelovanjem. </para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Prilikom kupovine svježih kupina izaberite one koje su umjereno čvrste i sočne, a izvana suhe i ujednačene ljubičasto-crne boje. S obzirom da kupine nisu uvijek svježe dopremljene na tržnice ili na police trgovina, svakako pogledajte dno plastičnih posudica kako biste provjerili da kupine nisu oštećene ili s razvijenom plijesni.</para><para>Svježe kupine je najbolje iskoristiti istoga dana. Ako to nije slučaj, onda proberite kupljene kupine i izdvojite mekane i prezrele bobice za konzumaciju, a ostale stavite na kuhinjski papir da upiju višak vlage. Vratite ih u posudu, najbolje u jednom sloju, prekrijte ih kuhinjskim papirom i zatvorite poklopcem ili plastičnom folijom. Tako ih možete čuvati najdulje do 2 dana. Kupine se i dobro zamrzavaju. Oprane i osušene kupine posložite na pladanj u jednom sloju i stavite u zamrzivač. Zatim zamrznute kupine prebacite u hermetički zatvorene posude ili plastične vrećice, istisnite zrak i stavite etiketu s datumom zamrzavanja. Možete ih čuvati do 6 mjeseci.</para><para>Kupine se prerađuju i u gotove proizvode poput marmelada, sokova, sirupa, deserata, vina i likera.</para><heading2>Priprema jela s kupinama</heading2><para>Prije upotrebe kupine proberite, odstranite stabljike, zdrobljene ili eventualno pljesnive bobice. Nježno ih operite, ocijedite i posušite kuhinjskim papirom. </para><para>Svježe kupine poslužite samostalno s dodatkom meda ili malo šećera ili napravite voćnu salatu od kombinacije bobičastog voća.<pio:linebreak/></para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Značajna prednost u konzumiranju kupina je i to da se organizmu osigurava visok sadržaj dijetalnih vlakana.</para></blockquote><para>Kupine su izvrsne za pripremu različitih slastica, osobito onih na bazi mliječnih proizvoda. Tako možete pripremiti <emphasis>panna cottu</emphasis> s pireom od svježih kupina i poslužiti je sa šećernim sirupom u koji ste lagano umiješali svježe kupine. Jednako tako možete ispeći trokute od lisnatog tijesta, između kojih ćete staviti <emphasis>mousse</emphasis> od masnijeg svježeg kravljeg sira, na njih kompot od kupina, a na njih drugi trokut lisnatog tijesta. Poslužite ih posipane šećerom u prahu i svježom metvicom. </para><para>Kolači s kiselkastim okusom kupina uvijek djeluju osvježavajuće. Masniji biskvit možete tako jednostavno osvježiti sa slatkim preljevom od kupina kuhanih u desertnom vinu s dodatkom limunove korice i šećera. Ili pripremite tzv. obrnuti kolač tako da na pek papir posložite kupine, pospite ih šećerom, a zatim preko njih prelijete tijesto za biskvit. Nakon pečenja ga okrenite, narežite na kocke i poslužite uz sladoled od vanilije. Zanimljiva je i kombinacija kupina s drugim bobičastim voćem ili breskvama umotanima u tanko tijesto kao savijače ili kao krostata od prhkog tijesta i vanilin kreme.</para><para>Umak ili kompot od kupina jednako dobro upotpunjavaju slana i slatka jela. Bazični umak od kupina, šećera i vode možete preliti preko <emphasis>moussea</emphasis>, <emphasis>parfait</emphasis> krema ili ledenih deserata poput sladoleda od <emphasis>ricotte</emphasis> i vanilin kreme. Aromatični umak od kupina, šećera i bijelog vina s dodatkom lovora i klinčića poslužite u kombinaciji s tortom od tamne čokolade. Kompot od kupina i jabuka poslužite uz pečenu teletinu ili divljač.</para><para>Za piće možete pripremiti sirup od kupina ili svečaniji <emphasis>kir royal</emphasis> od pirea od kupina s dodatkom kupinova likera i šampanjca. </para>

Kupina

Sladoled

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Povijest krušaka je duga i vrlo ugledna. Sočne, slatke i ukusne plodove kruške Homer je u Odiseji prozvao "dar bogova", a dvor Luja XIV. smatrao ih je simbolom luksuza.<pio:linebreak/></para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Kuhane kruške izvrsno pristaju i uz slana jela kao dodatak jelima od divljači i patke, ali i u pirjanim jelima od teletine.</para></blockquote><para>Kruške pripadaju porodici ruža i srodne su jabukama i dunjama. S obzirom da postoji oko tisuću sorti, razlikujemo ih po veličini, obliku, boji, okusu kao i dužini skladištenja. Općenito plod kruške ima veće okruglo dno koje se sužava prema vrhu peteljke, a ovisno o sorti tanka kora može biti žute, zelene, smeđe, crvene boje ili kombinacija navedenih boja. Meso kruški je slatko i bogato sokom, dok mu je tekstura mekana i lagano zrnata. Sredina ploda, kao i kod jabuke, sadrži nekoliko sjemenki. Razne sorte krušaka dostupne su cijele godine, iako je prava sezona od kolovoza do listopada.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost 100 g svježe kruške iznosi 58 kcal / 242 kJ. Od toga sadrži 15,5% ugljikohidrata, 0,4% proteina i 0,1% masti.</para><para>Od mineralau kruškama se nalaze kalcij (9 mg), željezo (0,17 mg), magnezij (7 mg), fosfor (11 mg), cink (0,1 mg), bakar (0,08 mg), mangan (0,05 mg), fluorid (2,2 mcg).</para><para>Od vitamina kruške sadrže vitamin C (4,2 mg), tiamin (0,01 mg), riboflavin (0,02 mg), niacin (0,2 mg), pantotensku kiselinu (0,05 mg), vitamin B6 (0,03 mg) i vitamin K (4,5 mcg).<pio:linebreak/><pio:linebreak/>Kruške u 100 g sadrže 3,1 g dijetalnih vlakana i 8 mg fitosterola.</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Kruške su dobar izvor dijetalnih vlakana koja ljekovito djeluju najprije na zdravlje probavnog, a zatim i kardiovaskularnog sustava. Zanimljiv je podatak da kruške sadrže više pektina od jabuka. Dijetalna vlakna u sinergističkom djelovanju s mineralom bakrom potiču djelovanje debelog crijeva te na taj način sprječavaju konstipaciju, time štite zdravlje debelog crijeva i reduciraju rizik od pojave raka. Studija objavljena u <emphasis>International Journal of Cancer</emphasis> (2008) pokazala je da se konzumiranjem voća bogatog vlaknima može reducirati rizik od pojave raka dojke za 34-50% kod žena u menopauzi. Druga vrlo važna prednost dijetalnih vlakana je i sposobnost reguliranja razine kolesterola u krvi, što je osobito važno za sprječavanje oboljenja kardiovaskularnog sustava. <pio:linebreak/><pio:linebreak/>Sadržaj antioksidanata u kruškama pomaže u zaštiti od štetnog djelovanja slobodnih radikala, čime se na primjer jača imunološki sustav.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Kruške se mogu konzervirati sa šećerom u obliku kompota i džema ili s octom uz dodatak sjemenki gorušice i hrena. </para></blockquote><para>U današnje doba kad su alergije vrlo rasprostranjene dobro je znati da su kruške hipoalergena hrana, stručnjaci osobito preporučuju da se prilikom uvođenja voća u prehranu male djece najprije daju kruške.</para><para>Iako smo često spominjali pozitivno djelovanje voća na zdravlje vida, nije loše ponoviti. Podaci objavljeni u <emphasis>Archives of Ophthalmology</emphasis> pokazuju da najmanje tri obroka voća dnevno za 36% snižavaju rizik od pojave makularne degeneracije koja se javlja starenjem. Ljekovito svojstvo se pripisuje antioksidantima, vitaminima A, C i E. </para><para>Kruške su pokazale i učinkovito djelovanje kod snižavanja tlaka zbog ljekovitog djelovanja antioksidansa glutationa koji smanjuje i rizik od pojave moždanog udara.</para><para>Sok od kruške je odličan izvor energije zahvaljujući prirodnom voćnom šećeru fruktozi i levulozi, pa je prikladan i za dijabetičare. Zahvaljujući svom osvježavajućem djelovanju, sok od kruške može olakšati groznicu. Osim toga kruške sadrže i neke sastojke koji ublažavaju razna upalna stanja. </para><para>Neki izvori navode da kruške sadrže mineral bor koji ima sposobnost da zadrži kalcij te na taj način smanjuje rizik od pojave osteoporoze. </para><heading2>Kupovanje i čuvanje </heading2><para>Jednom kada sazre, kruške se vrlo brzo kvare, pa u prodaju na police dućana ili na tržnicu dolazi nezrelo voće koje treba nekoliko dana sazrijevanja. Potražite kruške koje su čvrste, ali opet ne pretvrde, glatke kore bez oštećenja, tamnih mekanih dijelova ili znakova plijesni. Boja krušaka ne mora biti jednolična, već može sadržavati crvenosmeđe dijelove ili smeđe točke na kori koji su karakteristike nekih podvrsta i često puta odražavaju intenzivniju aromu.</para><para>Kruške treba ostaviti na sobnoj temperaturi kako bi sazrjele. Zrelost krušaka možete jednostavno provjeriti tako da lagano pritisnete palcem i kažiprstom područje oko peteljke koje bi trebalo biti blago mekano, ali još uvijek čvrsto. Ukoliko kruške nećete odmah koristiti, stavite ih u hladnjak u kojem mogu očuvati svježinu do nekoliko dana. Isto tako ih u hladnjaku treba spremiti daleko od hrane koja ima intenzivan miris, jer kruške vrlo lako preuzimaju miris druge hrane. </para><heading2>Priprema jela s kruškom</heading2><para>Prije upotrebe kruške operite ispod mlaza tekuće vode i posušite. Ukoliko ih jedete svježe, ostavite koru koja je bogata dijetalnim vlaknima. Možete ih konzumirati samostalno ili u kombinaciji s jakim sirevima poput gorgonzole, parmezana, stiltona ili <emphasis>roqueforta</emphasis>. Također su izvrstan dodatak jesenskim i zimskim salatama.<pio:linebreak/></para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Sok od kruške je odličan izvor energije zahvaljujući prirodnom voćnom šećeru fruktozi i levulozi, pa je prikladan i za dijabetičare.</para></blockquote><para>Iako se svježe kruške u većini slučajeva ne gule, prije kuhanja to se obavezno čini. S obzirom da kruške nakon guljenja brzo mijenjaju boju, potrebno im je površinu natrljati limunovim sokom ili ih staviti u limunom zakiseljenu vodu. Za poširanje cijelih krušaka ogulite ih i ostavite s peteljkom, a zatim kuhajte u crvenom vinu s dodatkom cimeta, klinčića i limunove korice. Poširane kruške poslužene sa sladoledom od vanilije i prelivene čokoladnim umakom daju poznati desert <emphasis>Poires Belle Hélène</emphasis>. </para><para>Koristite se kružnim ili nožićem s kratkom oštricom kako biste odstranili središnji dio kruški ukoliko ćete ih nadijevati orašastim plodovima ili sušenim voćem. Tako poširane kruške punite nadjevom od sitno nasjeckanih oraha i sušenih marelica koji ste prethodno popekli na maslacu i smeđem šećeru. Kada se ohlade, uronite ih u umak od rastopljene čokolade i maslaca te ih ostavite u hladnjaku kako bi čokolada očvrsnula. Poslužite uz kremu od vanilije ili sabajon. </para><para>Isti postupak vrijedi i ukoliko ćete kruške pirjati ili peći na roštilju. Pirjane kruške na maslacu s dodatkom nasjeckanih oraha, izmrvljenog <emphasis>roqueforta</emphasis>, limunova soka i malo brašna koristite kao sasvim neuobičajen nadjev za slatko-slanu savijaču, a za potpuno slatku savijaču koristite kontinentalno-mediteransku kombinaciju krušaka i smokava. Za pečene kruške na maslacem premazan papir za pečenje pospite šećer i stavite polovice neoguljenih krušaka sa očišćenom sredinom prema gore. Premažite ih <emphasis>amarettom</emphasis> i pecite uz dolijevanje vode i dodatnim premazivanjem likerom oko 30-ak minuta. Poslužite s <emphasis>meringueom</emphasis> u koji ste dodali listiće badema. Pečene kruške koje ste pak prethodno posolili i poparili možete izmiješati s različitim vrstama zelenih salata (endivija, kristalka, radič).</para><para>Za kuhanje koristite još nedozrele kruške, pa ih poslužite u obliku kompota, a možete ih koristiti i za pripremu pita i krustada. Kuhane kruške možete koristiti i za slojevit desert od piškota i <emphasis>moussea</emphasis> od bijele čokolade. Pri tome šećerni sirup, u kojem su se kuhale kruške, iskoristite za prelijevanje piškota, a dat će dodatnu slatkoću i aromu tučenom vrhnju koji dolazi na vrh desert. </para><para>Kuhane kruške izvrsno pristaju i uz slana jela kao dodatak jelima od divljači i patke, ali i u pirjanim jelima od teletine. Tako pečene odreske od svinjske pisanice možete poslužiti s karameliziranim kruškama u umaku od vrhnja i kruškovca. Isprobajte i sasvim drugačiji salatni preljev od rizlinga, limunova soka, Dijon senfa, usitnjene ljutike, pirea od krušaka i ulja koji prelijte preko kuhanih mahuna, svježeg špinata i tankih ploški krušaka. </para><para>Kruške se mogu konzervirati sa šećerom u obliku kompota i džema ili s octom uz dodatak sjemenki gorušice i hrena. <pio:linebreak/>U industrijskim uvjetima kruške se mogu sušiti, konzervirati ili od njih pripremati likeri i rakije u kojima se unutar boce često nalazi cijela kruška.</para>

Kruška

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Bliskoistočni se priprema od pečenih patlidžana, začina i tahini umaka, koji se poslužuje kao dip uz narezano povrće ili lepinju.</para></blockquote><para>Patlidžan se uzgaja u Kini i Indiji od 5. stoljeća. Kasnije se proširio na Daleki Istok, a u Europi se pojavio tijekom 13. i 14. stoljeća, najprije u Španjolskoj, gdje su ga, kao i na sjever Afrike, donijeli arapski trgovci. U 15. se stoljeću pojavljuje u Italiji, a u 16. stoljeću u Hrvatskoj.</para><para>Uspijeva u toplim i vlažnim predjelima. U početku je biljka patlidžana davala svijetle, neugledne plodove veličine jaja. Kasnije su uzgojem dobiveni patlidžani različite veličine, oblika (okrugli, duguljasti) i boje. Ima obli i prilično veliki plod. Zagasitoplava do ljubičasta boja debele kože njegova je najuočljivija karakteristika.</para><para>Patlidžan je izdašno povrće, pikantnog okusa. Cijenjene, sjajne i ljubičaste plodove patlidžana, jedinstvenog i ugodnog gorkog okusa i spužvaste teksture, najbolje je konzumirati od kolovoza do listopada.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Sirovi patlidžan na 100 g ima 24 kcal energije, a sadrži 1,01% proteina, 0,19% masti i 5,7% ugljikohidrata, 3,4% dijetetskih vlakana, 92,4% vode, dok kuhani plod patlidžana ima 35 kcal energije, a sadrži 0,83% proteina, 0,23% masti, 8,73% ugljikohidrata, 2,5% dijetetskih vlakana.</para><para>Patlidžan sadrži oko 92% vode, 1% proteina, 0,2% masti, 6% ugljikohidrata i 1% pepela. Nije bogat vitaminima i mineralima, ali je zato bogat celulozom, te potiče rad probavnih organa. Također sadrži znatnu količinu pektina, koji snizuje kolesterol.</para><para>Plavi patlidžan je zdrav za srce jer osigurava znatnu količinu kalija, što pomaže normalizaciji krvnog tlaka, a sadrži vrlo malo masnoća i kalorija. Ujedno sadrži vrstu fitokemikalije zvanu saponin, koja posjeduje antialergijska, antioksidativna, antikancerogena i protuupalna svojstva.</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Patlidžani pripadaju grupi velebilja - bilja koje sadrži alkaloide (kao što su rajčica, krumpir, slatki feferon). Alkaloidi, koji inače uzrokuju živčane smetnje i probleme s probavom, u patlidžanu se nalaze u niskom udjelu i mogu ih konzumirati gotovo svi, a važno je napomenuti i da se kuhanjem udio alkaloida smanjuje za 50%.</para><para>Uz to što je izvor mnogih vitamina i minerala, patlidžan sadrži i važne fitonutrijente, od kojih su mnogi antioksidanti. Provedena su istraživanja na antocijanu nasuninu te flavonima. Ovi fitonutrijenti, osim što su antioksidansi, čuvaju membrane stanica od oštećenja, a ispitivanjima na životinjama otkriveno je da štite lipide membrana moždanih stanica koje su zaštita stanici od slobodnih radikala. Neka istraživanja povezala su nasunin i ostale fitonutrijente patlidžana sa smanjenjem kolesterola u krvi, a time i u stijenkama arterija i aorti. Nasunin veže željezo i tako štiti stanice od oštećenja i mogućeg stvaranja tumora, te sprječava peroksidaciju masti.</para><para>Biljke su općenito bogate dijetetskim vlaknima, koja se dijele na topljiva i netopljiva. U netopljiva ubrajamo celulozu, hemicelulozu i lignin, a topljiva vlakna obuhvaćaju pektin, gume, oligosaharide. Prehrambena vlakna imaju vitalnu ulogu u reguliranju lipida u krvi i kolesterola, štite žile od ateroskleroze i bolesti srčanog sustava, a također pokreću rad crijeva, čime smanjuju gastrointestinalne probleme, vežu na sebe vodu pa sprječavaju konstipaciju te reguliraju nivo glukoze. Dijetalna vlakna daju osjećaj sitosti, vežu žučne soli i izlučuju ih iz organizma, sprječavajući nakupljanje u organizmu.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Iako mu boje variraju od bijele, žute i zelene, a oblici od okruglog do cjevastoga, kod nas se najviše uzgaja i prodaje patlidžan ljubičaste boje i duguljasta oblika.</para><para>Ključna stvar kod kupovine patlidžana je njegova svježina. Odaberite lagane, srednje velike primjerke koji sadrže manje sjemenki jer one uzrokuju gorčinu patlidžana. Vanjska kora treba biti sjajna i čvrsta, bez oštećenja, smeđih mrlja ili rupica. Veća oštećenja mogu biti pokazatelj lošeg rukovanja, dok manja oštećenja mogu nastati uslijed djelovanja vjetra. Stabljika patlidžana mora imati izražajnu zelenu boju, a unutrašnjost bijelu boju s nekoliko sjemenki. Ukoliko je unutrašnjost zelene boje, patlidžan nije dozrio.</para><para>Čuvajte ih u hladnjaku, u odjeljku za povrće, u plastičnoj vrećici do 5 dana i podalje od jabuka, koje proizvode etilen i time utječu na brže starenje patlidžana.</para><heading2>Priprema jela s patlidžanima</heading2><para>Prva odluka s kojom se susrećete nakon pranja i odstranjena stabljike je da li da patlidžan ogulite ili ne. Naravno, ova odluka ovisi o načinu pripreme. Ukoliko ćete pripremati patlidžan s parmezanom, <emphasis>caponatu</emphasis> ili ga peći na roštilju, dobro je kožu ostaviti. Najbolji načini termičke obrade za ovu vrstu povrća su parenje, pirjanje ili pečenje na tavi, roštilju ili u pećnici.</para><para>Sjajne i ljubičaste plodove patlidžana, ugodnog gorkog okusa i spužvaste teksture, najbolje je konzumirati od kolovoza do listopada.</para><para>Tavu prije pripreme lagano poprskajte maslinovim uljem, a zatim patlidžane pecite narezane na kolutove ili kockice, ili ih možete prethodno uroniti u lijevano tijesto (kao za palačinke). Izbjegavajte prženje patlidžana u dubokom ulju, jer zbog svoje spužvaste strukture upija puno masnoće.</para><para>Dosta recepata zahtijeva da se patlidžani prije pripreme narežu, posole i ostave da odstoje. Razlog – izvlači se vlaga, a s njom i gorčina te se sprječava upijanje velikih količina ulja prilikom pečenja. Međutim, kao posljedica toga gubi se spužvasta struktura patlidžana. Stoga patlidžan prepolovite po dužini ili narežite na ploške, posolite i ostavite da odstoji najmanje 30 minuta u cjedilu. Nakon toga ga isperite pod mlazom tekuće vode i osušite laganim pritiskom kuhinjskog papira.</para><para>Iako se patlidžan priprema na različite načine diljem svijeta, primat svakako drže zemlje Mediterana. Italija, Grčka i Turska mogu se pohvaliti s preko 100 različitih načina pripreme ovog povrća.</para><para>Pregled kulinarskog svijeta patlidžana započet ćemo s predjelima. Kao hladna predjela patlidžani se mariniraju, poslužuju kao salata, namazi ili dipovi. Patlidžani <emphasis>napoletana</emphasis> se pripremaju tako da se manji patlidžani narežu na ploške i, prethodno uvaljani u malo brašna, prže na malo ulja. Nakon što se upije suvišna masnoća, nakon pečenja se preliju zagrijanom mješavinom maslinovog ulja, vinskog octa, usoljenih inćuna i koncentrata rajčice. Začine se i posipaju fino nasjeckanim peršinom i češnjakom. Prednost takvih marinada je da se duže mogu čuvati, možete ih prilagoditi svojem ukusu, a mogu se poslužiti na razne načine, samostalno, uz dodatak ovčjeg sira ili kao prilog mesu s roštilja. Popečeno povrće, kao što su celer stabljika, tikvice i rajčica, mogu se poslužiti hladni, u kombinaciji s popečenim patlidžanom, maslinama i kaparama na salatu, a uz nju se poslužuje domaći kruh, lepinja ili talijanska pogača. Popečeni patlidžan, u kombinaciji s pečenim paprikama, lećom, lukom i češnjakom, začinjen <emphasis>acetom balsamicom</emphasis>, može biti još jedna salatna kombinacija.</para><para>U arapskoj kuhinji češće se kao predjela koriste namazi i dipovi. Pečeni patlidžani s češnjakom, maslinovim uljem, limunovim sokom i nasjeckanim peršinom čine namaz na mediteranski način. Poznati bliskoistočni <emphasis>baba ganoush</emphasis> se priprema od pečenih patlidžana, češnjaka, limunova soka i tahini umaka, koji se poslužuje kao dip uz svježe narezano povrće, pogaču ili lepinju.</para><para>Marokanska kuhinja priprema patlidžane kao pire, u kombinaciji s usitnjenim češnjakom, mljevenim paprom i paprikom, a poslužuje ih se uz pogače s kimom.</para><para>Patlidžani vole slojevitost u jelima, pa ih Talijani i Grci slažu u tepsijama i peku u pećnicama u čuvena jela poput patlidžana <emphasis>alla parmigiana</emphasis> i musake. Pečene ploške patlidžana se slažu s umakom od rajčica, svježe nasjeckanim bosiljkom, na ploške narezanom <emphasis>mozzarellom</emphasis> i naribanim parmezanom. Kod musake se redovi pečenih ploški patlidžana izmjenjuju s pirjanom mljevenom janjetinom i obilno zalijevaju bešamel umakom.</para><para>S umakom od rajčica patlidžani čine izvrsnu kombinaciju samostalno ili s tjesteninama, te kao nadjev za <emphasis>pizze</emphasis>. Ovo povrće idelano je i za nadijevanje, pa se tako u poznatom jelu <emphasis>Imam Bayaldi</emphasis> (u prijevodu: Imam je pao u nesvijest) patlidžani pune nadjevom od pirjane rajčice. Za nadijevanje se može koristiti i drugo povrće u kombinaciji s <emphasis>cous-cousom</emphasis>, mljeveno meso s rižom ili npr. feta sir s pečenim paprikama i pinjolima.</para><para>U mesnim jelima patlidžani se mogu kombinirati s puretinom, govedinom ili janjetinom. U sjevernoafričkoj kuhinji mesna jela se pripremaju s pečenim patlidžanima tako da se dodaju pred kraj jela (npr., u kombinaciji s kuhanim slanutkom). Uz pirjanu janjetinu s rajčicom Turci pak poslužuju umak od patlidžana - inačicom bešamel umaka, koja se priprema od maslaca, mlijeka, brašna, pirea od patlidžana i naribanog parmezana. Jelo se, ne bez razloga, naziva "Sultanova poslastica" (<emphasis>Hunkar Begendi</emphasis>).</para><para>U azijskoj kuhinji patlidžani se mogu pripremati u voku narezani na štapiće s mladim lukom, češnjakom, džumbirom, soja umakom i, po želji, čili umakom. Za novi okus indijskog <emphasis>curryja</emphasis> može mu se dodati i malo patlidžana.</para>

Patlidžan

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Zaštitni znak bakine kuhinje je pekmez od šljiva. Kuhana u vodi ili vinu s dodatkom šećera, limunove korice i začina može biti izvrstan kompot.</para></blockquote><para>Šljiva ima okrugli ili ovalni plod, plave, crvene ili žute boje pokožice (ovisno o vrsti). Meso ploda je slatko, žućkaste boje s košticom usredini.</para><para>Potječe iz Azije, a poznata je bila još u starom vijeku. Iz starih zapisa doznajemo da je krasila viseće vrtove Babilona. U stari se Rim dopremala iz Sirije, a Rimljani su je konzervirali sušenjem. Zapadna Europa upoznala je šljivu zahvaljujući križarima.</para><para>Danas se uzgaja preko 2000 vrsta šljiva. Najpoznatije su talijanka, požegača, aženka i mirabel.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Svježi plod šljive u 100 grama sadrži 87 g vode, 11 g ugljikohidrata, 1,4 g dijatetskih vlakana i 0,7 g bjelančevina.</para><para>Od vitamina ima najviše beta-karotena (provitamin A), vitamina C, vitamina E, folne kiseline, niacina i vitamina B6, te obilje minerala: prvenstveno kalija, zatim fosfora, kalcija, magnezija, natrija, željeza i bakra. Šljiva sadrži i topljiva dijetetska vlakna (pektin) koja djeluju blagotvorno kod sniženja kolesterola u krvi i zatvora.</para><para>Šljive imaju nisku energetsku vrijednost, samo 46 kcal na 100 g, oko četiri puta manju od kruha. Ugodan okus šljive potječe od dobroga omjera šećera (5 različitih vrsta) i voćnih kiselina.</para><para>Šljive uz još neke vrste voća (jabuke, višnje, kruške, marelice) prirodno sadrže sorbitol - šećerni alkohol koji se koristi kao zamjena za šećer u proizvodnji slatkih dijetetskih proizvoda namijenjenih dijabetičarima i ostalim osobama koje smiju konzumirati ograničene količine šećera.</para><para>Sorbitol ima 60 % slatkoće šećera, sadrži manje kalorija od šećera, dobro zadržava vlagu, ima prikladnu kristalnu strukturu i ne izaziva karijes. U obliku koncentriranoga soka, suhe šljive koriste se kao prirodni zaslađivač, boja, pojačivač okusa i konzervans.</para><para>Šljive se svrstavaju u lužnato voće bogato kalijem koji je neophodan za održavanje acido-bazne ravnoteže. Intenzivna tjelesna aktivnost kod povišene temperature, rad noću te stres, izazivaju pad razine kalija, što uzrokuje umor organizma.</para><para>Usporedba sadržaja nutrijenata u svježim i suhim šljivama (računato na 100 g namirnice) pokazuje određene razlike. Suhe šljive sadrže veće količine minerala, vitamina (osim vitamina C) i fitokemikalija.</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Zbog obilja vitamina, minerala, dijetetskih vlakana i prirodnih šećera, šljiva zauzima važno mjesto kao voće u prehrani. Ona pridonosi i poboljšanju pravilne prehrane, tim više što njezin sastav u biološki najprihvatljivijim omjerima ljudski organizam lako prihvaća i time je iskoristivost pojedinih sastojaka povećana.</para><para>Šljiva je zbog sadržaja vitamina B-kompleksa izuzetan stimulator izmjene ugljikohidrata u organizmu. Pomaže kod psihičkih nemira i poteškoća s koncentracijom, jača srce i imunitet, regulira probavu, čisti organizam i odstranjuje iz njega štetne tvari te potiče rad jetre i popravlja apetit.</para><para>Laksativno djelovanje šljive ima naročitu prednost jer je, zbog nedovoljne fizičke aktivnosti i načina prehrane suvremenog čovjeka, smanjena aktivnost crijeva, naročito kod starijih osoba.</para><para>Ali oprez! Koštica šljive sadrži tvari koje mogu osloboditi otrovnu cijanovodičnu kiselinu uslijed djelovanja enzima u organizmu.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Naša napoznatija sorta - šljiva bistrica dozrijeva krajem kolovoza i početkom rujna. Najbolja je ona koju možete odabrati i ubrati u svojem voćnjaku, ali i ona na tržnici ili voćarnici, ako znamo kako ona treba izgledati.</para><para>Šljiva treba biti s peteljkom, čvrsta i neoštećena, dok je "magličavost" površine dokaz da se s njome pravilno rukovalo.</para><para>Nakon kupnje šljive možete čuvati 2-3 dana u hladnjaku jer brzo dozrijevaju. Pri tome oslobađaju plin etilen koji pospješuje zrenje ostalog voća i povrća koje držite u hladnjaku, pa je šljive poželjno staviti u papirnatu ili plastičnu ambalažu. Ako ih želite imati 2-3 mjeseca, možete ih zamrznuti.</para><para>Šljive prepolovite nožem za rezanje voća i izvadite koštice. Položite ih kožom okrenutom prema dolje na veću tacnu koja će vam stati u zamrzivač. Kada su šljive zamrznute, zatvorite ih u plastične vrećice i vratite u zamrzivač.</para><heading2>Priprema jela sa šljivama</heading2><para/><para>Sve sorte šljiva, a osobito desertne, mogu se konzumirati svježe. Šljiva kao što je sorta bistrica može biti glavni ili sporedni lik u slatkim i slanim jelima te pićima.</para><para>Najpoznatiji zaštitni znak bakine kuhinje je pekmez ili džem od šljiva. Kuhana u vodi ili vinu s dodatkom šećera, narančine ili limunove korice i začina može biti izvrstan kompot. Izvrsna je u kombinaciji s različitim vrstama tijesta, od pita preko savijača do okruglica od krumpirova tijesta. Gušći umak od propasiranih kuhanih šljiva sa šećerom i cimetom, a po želji i muškatnim oraščićem poslužite sa sladoledom od vanilije.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Šljive imaju nisku energetsku vrijednost, 46 kcal/100 g, a ugodan okus šljive potječe od dobroga omjera 5 različitih vrsta šećera i voćnih kiselina.</para></blockquote><para>U slanim jelima najviše se koristi sušena šljiva, osobito u kombinaciji sa svinjetinom, junetinom i peradi. Svinjetinu i perad možete nadijevati ili obložiti šljivama, a kod pirjane junetine stavite je u umak kako bi on dobio dodatnu punoću.</para><para>Šljivovica, bila ona obična ili prepečenica, izvrstan je aperitiv, a možete je koristiti za flambiranje slatkih i slanih delicija.</para>

Šljiva

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Svježe grožđe pirajno u mesnim umacima izvrsno pristaje uz perad, piletinu i puretinu, ali i svinjetinu.</para></blockquote><para>Grožđe je bobičasti plod vinove loze, koja se kultivira širom svijeta, pa tako i u nas. Još su u antičko doba Egipćani, Feničani, Grci i Rimljani tisućljećima uzgajali i oplemenjivali vinovu lozu isključivo radi ljekovitog djelovanja nefermentiranog grožđanog soka.</para><para>Postoje razne sorte grožđa: stolno grožđe, koje se koristi za jelo u svježem stanju, osušeno grožđe (grožđice), koje se dobiva prirodnim sušenjem grožđa, te grožđe kao industrijska sirovina potrebna za proizvodnju vina, sokova, vinskog octa, rakija, konjaka, pjenušca i drugih pića. Od sjemenki grožđa proizvodi se i posebno aromatično ulje.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Grožđe je plod biljke latinskog naziva <emphasis>Vitis vinifera</emphasis>. Bobica grožđa je hrskave teksture i slatkog, suhog ili oporog okusa. Prozirno meso obavija glatka kožica.</para><para>U 100 g svježeg voća sadržano je 69 kcal ili 288 kJ energije, 0,72 g proteina, 0,16 g masti, 18,10 g ugljikohidrata, 0,9 g dijetetskih vlakana i 15,48 g šećera.</para><para>Grožđe je dobar izvor vitamina C (11 mg, što je 14% preporučenog dnevnog unosa). Sadrži fosfornu kiselinu, sve B vitamine, osim B12, koji su važni za izmjenu ugljikohidrata i povoljnu utječu na živčani sustav. Bobice grožđa sadrže magnezij, mangan i kalij.</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba RDA.<pio:linebreak/>RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Grožđe je visokovrijedan izvor fitokemikalija bioflavonoida. To je specifična skupina biljnih pigmenata (boja) koje se danas intenzivno istražuju. Izraženija boja grožđa znači jaču koncentraciju bioflavonoida. Ove tvari posjeduju izraziti antioksidacijski potencijal, tj. štite stanice od štetnog utjecaja slobodnih radikala.</para><para>Brojni dokazi pokazuju da polifenoli prisutni u vinu blagotvorno djeluju na zdravlje srca. U novoj studiji, istraživači s <emphasis>University of Connecticut</emphasis> utvrdili su da i grožđe sa svojim komponentama, polifenolima, također ima zaštitno djelovanje na srce. Polifenoli iz grožđa (a koji se nalaze i u vinu), resveratroli, antocijani, katehini i kvercetini, djeluju na dva načina: skupljaju i inaktiviraju slobodne radikale, te reduciraju stvaranje malondialdehida, nusprodukta oksidacije. Također je dokazano da konzumacija grožđa poboljšava protok krvi, jer sprječava nakupljanje crvenih krvnih stanica u žilama, poboljšava kapacitet srca i smanjuje opseg uništenog tkiva nakon srčanog udara.<pio:linebreak/><pio:linebreak/>Konzumacija soka od grožđa ima trostruki učinak: podiže razinu nitrooksida, koji pomažu u smanjenju začepljenja žila, smanjuje agregaciju crvenih krvnih stanica i povisuje razinu alfa-tokoferola, koji kao antioksidant povećava antioksidantna svojstva plazme za 50%.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Nefermentirani sok grožđa, koji se upotrebljava još od doba starih Rimljana, koristi se za pripremu jedne od svjetski najpoznatijih vrsta senfa, one iz Dijona.</para></blockquote><para>Fenolni sastojak resveratrol u kožici grožđa inhibira djelovanje proteina koji sudjeluju u regulaciji stanice, te enzime i hormone koji doprinose povišenom tlaku i bolestima srca.</para><para>Ako imate problema s visokim tlakom, čaša vina uz ručak ili večeru može utjecati na smanjenje rizika od srčanih bolesti. Naime, stanovnici sjeverne Europe i Amerikanci imaju mnogo veći rizik smrtnosti od stanovnika u mediteranskom području.</para><para>Resveratrol također pokazuje izvanredna inhibicijska svojstva na staničnoj razini u počecima stvaranja raka prostate, pluća, jetre i dojke. Kao antioksidant, on sudjeluje u zaštiti pluća od bolesti povezanih s pušenjem.</para><para>Antioksidanti iz voća i povrća, kao što su vitamini A, C i E, koje nalazimo u grožđu, također utječu na očuvanje vida, objavljeno je u studiji <emphasis>Archives of Ophtalmology</emphasis>. Tri obroka voća dnevno smanjuju rizik od oboljenja od makularne degeneracije.</para><para>I ostaci grožđa preostali nakon proizvodnje vina mogu se upotrijebiti u borbi protiv čak 14 tipova bakterija, uključujući <emphasis>Escherichiu coli</emphasis> i <emphasis>Staphylococcus aureus</emphasis>, pokazuju istraživanja. Kožice bobica grožđa bogate su balastnim tvarima te pospješuju rad crijeva i otklanjaju zatvor stolice, ujedno odstranjujući suvišnu vodu iz tijela, uklanjaju otrove i vežu masne tvari. Grožđe je idealno za jesenske dijete. Ubrzava protok mokraće kroz bubrege, mjehur i mokraćne kanale.</para><para>Grožđe djeluje kao prirodni tonik organizma, a uz to je i izrazito hranjiva namirnica. Sjemenke treba pažljivo žvakati, jer se u njima nalazi aktivna tvar koja djeluje na smanjenje kolesterola.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Prilikom kupovine grožđa odaberite grozdove sa zrelim, neoštećenim i čvrstim bobicama jednolike boje koje se čvrsto drže za stabljiku.</para><para>Slatkoću grožđa možete procijeniti prema njegovoj boji. Zelene sorte trebaju imati lagano žućkastu nijansu, crveno grožđe mora biti bez tragova zelene boje, dok tamne sorte moraju imati izrazito tamnu boju. Možda je lakše uočiti prezrelo grožđe, čije bobice lako otpadaju sa stabljike, a uočljiv je i početak sušenja ili stvaranja plijesni.</para><para>Budući da se grožđe vrlo lako kvari i fermentira na sobnoj temperaturi, potrebno ga je čuvati u kartonskoj vrećici unutar plastične vrećice u hladnjaku nekoliko dana.</para><para>Dulje vrijeme grožđe možete čuvati zamrznuto. Operite ga, odvojite bobice i posušite ih. Zatim ih postavite u jednom sloju na pek papir ili aluminijsku foliju i zamrznite. Tek nakon toga bobice grožđa spremite u vrećicu za zamrzavanje. Iako zamrzavanjem grožđe gubi na okusu, bit će zanimljiv dodatak vašim slasticama ili zgodan dječji <emphasis>snack</emphasis>.</para><para>Grožđe se često kupuje i sušeno, u obliku grožđica ili rozina, koje se većinom koriste u pripremi slastica.</para><heading2>Priprema jela s grožđem</heading2><para>Prije upotrebe, grožđe operite pod tekućom vodom, a zatim ga dobro ocijedite u cjediljki ili lagano posušite kuhinjskim papirom.</para><para>Ukoliko nećete upotrijebiti ili konzumirati cijeli grozd, dobro je manje grozdiće odrezati umjesto da otkidate bobice. Na taj način će ostatak grozda dulje zadržati svježinu, a stabljika se neće sušiti.</para><para>Grožđe možete koristiti kao izvrstan dodatak voćnim salatama, a želite li im dodati i vizualni doživljaj, koristite različite sorte i boje grožđa. Poslužite ih na početku obroka uz miješanu zelenu salatu, hladne salate od piletine, puretine, patke ili tune, ili na kraju uz različite vrste sireva i orašaste plodove. Isprobajte sendvič sa sirom Brie i napola narezanim bobicama grožđa, ili salatu od dinje, rajčica, crnog grožđa sa salatnim preljevom od soli, papra, limuna i meda, ukrašenom listićima mente i sezamovim sjemenkama.</para><para>Svježe grožđe pirajno u mesnim umacima izvrsno pristaje uz perad, piletinu i puretinu, ali i svinjetinu. Možete ga koristiti i za nadijevanje peradi i pernate divljači. Iako kožica grožđa daje poseban okus i teksturu jelima, neki recepti zahtijevaju odstranjivanje kožice. Postupak je vrlo jednostavan: bobice grožđa prelijte vrućom vodom i ostavite stajati 20-ak sekundi. Ocijedite vodu i zatim prstima ili nožem lagano skidajte kožicu. Bobice možete i prerezati napola i izvaditi sjemenke. Pirjane rolice filetiranog lista u bijelom vinu možete poslužiti uz oguljene bobice bijelog grožđa.</para><para>Od grožđa možete pripremiti izvrsne džemove i želee, koristiti ih za nadjev u pripremi savijača i krustada, ili ih koristiti zamrznute i prethodno umočene u smjesu tučenih bjelanjaka i šećera za ukrašavanje slastica i sladoleda.</para><para>Sušeno grožđe ili grožđice koriste se u pripremi slanih i slatkih jela. Svinjetina može imati sasvim drugačiji okus uz dodatak grožđica u umaku od pečenja, pilav možete obogatiti dodatkom badema i grožđica, a slastice poput voćnog kolača, mliječnog kruha ili pite od sira nisu iste bez njih.</para><para>I mnogi drugi proizvodi od grožđa su se više ili manje udomaćili u pripremi jela. Od poznatijih, tu su razne vrste vina, vinski ocat, konjak, <emphasis>aceto balsamico</emphasis>, a od manje poznatih, porto, marsala, ouzo, nefermentirani sok od grožđa i ulje od sjemenki grožđa.</para><para>Bijela vina najčešće dodajemo u pirjana jela, a u slastice slatka desertna vina poput prošeka. Kralj među octevima je svakako onaj iz Modene, poznat pod nazivom – <emphasis>aceto balsamico</emphasis>. Sazrijeva oko 12 mjeseci, a premještanjem u sve manje i manje bačve od različitih vrsta aromatičnih drveta (hrast, kesten, dud i borovica) dobiva boju i aromu. Koristi se kao dodatak za salatne preljeve, marinade i umake, ili ga se može koristiti na jedinstveno talijanski način tako da se svježe jagode pokapaju s malo <emphasis>aceta</emphasis> i posipaju s malo svježe mljevenog crnog papra.</para><para>Nefermentirani sok grožđa, koji se upotrebljava još od doba starih Rimljanja, koristi se za pripremu jedne od svjetski najpoznatijih vrsta senfa, one iz Dijona. Ulje od sjemenki grožđa je vrlo neutralne arome i bogato polinezasićenim masnim kiselinama. Može se koristiti kod kuhanja, ali ga je bolje koristiti u izvornom obliku, kao dio salatnih preljeva.</para>

Grožđe

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>U svježem stanju, bobice možete poslužiti samostalno sa ili bez dodatka šećera, ili kao dio voćnih salata.</para></blockquote><para>Ribiz je blizak srodnik ogrozdu. Plod crvenog ribiza (grma koji može doseći visinu i do 2,5 metra) bobica je živo crvene boje. Davne 1539. posađen je u kraljevskim vrtovima, kako izvještava poznati prirodoslovac Hieronymus Bock.</para><para>Rasprostranjen je u šikarama sjeverne Europe i Sibira, gdje raste samoniklo. Kad su bobice zrele, one su prozirne. Čak i u sasvim zrelom stanju, izuzetno je kiselog okusa, pa se ubraja u najkiselije vrste voća.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Sočne, crvene bobice ugodno kiselkastog okusa, u 100 g imaju 56 kcal / 234 kJ, sadrže 13,8% ugljikohidrata, 4,3% vlakana, 1,4% proteina. Od minerala i vitamina značajan je postotak vitamina C (41%) i vitamina K (11%), dok minerala ima u tragovima. Od organskih kiselina dokazane su jabučna kiselina, velike količine limunske kiseline i pektin invertin.</para><para>S obzirom da su bobice ribiza odličan izvor vitamina C (50% dnevnog preporučenog unosa), preporučuju se kod skorbuta i bolesti pomanjkanja vitamina, a neophodan je i za sprečavanje raka jer je vrlo učinkovit antioksidans. Crvena boja ribiza potječe od karotina. Karotin služi organizmu za sintezu vitamina A, koji ne samo da štiti sluznicu, već i pospješuje izmjenu tvari u stanicama.</para><para>Ribiz je dobar izvor vitamina K, održava zdravlje kostiju i kardiovaskularnog sustava, aktivira osteokalcin, koji pomaže ugradnju kalcija u kosti te regulira sposobnost zdravog grušanja krvi. Od minerala sadrži najviše kalija te natrij, fosfor, magnezij i željezo.</para><para>Plodovi crvenog ribiza koriste se kao svježe voće (rjeđe sušeno), svježi ili sterilizirani sok ili ribizovo vino, te marmelada i kompot.</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba RDA.<pio:linebreak/>RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>U pučkoj medicini, crveni ribiz poznat je kao voće koje jača, čisti i uljepšava naše tijelo. Bobice pobuđuju apetit, djeluju na povišeno lučenje žlijezda slinovnica, vrlo brzo oslobađaju mokraćnu kiselinu iz krvi, a dodavanjem lista i korijena, smanjuje se razina bjelančevina u mokraći.</para><para>Zbog sadržaja vlakana u sjemenkama, bobice ribiza reguliraju aktivnost crijeva i odstranjuju iz tijela otrovne sastojke. Svježe bobice ili svježi sok osvježavaju i okrepljuju zdrave i oboljele od groznice, a sok razrijeđen vodom ili prirodnom mineralnom vodom, predstavlja punovrijedan i zdravi napitak kojim se može ugasiti žeđ. Koristan je za liječenje rekonvalescenata (pogotovo dijabetičara), jača cijeli organizam i nadomješta organizmu vitamine, regulira probavu te se uzima kod zatvora.</para><para>Ljekovito djelovanje crvenog ribiza koristi se pri liječenju reumatskih tegoba, gihta i išijasa. Sirup od bobica ribriza jača srce i liječi oboljele od ospica, vodenih kozica, skorbuta i raznih groznica.</para><para>Lišće crvenog ribiza koristi se za spremanje čajnog pripravka kod oboljenja jetre. Ujedno pomaže kod skleroze krvnih žila, visokog tlaka i upala mjehura. Korijen biljke, pomiješan s lišćem ploda, koristi se kao čaj za liječenje bubrega i mjehura, za razne upale i kod velike količine bjelančevina u krvi.</para><para>Žele od crvenog ribiza je antiseptičan, ublažava bol kod opeklina i sprječava rast mjehurića.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para/><para>Tijekom srpnja, pa sve do rujna, možete uživati u crvenom ribizu. Rijetko ćete pronaći i bijeli ribiz, koji je, za razliku od crvenoga, slađi.</para><para>Prilikom kupnje odaberite čvrste i sjajne bobice ribiza s peteljkom. Izbjegavajte bobice koje su napuknute, zgnječene ili s pojavom plijesni.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Za mirisno-pikantni umak, portu i želeu od ribiza dodajte cimet i muškatni oraščić u prahu te svježe naribani hren.</para></blockquote><para>Ovisno o njihovom stupnju zrelosti, grozdove ribiza čuvajte u hladnjaku od jednog do nekoliko dana. Dulje ih možete čuvati zamrznute u obliku bobica ili pirea.</para><heading2>Priprema jela s ribizom</heading2><para>Kako bi što manje oštetili bobice prilikom čišćenja, uhvatite jednom rukom peteljku, a drugom rukom pomoću vilice povucite bobice prema dolje. Operite ih u cjediljki pod tekućom vodom i posušite na papirnom ubrusu.</para><para>U svježem stanju, bobice možete poslužiti samostalno sa ili bez dodatka šećera, ili kao dio voćnih salata. Ribiz se prilikom pripreme kolača može dodati u smjesu za tijesto ili rasporediti po gornjoj površini tijesta u pola pečenja. Za poznati engleski ljetni puding, bez kuhanja se pak prokuhano bobičasto voće stavlja u kalup za puding obložen i pokriven izrezanim kruhom od cjelovitih žitarica. Na njega se stavi teret i u hladnjaku se preko noći kruh dobro natopi voćnim sokom. Puding se poslužuje uz tučeno slatko vrhnje.</para><para>Ribiz u grozdovima možete upotrijebiti i kao lijepu dekoraciju kolačima, tortama i sladoledima ukoliko ga prije zamrzavanja umočite u mješavinu tučenog bjelanjka i šećera.</para><para>Za umak, ribiz i šećer usitnjavajte u električnoj sjeckalici dok ne dobijete glatku smjesu, procijedite i kratko prokuhajte uz dodatak narančina soka, u kojem ste razmutili malo kukuruznog škroba. Ovaj voćni umak (<emphasis>coulis</emphasis>) bit će izvrstan dodatak sladoledima i sorbetima. Bez dodavanja kukuruznog škroba, smjesu možete zamrznuti i dobiti osvježavajući sorbet.</para><para>Na vrlo jednostavan način, ribiz možete i konzervirati u obliku želea. Prokuhajte bobice ribiza u vodi 8 -10 minuta i procijedite. U 600 ml tekućine dodajte 350 g šećera i kuhajte oko 10 minuta uz skidanje pjene. Kuhanjem gotovo identičnih količina ribiza i šećera na laganoj vatri 30-ak minuta, dobit ćete izvrstan džem.</para><para>Žele, kao i umaci uz mesa na bazi želea od ribiza, osobitosti su engleske kuhinje. Tako žele možete poslužiti uz janjetinu ili teletinu, a <emphasis>Cumberland</emphasis> umak, koji se priprema zagrijavanjem želea od ribiza s portom, začinima i blanširanom limunovom koricom sa šunkom, uz divljač i janjeće kotlete s roštilja.</para><para>Za mirisno-pikantni umak, portu i želeu od ribiza dodajte cimet i muškatni oraščić u prahu te svježe naribani hren.</para><para>Pire od svježeg ribiza možete iskoristiti i za pripremu osvježavajućeg napitka. Za napitak, pomiješajte 500 g ribiza s 500 ml vode i šećera po želji te ga usitnite u električnoj sjeckalici. Zatim voće procijedite kroz sito i poslužite uz dodatak prirodne izvorske vode ili mineralne vode ili uz dodatak votke ili gina.</para><para>Od ribiza se dobiva i izvrsno, ružičasto, srednje jako vino. Ribiz se usitni i, uz dodatak vode, šećera, vinskog kvasca i grožđica, napune se staklene boce do pola i ostave fermentirati oko 40 dana na toplom mjestu. Nakon toga se sadržaj filtrira i tekućina sprema u sterilne boce. Ostavi se još neko vrijeme da dozri prije konzumiranja, a zatim se čuva na dobro rashlađenom mjestu.</para>

Crveni ribiz

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Hobotnica pripada obitelji <emphasis>Octopodidae</emphasis> i najveći je jadranski glavonožac. Najviše je ima u Sredozemlju, ali njome su bogata i druga mora. Živi na dnu među pukotinama stijena. Čitavo je njezino tijelo snažan mišić obavijen sluzavom kožom. Ima veliku glavu i osam jednakih krakova s dvorednim prianjaljkama, u čijoj se sredini nalaze čeljusti slične kljunu papige. Dio tijela s probavnim i dišnim organima manji je nego što su krakovi, a ima izgled vrećice koja se zove plašt.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Svježa hobotnica mora imati miris po moru, koža joj treba biti vlažna bez sluzi, karakteristične pigmentacije, dok meso treba biti čvrsto i žilavo.</para></blockquote><para>Boja joj je crvenkasto-žuto-smeđa i prilagođava se boji okoline. U tjelesnim naborima krije vrećicu s crnilom koje ispušta kad želi zbuniti svoje neprijatelje. Može narasti do 3 m duljine i težiti do 15 kg. Najviše se hrani rakovima, ribama i školjkama.</para><para>Meso ženki je ukusnije. Mužjaci se od ženki razlikuju po izrazito velikim prianjaljkama kojih, međutim, imaju samo nekoliko i ne na svim krakovima.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost 100 g svježe hobotnice iznosi 82 kcal / 343 kJ. Od ukupne energetske vrijednosti 15% čine proteini, 1% masti, a 2,2% ugljikohidrati.</para><para>Od minerala, izvrstan je izvor selena (45 mg, što čini 82% RDA), bakra (0,4 mg, što čini 48% RDA), željeza (5,3 mg, što čini 38% RDA), fosfora (186 mg, što čini 23% RDA), cinka (1,7 mg, što čini 17% RDA), dobar je izvor magnezija (30 mg, što čini 10% RDA).</para><para>Od vitamina, izvrstan je izvor vitamina B kompleksa piridoksina (0,4 mg, što čini 21% RDA) i dobar izvor pantotenske kiseline (0,5 mg, što čini 10% RDA).</para><para>Energetska vrijednost 100 g kuhane hobotnice iznosi 164 kcal/686 kJ od čega proteini čine 30%, masti 2%, a ugljikohidrati 4,4%.</para><para>Od minerala, izvrstan je izvor selena (90 mg, što čini 160% RDA), bakra (0,7 mg, što čini 78% RDA), željeza (9,5 mg, što čini 68% RDA), fosfora (280 mg, što čini 35% RDA), cinka (3,4 mg, što čini 34% RDA), magnezija (60 mg, što čini 20% RDA).</para><para>Od vitamina, izvrstan je izvor vitamina B kompleksa piridoksina (0,6 mg, što čini 35% RDA) i dobar izvor pantotenske kiseline (0,9 mg, što čini 18% RDA).</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/>RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Hobotnica je izvrstan izvor nekoliko za organizam iznimno važnih mikroelemenata. Primjerice, izvrstan je izvor selena, esencijalnog mikroelementa koji je svakodnevno potreban, ali u malim količinama. U ljudskom organizmu selen je sastavni dio enzima koji djeluje u obrambenom sustavu. Hrana bogata selenom štiti stanice od štetnog djelovanja radikala, omogućuje proizvodnju hormona štitne žlijezde i smanjuje rizik od upala zglobova. U eritrocitima štiti membranske lipide od molekularnog kisika. Pojačava antioksidacijsko djelovanje vitamina E, a nedostatak ovog minerala inače uzrokuje srčana oboljenja. Brojne studije pokazale su da selen smanjuje rizik od pojave raka jer potiče obnovu i sintezu DNA u oštećenim stanicama.</para><para/><para>Bakar se u hrani nalazi u tragovima, treći je po količini mikroelement u organizmu iza željeza i cinka. Sudjeluje u važnim metaboličkim procesima kao esencijalni dio mnogih enzima. U organizmu pomaže iskorištavanje željeza, neutralizira štetu koju čine slobodni radikali, održava zdravlje kostiju i vezivnog tkiva, pomaže pri proizvodnji pigmenta melanina, omogućava pravilno funkcioniranje štitne žlijezde i živčanog sustava jer štiti živčana vlakna.</para><para>Hrana bogata željezom, kao što je hobotnica, potiče prijenos kisika kroz tijelo jer je vezan s proteinom u hemoglobin i mioglobin, molekule koje transportiraju kisik kroz tijelo i mišiće. Željezo održava zdravlje imunološkog sustava, pomaže u proizvodnji energije u tijelu. Iako organizam ima sposobnost skladištenja ovog minerala, njegov je nedostatak danas u svijetu vrlo čest, najčešći od svih nutrijenata. Nedostatak uzrokuje anemiju, stanje pri kojem krvnim stanicama nedostaje hemoglobin i smanjen je dotok kisika, a to uzrokuje slabost, smanjenu koncentraciju, povećanu osjetljivost na infekcije, gubitak kose, vrtoglavice, glavobolje, apatiju i depresiju. Nedostatak željeza u djece može uzrokovati poteškoće u učenju i smanjen IQ.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Na egzotičan način priprema se pirjana hobotnica uz dodatak đumbira, češnjaka, šafrana i s kokosovim mlijekom koja se poslužuje s rižom.</para></blockquote><para>Cink je potrebno dobiti prehranom na dnevnoj bazi, ali u malim količinama. On pomaže u održavanju normalne razine šećera u krvi, stabilizira metabolizam, sprječava slabljenje imunološkog sustava, podržava optimalan osjet mirisa i okusa, regulator je genetičkih procesa u stanici.</para><para>Vitamin piridoksin (B6), pripada grupi vitamina B kompleksa. Hrana bogata tim vitaminom potiče brojne procese u organizmu koji štite živčani sustav, sudjeluje u razgradnji ugljikohidrata te sprječava nakupljanje homocisteina u krvi koji uzrokuje bolesti srčano-krvožilnog sustava jer sudjeluje u otvrdnjenju arterija i stvaranju ugrušaka.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>U nas se hobotnica, najčešće, prodaje svježa ili smrznuta u specijaliziranim dućanima i ribarnicama. Svježa hobotnica mora imati miris po moru, koža joj treba biti vlažna bez sluzi, karakteristične pigmentacije, dok meso treba biti čvrsto i žilavo.</para><para>Svježinu hobotnice osigurat ćete i kupnjom neočišćene hobotnice jer stajanjem ona poprima neugodan miris, dok očišćena hobotnica može stajati i nekoliko dana. Za 4 do 8 osoba kupite hobotnicu težine 2–4 kg.</para><para>Smrznuta hobotnica dolazi očišćena na plastičnom podlošku obavijena folijom ili u vrećici mase od 500 g. Na našem tržištu rijetko se može naći kuhana hobotnica, a sušena je, nažalost, samo dio naše otočne tradicije.</para><para>Svježu hobotnicu dobro je odmah očistiti i upotrijebiti isti dan. Ako to nije slučaj, onda je čuvajte u hladnjaku najviše do dva dana u pokrivenoj posudi. Smrznutu hobotnicu možete čuvati u zamrzivaču u originalnom pakiranju do dva mjeseca.</para><heading2>Priprema jela s hobotnicom</heading2><para>Prije pripreme, svježu hobotnicu potrebno je očistiti. Prvo vrećasti dio tijela hobotnice očistite tako da ga okrenete prema van i uklonite utrobu, ali pritom ne odvajate krakove. Vratite hobotnicu u prirodni položaj pa nožićem odstranite oči, a iz sredine krakova uklonite zubiće. Na kraju djelomično odstranite vanjsku opnu s tijela hobotnice i isperite je pod tekućom vodom.</para><para/><para>I dok se veće hobotnice kuhaju i peku, manje možete pržiti ili pripremati na roštilju. Prilikom kuhanja hobotnicu stavite u vodu tako da joj je glava unutra, a krakovi okrenuti tako da se vidi usni otvor. Voda se ne soli, a hobotnica se kuha, ovisno o veličini, 1–2 sata. Prilikom kuhanja hobotnici se može dodati korjenasto povrće ili samo začinsko bilje, poput zrna papra, lovorova lista i kriške limuna.</para><para>Kuhana hobotnica rado se priprema na salatu. U nas se ona poslužuje uz dodatak maslinova ulja, limunova soka, <emphasis>aceta balsamica</emphasis>, soli, papra i nasjeckanog peršina. Umjesto limunova soka možete dodati sok limete, a za "vatreniji" okus – nasjeckane čili papričice. Kuhanoj hobotnici možete dodati i povrće poput kuhanog krumpira, graha, šparoga, pečenih paprika i sl. Talijanska salata od hobotnice, iz Firence, sastoji se od kuhane hobotnice i boba te rikule sa salatnim preljevom kojem poseban okus daju sušeni komadići paprika.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Mužjaci se od ženki razlikuju po izrazito velikim prianjaljkama kojih, međutim, ima samo nekoliko i ne na svim krakovima.</para></blockquote><para>Osobito jelo s otoka Ugljena kuhana je hobotnica u aspiku. Naime, kada se hobotnica skuha, stavi se u usku, valjkastu posudu i prelije tekućinom u kojoj se kuhala, koja hlađenjem prelazi u želatinu. Na posudu se stavi teret i ostavi u hladnjaku da se stisne. Tako oblikovana kuhana hobotnica može se lijepo rezati, zatim posoliti, pokapati s malo maslinova ulja i poslužiti s kriškama limuna.</para><para>Grci mariniraju kuhanu hobotnicu u istim omjerima maslinova ulja i crvenog vinskog octa uz dodatak soli, papra, češnjaka i timijana. Tako marinirana treba odstajati do 5 dana, a poslužuje se uz kockice kruha i kriške limuna.</para><para>Djelomično kuhana hobotnica može se i pirjati na luku i češnjaku s dodatkom rajčice i vina, kao brudet ili na grčki način na luku, komoraču i rajčici.</para><para>Sušenu hobotnicu također možete pripremiti na brudet, kao što je pripremaju na otoku Rabu, s tim da je prije pripreme močite u vodi do 12 sati. Poslužuje se uz palentu.</para><para>Na egzotičan način priprema se pirjana hobotnica uz dodatak đumbira, češnjaka, šafrana i <emphasis>marsale</emphasis> s kokosovim mlijekom koja se poslužuje s rižom. U umaku od rajčica s mediteranskim začinima, poput ružmarina i bosiljka, pirjana se hobotnica poslužuje sa špagetima, a s malo luka, pancete i kuhanog boba uz <emphasis>pennete</emphasis>.</para><para>U Primorju i Dalmaciji ipak je najpoznatija hobotnica ispod peke s krumpirom. Pečenu hobotnicu s roštilja može se jednostavno preliti maslinovim uljem uz dodatak narezanog bosiljka, usitnjenih pinjola i protisnutoga češnjaka ili pomiješati u salati sa svježim krastavcima.</para>

Hobotnica

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Marelice pomažu kod suhoće grla i ždrijela, umora, poteškoća u koncentraciji te pospješuju izgradnju stanica.</para></blockquote><para>Ovo voće je svoje botaničko ime dobilo po tome što se prije pretpostavljalo da je podrijetlom iz Armenije. Međutim, sada se smatra da je pradomovina marelice sjeverna Kina, gdje se uzgaja već preko 4 000 godina. Iz Kine ih je na Sredozemlje donio Aleksandar Veliki. O marelici kruže mnoga narodna vjerovanja. Primjerice, u staroj Grčkoj su za marelicu mislili da je "zlatno jaje sunca", dok su u srednjem vijeku vjerovali da marelica uzrokuje groznicu.</para><para>Marelica je žuto-narančasto voće, baršunaste kožice i mekog, slatkog, aromatičnog mesa, koje sadrži malo soka. Plodovi marelice imaju košticu u kojoj se nalazi jezgra slična bademovoj, koja je slatkog ili gorkog okusa. Ta jezgra se u kuhinji može upotrebljavati umjesto badema, kao i za proizvodnju rakije i ulja.</para><para>Marelice sazrijevaju u rano ljeto, prije drugog ljetnog voća, i zato su u mnogim krajevima veoma dragocjene.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Ukusni narančasti plod, kojeg zovu i "kraljevsko voće", u 100 g svježeg ploda ima 48 kcal (201 kJ) energije, 1,4% proteina, 0,4% ulja, 11,12% ugljikohidrata, a od toga 18% dijetalnih vlakana i 80% šećera.</para><para>Dobar je izvor vitamina C, s 12,5% preporučenog dnevnog unosa, a sadrži i jako puno karotina (oko 1500 mg), od čega i potječe njezina boja, zatim vitamina B skupine, folne kiseline i vitamina E. Od minerala ima značajniji udio kalija - 259 mg na 100 g, dok ostalih minerala (kalcija, fosfora, magnezija, željeza, cinka, bakra) ima u tragovima. Sadrži i veću količinu luteina i zeaksantina (89 mg), koji je važan kod prevencije nekih oboljenja (makularne degeneracije).</para><para>Sušena marelica je bogatija energijom (241 kcal) i ugljikohidratima (62,64%, od toga 53,44% šećera), ima tri puta više proteina (3,4 %), a tek neznatno više ulja (0,5%). Izrazito je narančaste boje zbog velike količine beta karotena (u 100 g sadrži ga 2,2 mg, što je dvostruko više nego u svježeg ploda).</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/> ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba RDA.<pio:linebreak/> RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Neka istraživanja upućuju na to da marelica poboljšava rad mozga i da je važna za intelektualni rad. Djelovanje folne kiseline, kao i bogarstvo kobalta i bakra u marelici čine je idealnim voćem za slabokrvne ljude.</para><para>Marelice pomažu kod suhoće grla i ždrijela, umora, poteškoća u koncentraciji te pospješuju izgradnju stanica. Vlakna iz marelice omogućuju regulaciju rada crijeva i reguliraju krvni tlak. Lutein i zeaksantin, kojih ima u marelici, štite osjetljivu strukturu mrežnice od fotooksidacije. Inače se nedostatak luteina dovodi u vezu s kataraktom.</para><para>Proučavanjem prehrambenih navika nekih primitivnih civilizacija otkriveno je da one uopće ne obolijevaju od karcinoma, što se pripisuje amigdalinu (vitamin B17), kojeg ima u sjemenkama marelice. Dnevno se preporučuje 7-10 sjemenki. Međutim, mišljenja su podijeljena. Neki preporučuju sjemenke marelice radi amigdalina, dok drugi tvrde da su jezgre otrovne jer spomenuti amigdalin sadrži vodikov cijanid.</para><para>Ulje marelice se također od davnina koristi protiv raka i čireva, a upotrebljava se i u kozmetičkoj industriji zbog mekšanja kože. Esencijalno ulje, dobiveno destilacijom, koristi se kao aroma u slastičarskim i kulinarskim proizvodima.</para><para>Mnogi ljudi osjetljivog želuca ili oboljeli na jetru i gušteraču ne podnose svježu marelicu, ali će lakše pojesti osušenu ili pripremljenu kao kompot. Ne preporuča se jesti nezrele plodove jer celuloza iz kožice može izazvati poremećaj u procesu probave. Kod sklonosti proljevu, ovo voće ga može pojačati, a kod neumjerenog konzumiranja može uzrokovati i slabost.</para><para>Trudnice ne bi smjele jesti pretjerane količine marelica zbog visokog sadržaja bakra.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Marelica, srodnik breskve, ima manje plodove, privlačne narančaste boje s baršunastom kožom. Iako ne sadrži previše soka, njeno mesnato usplođe je slatko i mekano.</para><para>Imate li svoj mali voćnjak, možete promatrati dozrijevanje voća, pa tako i marelica, i uživati u svježini netom ubranog voća. Ukoliko to nije slučaj, marelice su tijekom godine dostupne od lipnja do kolovoza.</para><para>Nemojte ih ubirati prerano ili kupovati tvrđe, zelenkaste plodove jer marelice ne dozrijevaju nakon branja, pa je potrebno izabrati ono voće koje ima izraženu boju i mekanu kožu. Možete ih čuvati do dva dana na sobnoj temperaturi ili do pet dana u plastičnoj vrećici unutar hladnjaka.</para><para>Marelice ne podnose dugi transport, pa se zbog toga suše ili konzerviraju u obliku kompota ili marmelada.</para><heading2>Priprema jela s marelicama</heading2><para/><para>Svježe marelice operite pod tekućom vodom i pomoću manjeg noža prepolovite. Polovice voća povucite u suprotne strane, a zatim pomoću noža uklonite košticu. Rubove voća možete premazati svježe ocijeđenim limunovim sokom. Ukoliko ne volite kožicu, donji dio ploda zarežite u obliku križa i uronite 10-30 sekundi (ovisno o zrelosti) u kipuću vodu. Zatim ga izvadite, uronite u ledenu vodu i kožica će se lako skinuti.</para><para>Narezane svježe ili konzervirane marelice mogu biti izvrstan početak dana, u kombinaciji s drugim svježim voćem kao voćna salata, sa žitnim pahuljicama ili umiješane u tijesto za palačinke.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Pradomovina marelice je sjeverna Kina, gdje se uzgaja već preko 4000 godina. Iz Kine ih je na Sredozemlje donio Aleksandar Veliki.</para></blockquote><para>I povrtnim salatama možete dodati voćni okus svježih marelica. Sa zelenom salatom ili avokadom i salatnim preljevom na bazi jogurta može biti izvrstan mali ljetni obrok ili prilog uz piletinu ili ribu.</para><para>S obzirom da ne sadrže previše soka i zadržavaju svoju strukturu, marelice su izvrsne kuhane i pečene. Poširane u šećernom sirupu s dodatkom desertnog vina mogu se poslužiti s tučenim vrhnjem, jogurtom ili sladoledom od vanilije ili čokolade.</para><para>Polovice marelica možete peći jednostavno posipane smeđim šećerom i poslužene na prženom kruhu, koji ste prethodno umočili u mlijeko i jaja s dodatkom vanilin šećera, ili punjene usitnjenim kolačićima od badema. Idealne su za pripremu kolača od prhkog ili lisnatog tijesta, kao što su krustade, pite i danski kolač.</para><para>Od svježih marelica možete pripremiti ukusne džemove, marmelade, kompote, sokove ili rakiju. Džemovi i marmelade od marelica svojom kvalitetom i profinjenom aromom dodaju se uglavnom u vrhunske slastice, obično u kombinaciji sa čokoladom, kao što je npr. Sacher torta.</para><para>Kompot možete poslužiti samostalno ili kao dodatak kremama, pudinzima, sladoledima ili <emphasis>moussevima</emphasis>.</para><para>Sušene marelice možete narezati i dodati tijestima i kremama za kolače ili ih 20-ak minuta kuhati u vodi s dodatkom cimeta, klinčića i muškatnog oraščića. Usitnite ih u električnoj sjeckalici, a dobiveni pire umiješajte u jogurt ili koristite za zaslađivanje kolača.</para><para>I na kraju, evo kako neke svjetske kuhinje pripremaju slana jela s marelicama. Skandinavci vole krem juhu od jabuka i marelica uz dodatak celera, peršina i lovora, koju poslužuju uz popečene listiće badema. Nijemci pak vole hladnu juhu od marelica, za koju se marelice zajedno s jezgrama kuhaju u laganom šećernom sirupu, propasiraju, pomiješaju s bijelim vinom i ohlade. Englezi marelice, zajedno s krušnim mrvicama i malo vode, koriste kao smjesu za punjenje šunke prije nego je oblože tijestom, dok Amerikanci umakom od marelica premazuju svinjska rebra i zatim ih peku na roštilju ili <emphasis>barbecue</emphasis>.</para><para>Kuhinje sjevernoafričkih zemalja i Bliskog Istoka više koriste sušene marelice kao dodatak pirjanoj janjetini, povrću ili piletini, a mogu je dodati i salati ili prilogu od riže.</para>

Marelica

Limunska kiselina

Votka

<heading2>Opis i
podrijetlo</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Ukoliko
želite dobiti maksimum od ovog osvježavajućeg povrća, upotrijebite ga do dva dana
nakon kupnje. </para></blockquote><para>
Plod je krastavca duguljastog oblika i tamnozelene boje. Na površini ima
bradavice, a kad dozrije, ima glatku površinu. Plod je pun žućkastobijelih
sjemenki. </para><para>Krastavac potječe iz Azije gdje su
ga pili kao osvježavajući sok tijekom vrućih ljetnih dana. Ondje se uzgajao već
5000 g. pr.Kr., a srodnici su mu tikva i lubenica. Smatra se da mu je podrijetlo Indija
iz koje se prenio u Grčku i Italiju, a kasnije i u Kinu. Ljekovita su svojstva krastavca bila poznata
liječnicima još u doba Starog Egipta. </para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost 100g svježeg oguljenog krastavca
iznosi 12 kcal / 52 kJ. Od toga sadrži 2,16% ugljikohidrata, 0,59% proteina i
0,7% masti. </para><para>Od mineralakrastavac
sadrži kalij (136 mg), fosfor (21 mg), kalcij (14 mg), magnezij (12 mg),
željezo (0,22 mg), cink (0,17 mg), mangan (0,07 mg), bakar (0,07 mg) i selen
(0,1µg). </para><para>Od vitamina svježi krastavac sadrži vitamin C (3,2 mg),
vitamine B kompleksa tiamin (0,03 mg), riboflavin (0,03 mg), niacin (0,04 mg),
pantotensku kiselinu (0,24 mg), piridoksin (0,05 mg), kolin (5,7 mg) i vitamin
K (7,2 µg).</para><para>U 100 g svježeg oguljenog krastavca nalazi se vlakana 0,7 g,
beta-karotena 31 µg, kriptoksantina 18 µg, luteina i zeaksantina 16 µg. </para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Veliki udio vode čini krastavac
odličnim diuretikom, učinkovito uklanja nakupljene toksine, potiče rad bubrega
i žuči. U kombinaciji s dijetalnim vlaknima koje i sâm sadrži potiče rad
debelog crijeva i štiti organizam od kancerogenih tvari. </para><para>Mineralni je sastav krastavca
zanimljiv iako je količina nešto skromnija. Kalij kojeg ima najviše od svih
minerala potiče fleksibilnost mišića i pomaže u reguliranju krvnog tlaka. </para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Krastavci se izvrsno
nadopunjuju s mliječnim proizvodima pa se tako u više kuhinja jugoistočne
Europe priprema salata od krastavaca s dodatkom jogurta ili kiselog mlijeka.</para></blockquote><para>Brojna literatura preporuča sok od
krastavca zbog korisne silicijeve kiseline koju sadrži u tragovima. Silicijeva 
je kiselina vrlo važna za održavanje zdravlja vezivnog tkiva mišića,
ligamenata, hrskavice, kostiju, poboljšava ten i održava zdravlje kože, a
udružena s vodom, prirodno hidratizira i daje koži zdravi sjaj.</para><para>Krastavac se može nanijeti na kožu
u slučaju natečenih očiju, iritacija kože ili opeklina. Ekstrakti se krastavca koriste u preparatima za pomlađivanje kože. Umirujuće i blago djelovanje ovog
povrća pripisuje se kafeinskoj kiselini i vitaminu C koji sprečavaju
zadržavanje vode i daju osjećaj hladnoće karakterističan za krastavac. Nedavno
je otkriveno da je kafeinska kiselina antioksidant te da ima antikancerogeno i
protuupalno djelovanje, a što je dodatni plus za krastavac. </para><para>Sok od
krastavaca je također koristan i za bolesti zubi i desni, osobito kod krvarenja
desni. Krastavac navodno pomaže kod reume iako nije otkriveno na koji način. </para><para>Kora
krastavca može se upotrijebiti za smirivanje kože
nakon pranja suđa i izloženosti jakim deterdžentima i vrućoj vodi.</para><para>Za one
koji teže probavljaju krastavac, preporuča se da ga narežu na male komadiće,
posole morskom solju i ostave nekoliko sati u hladnjaku prije konzumacije. </para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>S obzirom da su krastavci vrlo osjetljivi na toplinu,
prilikom kupnje odaberite one čvrste strukture, zaobljenih rubova i ujednačene
zelene boje. Manja izbočenja ili manji dijelovi svjetlije boje nisu znak
njihove lošije kvalitete, ali svakako izbjegavajte kupnju žućkastih krastavaca, smežuranih vrhova ili mekanih dijelova sa znakovima kvarenja. U
većini slučajeva, manji krastavci sadrže manje gorčine dok manji broj sjemenki
imaju tanji krastavci. </para><para>Prilikom kupnje također obratite pažnju jesu li
krastavci iz domaćeg ili organskog uzgoja. Pakirani krastavci ili oni iz
uvoza presvučeni su slojem voska radi produljenja roka trajnosti. To je važno
ukoliko prilikom pripreme jela koristite krastavce s korom. </para><para>Nakon kupnje čuvajte ih u hladnjaku do tjedan dana.
Ukoliko želite dobiti maksimum od ovog osvježavajućeg povrća, upotrijebite ga do
dva dana nakon kupnje. </para><heading2>Priprema jela s krastavcima</heading2><para>Prije upotrebe krastavcima koji su presvučeni voskom
uklonite čvrstu koru. One iz domaćeg uzgoja dobro operite pod mlazom tekuće
vode ukoliko nemate namjeru ukloniti koru. U tom slučaju komadić kore probajte. Kora zna biti gorka što se može na kraju odraziti i na okus gotovog jela.
Krastavci se mogu i vrlo dekorativno oguliti pomoću noža za štedljivo guljenje,
noža za dekoriranje limuna ili vrlo jednostavno povlačenjem vilice po dužini
krastavca prije rezanja. </para><para>Krastavce možete narezati na ploške, kockice ili na
štapiće. Ukoliko ne želite jesti krastavce sa sjemenkama, uklonite ih tako da
krastavac prerežete napola i zatim ih vrhom žličice uklonite povlačenjem od
jednog kraja prema drugom. </para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Kora
krastavca može se upotrijebiti za smirivanje kože
nakon pranja suđa i izloženosti jakim deterdžentima i vrućoj vodi.</para></blockquote><para>S obzirom da je krastavcima vrhunac sezone u ljetnim
mjesecima nije čudno što se ovo osvježavajuće povrće najviše koristi sirovo i
dobro rashlađeno u kombinaciji s različitim namirnicama. Krastavci se izvrsno
nadopunjuju s mliječnim proizvodima pa se tako u više kuhinja jugoistočne
Europe priprema salata od krastavaca s dodatkom jogurta ili kiselog mlijeka.
Krastavce narežite na ploške, posolite i ostavite da odstoje oko 30-ak minuta.
Zatim rukama istisnite suvišnu tekućinu i dodajte češnjak, domaće vrhnje i
crvenu mljevenu papriku kao što je to slučaj u kontinentalnoj kuhinji Hrvatske.
U Makedoniji će vam na sličan način ponuditi tarator - salatu od krastavca s
kiselim vrhnjem i začinima, a u Grčkoj čuveni <emphasis>tzatziki</emphasis> - predjelo od krastavaca s jogurtom, solju, paprom,
maslinovim uljem i koprom koje se obično poslužuje uz pečeno meso - <emphasis>souvlaki</emphasis> ili <emphasis>gyros</emphasis>. Također, važno mjesto u ljetnoj prehrani ima i miješana
salata od krastavaca, rajčica i paprika kojoj se u Grčkoj, Bugarskoj i
Makedoniji dodaju i ovčji sirevi - feta ili kačkavalj. Zanimljive su i
kombinacije krastavaca sa žitaricama na salatu poput bulgura uz dodatak mladog
luka, češnjaka i svježeg začinskog bilja (peršina, kopra i metvice). Za početak
dana možete poslužiti i palentu pečenu na roštilju sa salatom od krastavca,
rajčice, pečenih kukuruznih zrna i luka. Na egzotičan način salate od
krastavaca možete kombinirati i s voćem, kao što je ananas, mango ili breskva. </para><para>Za ukusne male zalogaje možete pripremiti namaz od
kozjeg sira s dodatkom sitno narezanog krastavca uz dodatak limunova soka,
papra, luka i listića estragona ili nekog drugog svježeg začinskog bilja. U
mediteranskom stilu možete na ploške krastavaca staviti pola žličice <emphasis>tapenade</emphasis> te ju ukrasiti tankim trakama
svježe crvene paprike i listićima peršina ili pripremiti <emphasis>panzanellu</emphasis> - salatu od krastavaca, rajčica, luka s dodatkom bosiljka
koja se poslužuje na popečenom kruhu. Za svečanije prigode, možete na deblje
ploške krastavaca staviti kiselo vrhnje s malo kavijara, pripremiti <emphasis>sushi</emphasis> s <emphasis>wasabijem</emphasis> i krastavcima
ili poslužiti punjene krastavce s nadjevom od svježeg sira i hrena obložen
dimljenim lososom. </para><para>Uza skandinavski <emphasis>gravad
lax</emphasis> prijat će osvježavajući žele od krastavaca, uz losos s roštilja <emphasis>salsa</emphasis> od krastavaca, rajčice, paprike,
kapara i peršina, a popečeni račići s dodatkom <emphasis>curryija</emphasis> poslužite uz <emphasis>dressing</emphasis>
od sezamova ulja, rižina octa i sitno narezanog svježeg krastavca.</para><para>Rashladiti se možete i uz hladne juhe od krastavaca s
dodatkom krumpira, poriluka, povrtnog temeljca i vrhnja ili <emphasis>gazpacho</emphasis>. Isprobajte i granitu od
krastavaca s dodatkom limete i votke, a koktel <emphasis>Bloody Mary</emphasis> za promjenu, umjesto sa stabljikom celera, poslužite sa
svježim krastavcem narezanim na štapiće.</para><para>Osim u sirovom obliku, krastavce možete kratko
pirjati, dodati malo vrhnja i začina i poslužiti kao prilog uz meso ili ribu
ili pak uz dodatak temeljca pripremiti varivo.</para>

Krastavac

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para/><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Kod mesnih juha i gulaša uvijek je dobro došla žlica koncentrata od rajčica, a tradicionalna gotovo je nezamisliva bez usitnjenih pelata.</para></blockquote><para>Rajčica je povrtna jednogodišnja biljka s crvenim sočnim plodovima koji imaju neobičnu poziciju između povrća i voća.</para><para>Ova korisna i nadasve hranjiva namirnica Europi nije bila poznata sve do otkrića Amerike, a prenijeli su je u 15. stoljeću Španjolci iz Perua.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Rajčica ima malu energetsku vrijednost (samo 18 kcal na 100 g), s obzirom na to da sadrži 94 % vode, 2,63% ugljikohidrata, 0,88 % bjelančevina, 0,2 % masti i 1,2 % dijetalnih vlakana.</para><para>Ona je jedan od najbogatijih prirodnih izvora vitamina C. Sadrži i znatne količine vitamina B te vitamin E i K. Bogata je kalijem, natrijem, magnezijem, kalcijem i željezom te elementima u tragovima. Rajčica je najbogatija bakrom, a željeza sadrži više nego pileće meso, riba i mlijeko.</para><para>Rajčica i proizvodi od rajčice važan su izvor karotenoida u svakodnevnoj prehrani (600 μg/100 g). Od oko 600 različitih karotenoida posebno se ističu: alfa-karoten, beta-karoten, lutein, zeaksantin i likopen kao jedan od najznačajnijih predstavnika. Likopen je biljni pigment koji daje crvenu boju rajčici, lubenici, crvenom grejpu. Najmanje 85% likopena iz hrane dolazi iz rajčice i proizvoda na bazi rajčice.</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Rajčica ne sadrži oksalnu kiselinu, pa u njoj mogu uživati i oboljeli od reume i upale zglobova. Ona povećava i izlučivanje vode iz organizma, dobro djeluje na srce i krvotok, regulira probavu i snizuje krvni tlak. Bogata je pektinima i mnogim organskim kiselinama koje potiču tek, aktiviraju probavne procese i sprječavaju negativno djelovanje bakterija.</para><para>Likopen ima najjače antioksidativno djelovanje od svih karotenoida prisutnih u namirnicama, dvostruko snažnije od beta-karotena i deset puta snažnije od alfa-tokoferola u neutraliziranju slobodnih radikala.</para><para>Nekoliko objavljenih epidemioloških studija pokazuje vezu između prehrane bogate rajčicom i pojave nekih oblika karcinoma i kardiovaskularnih oboljenja. Smanjenje rizika oboljenja od karcinoma od 35% povezano je s konzumiranjem 10 ili više serviranja proizvoda rajčice tjedno. Likopen u proizvodima rajčice ima mnogo veću iskoristivost nego u svježoj rajčici uz prisustvo masti, primjenu topline te količinu i prisustvo drugih karotenoida poput beta -karotena.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Rajčica se uzgaja u cijeloj Hrvatskoj, a boja plodova može varirati od crvene, žute, ružičaste do narančaste. Rajčice sazrele u sezoni - ljeti, ukusnije su od kultiviranih rajčica u staklenicima koje rastu tijekom cijele godine.</para><para>Pri kupnji rajčica valja paziti da plodovi budu čisti, zdravi, cijeli, bez napuklina i mrlja. Plodovi ne smiju biti prezreli, no ako su zeleno-žuto-crveni, mogu se konzumirati. Zreli se plodovi čuvaju u hladnjaku nekoliko dana, a nezreli na sobnoj temperaturi ili čak na suncu kako bi se pospješilo njihovo dozrijevanje.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Rajčica je najbogatija bakrom, a željeza sadrži više nego pileće meso, riba i mlijeko.</para></blockquote><para>Rajčice se konzerviraju smrzavanjem, pasteriziraju cijeli plodovi bez kožica u limenkama, pasirane u tetrabriku, u obliku koncentrata ili kao sok.</para><heading2>Priprema jela s rajčicom</heading2><para>Plodovi rajčica često se koriste u pripremi salata, umaka ili priloga. Možete ih peći na roštilju ili u pećnici, pržiti, kuhati, puniti i pirjati. Svako će jelo obogatiti svojom crvenom bojom i ugodnim slatkasto-kiselkastim okusom.</para><para>Nedozrele zelene rajčice kisele se u octu, a zrele rajčice možete rezati na kriške, sušiti na suncu ili u pećnici na nižoj temperaturi (do 100°C) pa potom konzervirati u maslinovu ulju i koristiti kao fini dodatak toplim jelima.</para><para>Prije upotrebe zrelih rajčica za umak poželjno im je skinuti kožicu, prepoloviti ih, očistiti sjemenke te ih narezati na manje kockice. Na jednostavan način obogatit će tjesteninu i rižu, jednako dobre bit će i u kombinaciji pečenog povrća kao što je <emphasis>peperonata</emphasis> ili pak u đuveču.</para><para>Kod mesnih juha i gulaša uvijek je dobro došla žlica koncentrata od rajčica, a tradicionalna <emphasis>pizza</emphasis> gotovo je nezamisliva bez usitnjenih pelata.</para><para>Inače, bilo da je hladno poslužena s <emphasis>mozzarellom</emphasis> ili topla u nekom umaku, veoma se dobro slaže s maslinovim uljem i bosiljkom.</para><para>Rajčica povrtnim jelima daje punoću, a mesnima svježinu, dok u kombinaciji s ribama i morskim plodovima pruža pravi gurmanski doživljaj.</para>

Rajčica

Voće

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Zbog niskog sadržaja vezivnog tkiva proteini u janjećem mesu lakše su probavljivi i zbog toga imaju prednost pred proteinima iz teletine i piletine.</para><para>Janjetina je meso janjaca - sisavaca u dobi od 3 tjedna do 3 mjeseca, težine 5-15 kg, odnosno meso janjaca obaju spolova u dobi od 3 do 9 mjeseci, težine 8 - 20 kg. Možemo je nabaviti tijekom cijele godine.</para><para>Mlada janjetina, koja je posebno cijenjena, kod nas se uzgaja na otocima i priobalju te na padinama krša. Najpoznatija je lička janjetina, zatim paška, bračka i creska. Specijalna kvaliteta tog otočkog janjećeg mesa bogatstvo je jodom. Meso je posebnog okusa i mirisa zbog njihove ispaše koja je bogata aromatičnim mediteranskim biljem punim morske soli.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Prema smjernicama piramide pravilne prehrane, janjetina je u grupi zajedno s ostalim vrstama mesa te ribom, jajima, mahunarkama i orašastim plodovima. Za tu grupu namirnica preporuka je 2–3 serviranja dnevno.</para><para>Energetska vrijednost janjećeg mesa iznosi oko 230 kcal, odnosno 961 kJ na 100 g. U 100 grama janjećeg mesa nalazi se 65 g vode; 15 g masti; 18 g bjelančevina i 0 g ugljikohidrata.</para><para>Kao i ostale bjelančevine životinjskoga podrijetla, bjelančevine iz janjećeg mesa imaju visoku prehrambenu vrijednost. Sadrže optimalnu količinu osnovnih ili esencijalnih aminokiselina koje su neophodne za procese obnavljanja i sinteze svih stanica organizma, a organizam ih sam ne proizvodi. Uz to, bjelančevine iz janjećeg mesa (zbog malog sadržaja vezivnog tkiva lakše je probavljivo) količinom su i kakvoćom ispred bjelančevina iz teletine i piletine.</para><para>Meso je jedan od najvažnijih izvora masti u prehrani velikog dijela ljudske populacije te čini oko 20% prosječne čovjekove tjelesne težine i esencijalni je sastojak njegove prehrane. Sadržaj i masno-kiselinski sastav masti, odnosno lipida u mišićnom tkivu utječe na niz osobina mesa, poput boje, oksidativne stabilnosti, okusa, strukture ili sočnosti. Nutritivna kakvoća mesa, kao i utjecaj na zdravlje ljudi, također ovisi o sadržaju i sastavu lipida u mesu. U usporedbi s drugim vrstama mesa janjeće je meso mekano, vrlo ukusno, lako probavljivo te sadrži relativno malo masnoća unutar samoga mesa (onu masnoću vidljivu na rubovima lako je ukloniti), s tim da većinu (oko 70%) masnoća u janjetini čine jednostruko ili višestruko nezasićene masne kiseline povoljne za naše zdravlje. Kuhana janjetina ima i manje kolesterola nego piletina ili pureći batak - u 100 g janjećeg mesa nalazi se samo 71 mg kolesterola.</para><para>Janjeće meso iznimno je vrijedan izvor mnogih organizmu neophodnih hranjivih tvari.</para><para>Računato na 100 g odličan je izvor: bjelančevina (36% RDA), fosfora (26% RDA), cinka (36% RDA), riboflavina (25% RDA), vitamina B12 (50% RDA), niacina (29% RDA) i pantotenske kiseline (28% RDA). <pio:linebreak/>Dobar je izvor: željeza (13% RDA), tiamina (16% RDA), vitamina B6 (15% RDA) i biotina (10% RDA).</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba (RDA).<pio:linebreak/>ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba (RDA).<pio:linebreak/>RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine). </para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Janjetina spada među najukusnije i najbolje vrste mesa. Meso je po okusu vrlo slično jaretini. Sadrži lako probavljive proteine, koji ne opterećuju naš metabolizam. Zbog niskog sadržaja vezivnog tkiva proteini u janjećem mesu lakše su probavljivi i upravo zbog toga imaju prednost pred proteinima iz teletine i piletine. </para><para>Janjetina sadrži sve vitamine i minerale u optimalnim količinama. Lakše je probavljiva od govedine i ovčetine. Kuhana janjetina sadrži manje kolesterola nego piletina ili pureći batak. S obzirom na sastav i karakteristike mesa, preporučuje se bolesnicima koji imaju problema s kolesterolom, srčanim bolesnicima, bolesnicima s lošom krvnom slikom i naročito se preporučuje kao prva vrsta mesa koje se uvodi u jelovnik devetomjesečnih beba.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Janjetinu kupujemo svježu i zamrznutu. Svježe janje može se kupiti u cijelosti ili porcionirano, dok se smrznuta janjetina može kupiti samo porcionirana. Obrada uključuje trup s glavom i unutrašnjim organima (ponutrice). Janjeći trup rasijeca se na vrat, potrbušinu s hrptom, vratne kotlete, prsa, lopaticu ili plećku, hrbat, janjeće kotlete s hrpta i but.</para><para>Svježu janjetinu čuvajte u hladnjaku 24-48 sati, a osobito ju je dobro čuvati u suhoj ili tekućoj marinadi. Zamrznutu janjetinu čuvajte prema datumu na ambalaži ili 60–90 dana ukoliko u zamrzivač stavite svježu janjetinu.</para><heading2>Priprema jela s janjetinom</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Kuhana janjetina ima i manje kolesterola nego piletina ili pureći batak - u 100 g janjećeg mesa nalazi se samo 71 mg kolesterola.</para></blockquote><para>Cijelo janje tradicionalno se peče na ražnju. Prije toga ga treba začiniti, staviti na ražanj i postupno peći uz premazivanje svinjskom masti i prelijevanje pivom.</para><para>Mekši dijelovi janjetine mogu se rasjeći i peći na gradelama, čime se bitno skraćuje vrijeme pečenja. Još jedan od tradicionalnih načina pripreme je janjetina ispod peke. Začinjena janjetina peče se, zajedno s krumpirom, u vlastitom soku i pari ispod metalnog poklopca (zvona) na koji se stavlja žar.</para><para>U kuhinji janjetina se najčešće peče u pećnici, a po želji joj se može na polovici pečenja dodati mladi krumpir. Porcionirana janjetina kao što su odresci od buta i kotleti, može se peći u tavi na malo masnoće. Ujedno se može i panirati i pohati ili kombinirati s drugim mesom u obliku ražnjića. Pečena janjetina najčešće se poslužuje s pečenim krumpirom s ružmarinom ili bez njega, s mladim lukom i rajčicom. Janjetina je dakako dobra i u umaku, neovisno je li riječ o narezanom mesu kao kod pripreme gulaša ili pirjanom butu u komadu.</para><para>Janjeća juha kao i ostale mesne juhe ima, uz dodatak povrća, svojih osobitosti pa je možemo poslužiti zasebno ili zajedno s mesom.</para>

Janjetina

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Metvica je višegodišnja biljka nastala križanjem vodene (<emphasis>M. Aquatica L.</emphasis>) i klasaste metvice (<emphasis>M. Spicata L.</emphasis>). Biljka naraste od 10 do 90 cm u visinu i pruža brojne podzemne i nadzemne izdanke koji se lako ukorijene. Stablo joj je razgranato i obraslo nasuprotnim ovalno jajastim listovima s nazubljenim rubom. Cvjetovi su crvenkasti ili ljubičasto-crveni. Razmnožava se isključivo vegetativno s podzemnim ili nadzemnim izdancima ili ukorijenjenim stabljikama jer pri razmnožavanju sjemenom degenerira. Vrlo je osjetljiva na sušu i niske temperature.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Paprena se metvica najviše upotrebljava za pripremu slatkiša, deserata i likera. </para></blockquote><para>Pradomovina je metvice na Dalekom Istoku. Metvica je odavno u upotrebi zbog svojih ljekovitih svojstava, a uzgajala se u Egiptu odakle se proširila na Europu. Rasprostranjena je još u Australiji, Americi i Aziji. Uzgaja se u mnogim zemljama, a kod nas se najviše uzgaja u Slavoniji. Među brojnim je vrstama metvice (preko 600 poznatih vrsta) najrasprostranjenija i najomiljenija engleska metvica sorte "mitcham" koju nazivaju i paprena ili crna metvica. Ta sorta metvice pojavila se kao križanac na polju klasaste metvice u pokrajini Mitcham u Engleskoj početkom 16. stoljeća.</para><para>Listovi metvice imaju karakterističan ugodan miris i osvježavajući okus. Sadrže oko 2,5% eteričnog ulja, gorke tvari i tanina. Najvažniji je sastojak eteričnog ulja mentol (60%) i menton (16%). Zbog izrazito ugodnog mirisa i okusa eterično se ulje upotrebljava u farmaceutskoj, kozmetičkoj i prehrambenoj industriji.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost 100 g svježih listova metvice (<emphasis>pepermint</emphasis>) iznosi 70 kcal / 293 kJ, od toga sadrži 15% ugljikohidrata, 3,8% proteina i 2% masti. </para><para>Od mineralametvica sadrži kalij (569 mg), kalcij (243 mg), magnezij (80 mg), fosfor (73 mg), željezo (5 mg), cink (1,1 mg) i bakar (0,3 mg). </para><para>Od vitamina metvica sadrži vitamin A (212 mg), vitamin C (32 mg), vitamine B kompleksa: tiamin (0,08 mg), riboflavin (0,3 mg), niacin (1,7 mg), pantotensku kiselinu (0,3 mg), vitamin B6 (0,1 mg) i folna kiselina (68 mg).</para><para>Pepermint metvica u 100 g sadrži 8 g dijetalnih vlakana i 13 mg fitosterola. </para><para>Energetska vrijednost 100 g svježih listova metvice (<emphasis>spearmint</emphasis>) iznosi  44 kcal / 184 kJ, od toga sadrži 8% ugljikohidrata, 3,3% proteina i 0,7% masti. </para><para>Od mineralametvica sadrži kalij (458 mg), kalcij (199 mg), magnezij (63 mg), fosfor (60 mg), željezo (12 mg), cink (1,1 mg), mangan (1,1 mg) i bakar (0,2 mg). </para><para>Od vitamina metvica sadrži vitamin A (203 mg), vitamin C (13,3 mg), vitamine B kompleksa: tiamin (0,08 mg), riboflavin (0,2 mg), niacin (0,9 mg), pantotensku kiselinu (0,25 mg), vitamin B6 (0,16 mg) i folnu kiselinu (63 mg).</para><para><emphasis>Spearmint</emphasis> metvica u 100 g svježih listova sadrži 7 g dijetalnih vlakana i 10 mg fitosterola. </para><heading2>Ljekovitost </heading2><para>Metvica je već tisućljećima poznata u narodnoj medicini po svojim iznimnim ljekovitim svojstvima, koja su danas potvrđena i nadopunjena brojnim znanstvenim istraživanjima. Upotreba je metvice raznolika i višestruka. Najpoznatija je upotreba: čaj od sušenog lišća, zatim esencijalno ulje za proizvodnju šampona, sapuna, paste za zube i vrlo često bombona i žvakaćih guma.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Iako ima preko 250 vrsta metvica, najpoznatije su klasasta metvica () i paprena metvica (). </para></blockquote><para>Najpoznatije je ljekovito svojstvo metvice ublažavanje probavnih smetnji. Studije su pokazale da ulje u metvici ublažava simptome sindroma iritiranih crijeva, grčeva u debelom crijevu, mučnine, napuhanosti, grčeva koji se javljaju kod menstruacije. Ljekovita svojstva metvica duguje aktivnoj komponenti mentolu koji ima svojstvo smirenja mišića. Nekoliko kapljica ulja u čaši vode nakon obroka može pomoći u sprečavanju probavnih tegoba, tonik od metvice može potaknuti apetit ili spriječiti mučninu koja se javlja prilikom putovanja.</para><para>Metvica ljekovito djeluje i na zdravlje dišnog sustava jer mentol djeluje protiv simptoma prehlade i suhog kašlja. Metvica može povoljno djelovati na ozdravljenje od astme, neutralizirati slobodne radikale, blokirati proizvodnju tvari koje potiču upale, a potiče stvaranje tvari koje olakšavaju disanje i može ublažiti simptome alergija.</para><para>Trljanjem ulja metvice u sljepoočnice može se smiriti glavobolja, a primijenjeno na koži ublažava reakcije kože na bršljan. Ulje metvice ima antiseptična svojstva pa se stoga preporuča i za održavanje zdravlja zubi, nadalje uklanja loš zadah, pomaže kod zdravlja desni i kod zubobolje.</para><para>Metvica kao i većina esencijalnih ulja ublažava posljedice stresa, depresije i mentalne iscrpljenosti, pomaže i kod nervoze i uznemirenosti.<pio:linebreak/>Zahvaljujući osvježavajućem svojstvu da hladi metvica može smiriti groznicu, a primijenjena izvana smanjiti i bol.</para><para>Studije su na eksperimentalnim životinjama pokazale da metvica sadrži i fitonutrijente koji zaustavljaju rast tumora jetre, gušterače, dojke, ali te rezultate treba provjeriti studijom na ljudima.</para><para>Ipak, savjetuje se opreznost i umjerenost kod uzimanja metvice jer neka istraživanja pokazuju da može izazvati alergije, oticanja, osip i slično. </para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Svježa ili sušena metvica? Kad god ste u prilici izaberite svježu jer ima daleko bolju aromu i miris. Listovi metvice trebaju imati svjež izgled i bogatu zelenu boju bez tamnih dijelova ili znakova sušenja. </para><para>Svježe listove metvice pažljivo zamotajte u vlažan kuhinjski papir i stavite ih u lagano zatvorenu plastičnu vrećicu. Pohranite je u hladnjak gdje je možete čuvati nekoliko dana, a može i duže ako cijele ili narezane listiće zaledite u posudicama za led. </para><para>Sušenu metvicu čuvajte u čvrsto zatvorenim staklenim posudama na hladnom, tamnom i suhom mjestu od 9-12 mjeseci. </para><heading2>Priprema jela s metvicom</heading2><para>Metvica se upotrebljava za upotpunjavanje arome različitih jela. Izvrsno se slaže s povrćem poput rajčica, krastavaca, graška, mrkve i mladog krumpira, voćem poput naranče, limuna, ananasa i dinje kao i s janjetinom, jogurtom i čokoladom. Od začina dobro se slaže s peršinom, korijandarom, češnjakom, kardamonom i bosiljkom.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Sušenu metvicu čuvajte u čvrsto zatvorenim staklenim posudama na hladnom, tamnom i suhom mjestu od 9-12 mjeseci. </para></blockquote><para>Iako ima preko 250 vrsta metvica, najpoznatije su klasasta metvica (<emphasis>spearmint</emphasis>) i paprena metvica (<emphasis>pepermint</emphasis>). Klasasta se metvica najviše koristi u pripremi umaka ili nabujaka koji se poslužuju uz pečenu janjetinu, a jednako je dobra u kombinaciji s graškom i mladim krumpirom. Koristi se i u pripremi osvježavajućeg i smirujućeg čaja od metvice popularnog u sjevernoj Africi i na Bliskom Istoku te američkog <emphasis>jelupa </emphasis>koji se priprema od <emphasis>Kentucky</emphasis> konjaka i metvice i poslužuje u posebnim srebrnim šalicama.<pio:linebreak/>Paprena se metvica pak najviše upotrebljava za pripremu slatkiša, deserata i likera. </para><para>U sezoni povrća i voća metvicu koristite u pripremi juha, raznih salata i priloga. Ljeti, za promjenu, pripremite hladnu juhu od krastavaca s jogurtom i metvicom. Možete je dodati klasičnom <emphasis>gazpachu</emphasis> gdje će svježina metvice izvrsno nadopunjavati slatko-kiselkasti okus rajčice, a ako ste dovoljno odvažni, možete je isprobati u juhama od dinje i avokada. Pire od graška, slanutka ili boba uz dodatak metvice bit će pravo osvježenje uz mesna ili riblja jela. Uz jela s roštilja poslužite popečene i na ploške narezane patlidžane i tikvice marinirane u mješavini od maslinova ulja, kapara, metvice, octa, soli i papra. Povrtne ili voćne salate s dodatkom metvice možete pripremati u različitim kombinacijama. Tako rajčice, krastavce, luk, kuhanu leću i pileća prsa izmiješajte uz dodatak malo kiselog vrhnja i metvice ili isprobajte kombinaciju komorača, naranče, luka i metvice. Povrće i metvicu možete kombinirati i sa žitaricama poput <emphasis>cous-cousa</emphasis>, bulgura i <emphasis>quinoe</emphasis>. Listiće metvice dodajte šećernom sirupu kako biste oplemenili voćne salate. </para><para>Pečenu janjetinu možete poslužiti uz kuhano proljetno povrće kao što su mladi krumpir i mrkva, lučice, šparoge kratko popečene na maslacu s dodatkom svježe narezane metvice, salsu od popečenih pinjola, svježeg krastavca, nara, češnjaka i metvice uz dodatak maslinova ulja i octa ili ih preliti preljevom od zanimljive kombinacije popečenog luka, peršina, metvice, limunove korice i soka te grubo narezanih oraha. Mesne okruglice od janjetine i sezama poslužite, na bliskoistočni način, uz jogurt s dodatkom narezane metvice. Ukoliko jogurtu dodate i na kockice narezan krastavac, možete ga poslužiti kao predjelo uz popečeni kruh ili lepinje.</para><para>U jelu kontinentalno-mediteranskog okusa gdje se kombiniraju popečene školjke i slanina uz pire od graška, točku na "i" dat će aromatizirano maslinovo ulje s dodatkom listića metvice. Umak od pistacija, metvice, češnjaka i maslinova ulja izvrsno se kombinira s pečenom bijelom ribom, a <emphasis>pesto</emphasis> od pinjola, češnjaka, feta sira, parmezana, ljutih papričica, metvice, maslinova ulja i limunova soka poslužite uz ražnjiće od pečenih račića posloženih na grančicama ružmarina.  </para><para>Ledene slastice, poput granite od limete, sorbeta od dinje i sladoleda također ne mogu bez metvice. Njome oplemenite i vanilin kreme, čokoladne umake, slastice ili tučeno vrhnje.</para>

Metvica

Limeta

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Paprika je namirnica mediteranske kuhinje i dobro se slaže s lukom, češnjakom, tikvicama, patlidžanima, rajčicama, a nadasve maslinovim uljem.</para></blockquote><para>Paprika je povrtna biljka sa stabljikom i plodovima raznih oblika i boja: od malih bobica do velikih mjehurastih plodova, oblika rajčice, roga i malih šiljatih oblika; od tamnozelene, svijetlozelene, žute, narančaste do crvene boje. Paprike mogu imati slatki, poluljuti i ljuti okus.</para><para>Tu korisnu i nadasve hranjivu namirnicu u 15. stoljeću donijeli su Španjolci u Europu. Kasnije se preko Afrike proširila u Tursku, a odatle u Mađarsku. Danas se u svijetu uzgaja oko 50 sorti paprika.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Paprika je vrlo hranjiva namirnica jer 100 g svježe crvene paprike sadrži: 92 % vode, 6 g ugljikohidrata, 0,99 g bjelančevina, 0,3 g masti i 1,2 g dijetetskih vlakana.</para><para>Energetska vrijednost svježe crvene paprike iznosi samo 20 kcal na 100 g, a njezina najvažnija karakteristika je bogatstvo vitaminima i mineralnim tvarima.</para><para>Sadrži četiri puta više vitamina C od naranče, a njegova količina ovisi o sorti paprike, podneblju u kojem je uzgojena i nekim drugim čimbenicima. Crvena paprika poznata je po sadržaju vitamina C i beta-karotena, koji su različiti uključujući još neke nutrijente u različitim vrstama paprike računato na 100 g namirnice: odličan je izvor vitamina C (72-172 % od RDA po obroku), dobar je izvor vitamina B6 (10-17 % od RDA po obroku) i dobar je izvor vitamina A (15% od RDA po obroku - crvena paprika).</para><para>Osim navedenih, u paprici se u manjim količinama nalaze i ostali vitamini. Od minerala najviše sadrži kalija. Smrzavanjem dolazi do gubitka kalija, cinka, vitamina C, riboflavina, vitamina B6 i vitamina E. </para><para>Kada se pripremi kiseljenjem za zimsko razdoblje, manji dio vitamina se gubi, ali ih još uvijek ostaje dovoljno za podmirenje potreba organizma. Količina minerala koja se gubi je manja, dok se kod nekih čak povećava (kalcij, željezo, bakar, mangan, selen).</para><para>DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba RDA<pio:linebreak/> ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba RDA.<pio:linebreak/> RDA - <emphasis>Recommended Dietary Allowances</emphasis> (preporučene dnevne količine)</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Osim što je hranjiva kao namirnica i bogat izvor vitamina, paprika ima i određena ljekovita svojstva, koja se ne smiju zanemariti. Najvažniji je alkaloid kapsaicin, koji je veoma ljutog okusa, a najviše ga ima u unutarnjem dijelu ploda oko sjemenki.</para><para>Paprika je korisna osobama koje pate od ateroskleroze jer njezin sastojak citrin utječe na propustljivost kapilara i čini ih elastičnima. Potiče lučenje probavnih sokova te tako otvara apetit i poboljšava probavu.</para><para>Paprika sadrži oko 20 spojeva iz grupe karotenoida, koji su prirodni antioksidansi i imaju važnu ulogu u zaštiti našega zdravlja jer sprječavaju stvaranje štetnih spojeva (slobodnih radikala) i štite nas od mnogih bolesti.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Svježe paprike imaju neoštećenu i sjajnu kožu, hrskavu i čvrstu strukturu. Ukoliko pripremate paprike za punjenje, kupite okrugle, mesnate paprike otprilike jednakih veličina.</para><para>Paprike možete svježe čuvati u hladnjaku do 5 dana, zamrznuti ili konzervirati u ulju ili octu.</para><heading2>Priprema jela s paprikom</heading2><para/><para>Paprika je namirnica mediteranske kuhinje i dobro se slaže s lukom, češnjakom, tikvicama, patlidžanima, rajčicama, inćunima, a nadasve maslinovim uljem.</para><para>Svježu, blago popečenu ili kiselu papriku koristite u salatama i hladnim predjelima uz dodatak maslinova ulja, octa i kapara. Možete je popeći s lukom i češnjakom ili pirjati s rajčicama i začinskim biljem.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Sadrži četiri puta više vitamina C od naranče, a njegova količina ovisi o sorti paprike, podneblju u kojem je uzgojena i nekim drugim čimbenicima.</para></blockquote><para>Papriku možete puniti mljevenim mesom, raznim povrćem, rižom i drugim žitaricama ili pikantnim sirevima. Pecite je u pećnici narezanu na manje komade koje ste poprskali maslinovim uljem, začinili i posipali nasjeckanim bosiljkom.</para><para>Paprike su i sastavni dio priloga od povrća kao što su sataraš, pinđur ili ajvar, koji se osobito dobro kombiniraju s raznim odrescima i mesom s roštilja.</para>

Paprika

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Patke (lat. <emphasis>Anatidae</emphasis>) su porodica ptica u redu patkarica. Ova porodica obuhvaća između 7 i 10 potporodica (ovisi o autorima sistematike), gotovo 50 rodova i oko 150 vrsta. U ovu porodicu svrstane su i poznate potporodice kao prave patke (<emphasis>Anatinae</emphasis>), gušćarice (<emphasis>Anserinae</emphasis>) i rod gušćarica, labudovi (<emphasis>Cygnus</emphasis>).</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Ako želite hrskavu kožicu premažite prije pečenja kožu patke sa 60-80 g meda.</para></blockquote><para>Imaju izdužena tijela, krila su kratka i šiljasta, a podupiru ih snažni mišići. <pio:linebreak/>Vrat je obično dug, ali ovo varira među vrstama. Noge su kratke i snažne i postavljene daleko odostraga. Kljunovi većine vrsta su ravni što je više ili manje izraženo. Njihovo perje je nepropusno za vodu. Mnoge patke pokazuju spolni dimorfizam, sa svjetlijim mužjacima i tamnijim ženkama. Patke su podrijetlom nastale od danas živuće divlje patke gluhare (<emphasis>Anas boschas</emphasis>).</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost 100 g sirove patke iznosi 404 kcal/1690 kJ. Od toga sadrži 11,5% proteina, 0% ugljikohidrata i 39,3% masti.</para><para>Patka sadrži kalcij (11 mg što čini 1,4% RDA), željezo (2,4 mg što čini 17% RDA), magnezij (15 mg što čini 4% RDA), fosfor (139 mg što čini 20% RDA), cink (1,4 mg što čini 14% RDA), bakra (0,2 mg što čini 24% RDA) i selen (12,4 mcg što čini 22,5% RDA).</para><para>Od vitamina patka sadrži tiamin (0,2 mg što čini 18% RDA), riboflavin (0,2 mg što čini 15% RDA), niacin (4 mg što čini 25% RDA), pantotensku kiselinu (0,95 mg što čini 15,8% RDA), vitamin B6 (0,2 mg što čini 14% RDA), vitamin B12 (0,25 mcg što čini 10% RDA), folnu kiselinu (7,8 mcg što čini 4% RDA), vitamin D (0,7 mcg što čini 14% RDA), vitamin K (5,5 mcg što čini 7,3% RDA) i vitamin A (50 mg što čini 6,3% RDA).</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Patku možete vrlo lako uvrstiti u uravnoteženu prehranu. Meso patke je neko vrijeme bilo na "zlu" glasu zbog većeg udjela masti. Iz sastava tih masti uočava se da mononezasićene masti čine oko 50%, a udio kolesterola u mesu patke podjednak je ostalim vrstama mesa. Važno je istaknuti da je mast jedan od glavnih nutrijenata kojeg unosimo hranom, izvor je esencijalnih masnih kiselina, vitamina topljivih u masti kao što su vitamini A, D, E i K, važan je element u strukturi stanica u organizmu te nije dobro potpuno izbaciti masti iz svakodnevne prehrane. <pio:linebreak/>Patka je, kao i ostalo meso, dobar izvor visokokvalitetnih proteina s odgovarajućim količinama esencijalnih aminokiselina. Proteini su važan strukturni i funkcionalni element organizma. Potrebe za proteinima se mijenjaju ovisno o dobi. Studije o prehrani pokazuju da osobe iz starije populacije često izostavljaju proteine iz prehrane. U ovoj dobi jako je važno konzumirati hranu bogatu proteinima jer se na taj način smanjuje oštećenje kostiju, osobito u kuku i kralježnici.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para> klasično je francusko jelo u kojem se uz pečenu patku poslužuje umak od naranče.</para></blockquote><para>Meso patke nadalje sadrži značajne količine minerala selena, esencijalnog sastojka mnogih metaboličkih procesa. Selen pomaže u radu žlijezde štitnjače, sudjeluje u antioksidativnim mehanizmima i pomaže imunološki sustav. Brojne studije utvrdile su vezu između povećanog unosa selena i reduciranje pojave raka. Selen potiče obnovu DNA i sintezu oštećenih stanica, inhibira razvoj kancerogenih stanica i potiče uklanjanje štetnih ili oštećenih stanica.<pio:linebreak/>Meso patke dobar je izvor željeza koje se lako apsorbira u našem organizmu, konzumiranjem odgovarajuće količine željeza sprječava se pojava anemije. <pio:linebreak/>Iz mineralnog sastava izdvaja se i bakar koji pomaže iskorištenje željeza, štiti organizam od štetnog djelovanja slobodnih radikala, pomaže u održavanju zdravlja kostiju, vezivnog tkiva i živčanih stanica.<pio:linebreak/>Patka je odličan izvor vitamina B kompleksa, grupe vitamina s raznolikom ulogom u našem organizmu, sudjeluju u raznim metaboličkim procesima i pomažu u održavanju integriteta živčanog sustava. Utvrđeno je da nedostatak vitamina B kompleksa može doprinijeti oštećenju DNA.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Zamrznute patke mogu se nabaviti tijekom cijele godine, vakumirane u najlonske vrećice. U bolje opremljenim trgovinama prehrambenim proizvodima na odjelima zamrznute hrane možete naći cijele patke smrznute i zamrznuta pačja prsa. Na vrećicama treba biti istaknut naziv proizvoda, zemlja porijekla, rok upotrebe oko 12 mjeseci i težina zamrznute patke. Obično je težina cijelih zamrznutih pataka oko 2100 do 2500 g. Zamrznutu patku možete čuvati na temperaturi -18°C i nižoj do isteka roka trajanja koji je istaknut na deklaraciji te na -12°C najviše 21 dan, na -6°C do 3 dana, a na +6°C najviše 24 sata. Pačja prsa čuvaju se kao i cijele patke. U svijetu, osim cijele patke i pačjih prsa, možete još zasebno kupiti pačje noge, batke, krila i iznutrice. Ukoliko je najlonska folija oštećena te ima tragova zamrznute tekućine, ne preporučuje se kupovanje takve patke.    </para><para>Kod kupovanja svježe patke obratite pažnju na boju kože koja treba biti ujednačena, zategnuta i neoštećena bez posjekotina i modrica. Svježe kupljenu patku čuvajte u hladnjaku na +3°C najviše dva dana.</para><heading2>Priprema jela s patkom<pio:linebreak/></heading2><para>Zamrznutu patku trebate odmrznuti, a to je najbolje učiniti u hladnjaku. Ovisno o veličini možete je odmrzavati u hladnjaku do 2 dana, a ako to činite u hladnoj vodi 2 do 3 sata.<pio:linebreak/>Budući da je patka močvarna ptica, ima sloj toplinske izolacije potkožnog masnog tkiva između kože i mesa. Prije pripreme patku isperite temeljito iznutra i izvana, pa posušite papirnatim ručnikom. Kako biste smanjili masnoću najprije obrežite višak vidljive masnoće u predjelu vrata te repa. Meso nogu je nešto masnije od mesa prsa. Daljnje skidanje masnoće učinit ćete prilikom termičke obrade, obično je to pečenje gdje se masnoća iz potkožnog  tkiva otapa na višim temperaturama između 150 i 200 °C.<pio:linebreak/>Meso patke je tamnije od piletine i puretine, pa liči donekle na crveno meso. Patka spada u bijelo meso kao i druga perad, jedino su prsa tamnija. Kako je patka izvrsna letačica, tako je jedan od proteina u prsima patke mioglobin koji zbog prisutnosti kisika daje mesu tamniju boju.<pio:linebreak/>Meso divlje patke je daleko manje masno što je važno prilikom pripreme. Divlja patka je najbolja između listopada i prosinca. Takva patka ima nešto intenzivniji okus od domaće patke i izvrsna je za pečenje, pogotovo mlade patke koje su manje, pa je i njihova priprema kraća od starijih većih pataka kojima treba dugo lagano kuhanje u loncu.</para><para>Meso patke je cijenjeno širom svijeta, a najpoznatije jelo je Pekinška patka, izuzetno tanke hrskave kože pečena na temperaturi i većoj od 250 °C, a poslužuje se s palačinkama, mladim lukom, tradicionalnim <emphasis>hoisin </emphasis>umakom ili umakom od slatkog graha. <emphasis>Duck á la orange</emphasis> klasično je francusko jelo u kojem se uz pečenu patku poslužuje umak od naranče. Na Long Islandu se pečena patka poslužuje s umakom od trešanja. <emphasis>Bebek Batutu</emphasis> tradicionalno je jelo s Balija (Indonezija), a priprema se tako da se začini autohtonim biljem i oporim korijenjem, a potom zamota u lišće od banane i peče. U Americi se može susresti puno jela s patkom, a jedno od neobičnih je jelo <emphasis>Turducken</emphasis> u kojem je puran punjen s patkom koja je punjena s piletinom, no obično su to jednostavnija jela kao pečena pačja prsa u umaku od kisele jabuke i meda poslužena s divljom rižom.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Meso patke dobar je izvor željeza koje se lako apsorbira u našem organizmu.</para></blockquote><para>Za klasično pečenje patke uzmite jednu patku 2 do 2,5 kilograma, uklonite vrat, i posljednja dva zgloba krila, uklonite trticu s repa i masnoću iz tjelesne šupljine, isperite patku pa temeljito posušite. Začinite solju i paprom iznutra i izvana pa stavite u šupljinu jedan crveni luk i dvije mrkvice ili dvije kriške naranče, a po želji možete dodati đumbir i nekoliko listića kadulje. Patku položite u posudu za pečenje na leđa pa oštrim kuhinjskom nožićem bockajte kožu patke po cijelom tijelu, no ne duboko u tkivo. Patku pecite najprije na temperaturi 140-150 °C kako bi se otopila masnoća koju poslije možete koristiti za pečeni krumpir. Nakon što pokupite masnoću pojačajte pećnicu na 180 °C i pecite oko jednog sata pa potom pojačajte na 200 °C dok ne dobije hrskavu koricu. Poslužite uz kruške kuhane u crvenom vinu, crveni pirjani kupus i pečeni krumpir.</para>

Patka

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Kopar (<emphasis>Anethum graveolens)</emphasis> je mediteranska biljka. Pradomovina kopra je Perzija i istočna Indija, ali se u kulturi uzgaja u južnim dijelovima Europe.</para><para>Dobro poznata biljka svim starim civilizacijama pa i Egipćanima kod kojih je pronađena u grobnicama kod Tebe iz vremena 1500 g.pr.Kr. u glinenoj posudi zrna žita i grančica s plodom kopra. Gajili su ga i stari Židovi u Palestini te se spominje i u Novom zavjetu. Grci su ga koristili kao lijek i začin isto kao i Arapi i Rimljani. <pio:linebreak/><pio:linebreak/>Karlo Veliki (812 g.pr. Kr.) preporučuje uzgoj kopra. U staroj pučkoj medicini kopar je bio sastavni dio terijaka protiv raznih trovanja te niza drugih bolesti. O kopru postoji niz starih izreka koje dosta govore o njegovoj moći, onima koje noću muče strašni snovi, koji nemirno spavaju, hrču ili u polusnu skaču iz kreveta, treba pod glavu staviti svežanj lišća od kopra, bio je jedan od uobičajenih savjeta. Tko ga nosi uza se na goloj koži, vjerovali su naši stari, bit će zaštićen od djelovanja čarolija. Smatralo se da će muž žene koja ima kopra u cipeli, raditi što mu žena želi. Tako su mladenke kad su išle u crkvu na vjenčanje, obavezno stavljale lišće kopra u cipelu.<pio:linebreak/><pio:linebreak/>Kopar je jednogodišnja biljka koja raste u visinu do 120 cm, tankih, cjevastih listova, na vrhu stabljike nalaze se sitni cvjetovi izrazito žute boje.<pio:linebreak/>Plodovi su jajoliki i rebrasti, smeđe boje.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Topli čaj od kopra s medom smiruje i opušta organizam te pomaže onima koji pate od stresa i nesanice.</para></blockquote><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Energetska vrijednost 100 g svježeg kopra iznosi 43 kcal/180 kJ. Od toga sadrži 7,02% ugljikohidrata, 3,46% proteina i 1,12% masti.</para><para>Od minerala u kopru se nalaze kalcij (208 mg što čini 26% RDA), željezo (6,6 mg što čini 47% RDA), magnezij (55 mg što čini 15% RDA), fosfor (66 mg što čini 9% RDA), cink (0,91 mg što čini 9,1% RDA), bakar (0,15 mg što čini 15% RDA) i mangan (1,3 mg što čini 65% RDA).</para><para>Od vitamina kopar u značajnijim količinama sadrži vitamin C (85 mg što čini 106% RDA), tiamin (0,06 mg što čini 5,5% RDA), riboflavin (0,3 mg što čini 21% RDA), niacin (1,6 mg što čini 10% RDA), pantotensku kiselinu (0,4 mg što čini 6% RDA), vitamin B6 (0,19 mg što čini 13% RDA), folnu kiselinu (90 mg što čini 45% RDA) i vitamin A (386 mcg što čini 48% RDA).</para><para>Od ostalih nutrijenata kopar na 100 g sadrži 2,1 g vlakana.</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Ljekoviti dijelovi kopra su listovi i cvjetovi koji se skupljaju do sazrijevanja i plodovi koji se skupljaju kada biljka sazre. Jedinstvena ljekovita svojstva kopar zahvaljuje dobrom mineralnom i vitaminskom sastavu te snažnim fitonutrijentima monoterpenima (karvon, limonen, anetofuran) i flavonoidima (kemferol i vicenin).</para><para>Najčešće ga se vezuje uz iznimno povoljno djelovanje na zdravlje probavnog sustava. Često koprom obogaćujemo okus mnogih jela, međutim konzumiranjem organizmu osiguravamo i izvor esencijalnih ulja koja potiču apetit i izlučivanje probavnih sokova, pomažu peristaltiku crijeva, pospješuju izlučivanje stolice i urina. Nadalje, tvari djeluju protiv nadimanja i vjetrova te na taj način ublažavaju i smiruju razne probavne tegobe kao što su grčevi u želucu i crijevima. Kopar se preporučuje za smirivanje proljeva, flavonoidi koje sadrži imaju baktericidno djelovanje i inhibiraju bakterijske infekcije. <pio:linebreak/><pio:linebreak/>Osim prehranom kopar se može iskoristiti i u obliku čaja. Topli čaj od kopra s medom smiruje i opušta organizam te pomaže onima koji pate od stresa i nesanice. Esencijalna ulja sadrže aktivne tvari koje pomažu u aktiviranju enzima i hormona koji imaju smirujući učinak.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Kopar se slaže sa slatkovodnim ribama, u vegetarijanskim jelima sa špinatom, kupusom, ciklom, jelima s rižom, a naročito s jajima.</para></blockquote><para>Kopar se osobito može preporučiti ženama, ljekovito djeluje kod osoba koje imaju menstrualne probleme, a majkama pomaže poticanjem sekrecije mlijeka. <pio:linebreak/> Zahvaljujući hlapivim tvarima ublažava probleme s dišnim sustavom. Kod respiratornih poremećaja, alergija ili kašlja pomaže u pročišćavanju dišnih putova. <pio:linebreak/><pio:linebreak/> Manji broj istraživanja bavio se ispitivanjem kako kopar doprinosi smanjenju rizika od pojave raka. Istraživanja su u začetku, ali pokazalo se da doprinosi neutraliziranju karcinogena. Monoterpeni aktiviraju enzime koji se vežu uz molekule koje posjeduju antioksidativno djelovanje i sprečavaju štetno djelovanje u tijelu. Hlapive komponente kopra neutraliziraju određene karcinogene tvari, primjerice one koji se nalaze u dimu cigarete ili dimu roštilja.</para><para>Neka istraživanja pokazuju da povoljno utječe na zdravlje kardiovaskularnog sustava jer utječe na smanjenje kolesterola i triglicerida u krvi. Flavonoidi koje sadrži se općenito smatraju antioksidansima koji služe zdravlju srca. Kemferol, štiti srce, leđnu moždinu i mozak, vicenin štiti stanice od radijacije.<pio:linebreak/>Hlapive komponente kopra pomažu kod zdravlja usne šupljine, uklanjaju loš zadah, antibaktericidno djelovanje pomaže u borbi protiv karijesa i problema s desnima.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Uspijeva u toplijim krajevima pa se kod nas kao samonikla biljka pojavljuje u svim krajevima, a uzgaja se u Slavoniji. Ako se biljka uzgaja zbog listova onda se obično koriste visoke lisnate sorte, a kose se i beru uoči cvatnje, a ako se uzgajaju radi plodova koriste se niske sorte zbog veće količine plodova, no kako  dozrele sjemenke lako otpadaju kose se dok su još zelene.</para><para>Kopar je jednogodišnja samonikla biljka ugodna mirisa i nježnih listića nalik iglicama. Svježi kopar kupuje se ljeti na tržnici i u vezicama koje nakon kupnje stavite u vodu da vam ostanu svježe, a mogu se održati nekoliko dana. Sušeni kopar je dostupan cijele godine kao i sjemenke kopra, a kupuju se pakirane u celofanskim vrećicama i staklenim posudama  u malim pakiranjima, a čuvaju se do isteka roka trajanja koji treba biti istaknut na pakiranju. Kopar možete sušiti sami i čuvati u posudama s poklopcem preko godinu dana, ali podalje od danjeg svjetla.</para><heading2>Priprema jela s koprom</heading2><para>Kopar prvenstveno pojačava aromu, potiče metabolizam na bolju probavu, a k tome i poboljšava apetit. Biljka ima pomalo gorak, no svjež i slatkasto aromatičan okus.  Sjemenke imaju ljući okus koji djelomično nalikuje kimu. Obično se upotrebljavaju listići, a ako želite oštriju aromu jela, onda upotrijebite sjemenke. Biljka sadrži do 2%, a sjemenke do 4 % eteričnog ulja. Aroma i okus kopra se izuzetno dobro slažu sa skandinavskim jelima od riba i plodova mora, prvenstveno s lososom, haringama, rakovima, škampima i školjkama. Kopar se lijepo slaže sa slatkovodnim ribama poput šarana, jegulje i pastrve, u vegetarijanskim jelima sa špinatom, kupusom, ciklom, grahom i krumpirom te jelima s rižom, a naročito s jajima. Poželjan je kod pikantnih toplih umaka kojima daje dozu svježine.<pio:linebreak/><pio:linebreak/>Kod začinjavanja hladnih jela čest je sastojak bilo u octenim umacima, umacima na bazi majoneze ili dresinzima kao što je jogurt dresing. Neizostavan je dodatak kod kiseljenja povrća, osobito krastavaca.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Tko ga nosi uza se na goloj koži, vjerovali su naši stari, bit će zaštićen od djelovanja čarolija.</para></blockquote><para>Osim dekorativnog efekta kopar u listu jelima daje svježinu kao u domaćem kruhu, koji se poslužuje s povrćem, juhama kao što su juha od mrkve i juha od rajčice ili pak domaćom povrtnom maneštrom.</para><para>Kopar često susrećemo u turskim, grčkim, ruskim, gruzijskim, baltičkim i ostalim sjevernoeuropskim kuhinjama. Jedan od najpoznatijih skandinavskih specijaliteta s koprom je <emphasis>Gravlax</emphasis> koji se priprema tako da se svježi file lososa marinira sa soli, paprom, šećerom i listićima kopra. Posipajte u dovoljno velikoj posudi dio izmiješane smjese začina pa položite file očišćenog lososa s kožom prema dolje, a potom posipajte smjesu po vrhu, dodajte drugu polovicu s kožom prema gore pa posipajte ostatkom začinske smjese. Prekrijte posudu celofanskom folijom, na vrh stavite dasku, a na nju nešto teško da što bolje spoji polovice lososa. Marinira se u hladnjaku minimalno 60 sati uz obavezno okretanje svakih 12 sati. Tako marinirani losos, što tanje koso rezan, poslužuje se uz hrskavi tamni kruh ili krekere, svježe mljeveni  papar, limun i kapare, a poželjan je i umak na bazi senfa ili samo maslac.  Umak od senfa napravite od 4 jušne žlice <emphasis>Dijon </emphasis>senfa, 3 žlice nasjeckanog kopra, 2 žlice jabučnog octa, 4 žlice ulja, 1 žlice šećera u prahu i po želji nekoliko kapi <emphasis>tabasca </emphasis>laganim miješanjem.</para><para>Svježi kopar u jela umiješajte tek pred kraj kuhanja jer su eterična ulja kopra brzo hlapljiva.</para>

Kopar

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><para>Srdela je riba vitkog tijela, velikih i tankih ljuski koje se lako skidaju. Ima uske i sitne peraje. Gornja je polovina tijela zelenkastomaslinaste boje, a donja je srebrnkasta. Ona spada u sitne ribe, pa tako ne prelazi dužinu od 21 cm i težinu od 60 grama.</para><para>Srdela je pelagička riba koja živi u većim i manjim jatima u Sredozemlju i od Kanarskih otoka do norveške obale na sjeveru. U Sredozemlju se mrijesti cijele godine, a u drugim morima u proljeće i ljeto.</para><para>Ona pripada obitelji sleđeva (<emphasis>Clupeidae</emphasis>). To je najvažnija riba u našem morskom ribolovu. Srdela, zajedno s inćunima, papalinama i nekim drugim ribama, spada u skupinu poznatu pod zajedničkim imenom "sitna plava riba".</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para/><para>Danas kad se sve veća pozornost pridaje uravnoteženoj, pravilnoj prehrani, riba je namirnica koja je zbog svoje nutritivne vrijednosti izvrstan izbor. Nutricionisti preporučuju 2–3 obroka ribe tjedno, od kojih bi jedan trebao biti riba bogata omega-3 masnim kiselinama, a među njih – uz losos, tunu, skušu i haringu – spada i srdela, često neopravdano podcjenjivana u odnosu na druge ribe.</para><para>U 100 grama svježe srdele ima 73,8 g vode, 5,18 g masti, 18,4 g bjelančevina i 0 g ugljikohidrata.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>U mediteranskom stilu srdele možete umotati u lišće vinove loze, preliti bijelim vinom i peći u pećnici.</para></blockquote><para>Iznimno je važan izvor bjelančevina, koje se u usporedbi s mesnim bjelančevinama odlikuju lakšom probavljivošću (sadrže manje kolagena), boljom iskoristivošću i povoljnijim aminokiselinskim sastavom. Uz makronutrijente, srdela je iznimno bogata i nekim vitaminima i mineralima: vitamini B skupine, vitamin A, vitamin D, kalcij i željezo, a u manjim količinama sadrži i fosfor, magnezij, jod i selen.</para><para>Energetska vrijednost svježe srdele iznosi 135 kcal na 100 g. Konzervirana srdela u ulju sadrži oko 260 kcal na 100 g.</para><para>Jedan obrok srdela osigurava: 10% od ukupnih dnevnih potreba za željezom, 40% od ukupnih dnevnih potreba za kalcijem i 20% od ukupnih dnevnih potreba za vitaminom D.</para><para>Veoma je značajna kombinacija kalcija i vitamina D, što je dragocjeno za razvoj male djece, za žene u klimakteriju i održavanje skeleta kod starijih osoba.</para><para>Srdela je bogata željezom, mineralom kojega također često nedostaje u hrani žena, a važan je pri stvaranju crvenih krvnih stanica i prijenosu kisika.</para><para>Srdela u konzerviranom obliku – sardina – također je visokovrijedna namirnica jer tijekom procesa konzerviranja ne dolazi do gubitka hranjivih tvari zbog termostabilnosti namirnice.</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Srdela spada u jednu od najjeftinijih namirnica, ali isto tako i u namirnicu bogatu hranjivim i dragocjenim tvarima.</para><para>Srdele su izrazito bogate omega-3 masnim kiselinama (1,5% ukupne težine ili 13% od ukupne masti). To su višestruko nezasićene masne kiseline koje se u organizmu ne mogu sintetizirati, a prijeko su mu potrebne za održavanje dobrog zdravlja:</para><itemizedlist><listitem><para>spuštaju razinu ukupnih masnoća u krvi reducirajući "sirovinsku" osnovu za stvaranje masnih plakova u krvnim žilicama; </para></listitem><listitem><para>spuštaju razinu kolesterola u krvi, osobito LDL frakcije; </para></listitem><listitem><para>kao izrazito bioaktivne tvari, produžuju vrijeme grušanja krvi; </para></listitem><listitem><para>imaju pozitivnog utjecaja na upalne promjene (kod artritisa i drugih reumatskih bolesti) i staničnu obranu tkiva te zarastanje rana; </para></listitem><listitem><para>imaju izrazito profilaktično djelovanje kod raznih degenerativnih bolesti i karcinoma; </para></listitem><listitem><para>pozitivno djeluju na neke oblike depresije; </para></listitem><listitem><para>važna su nutritivna komponenta za rast i razvoj djece (razvitak moždanih struktura i retine). </para></listitem></itemizedlist><para>Kosti sardina dobar su izvor kalcija jer osiguravaju 10% dnevnih potreba tog minerala. On pomaže u izgradnji kostiju i održavanju normalnog krvnog tlaka te rada srca. Osim kalcija sadrže i D vitamin. Kalcij i vitamin D bitni su za jake zube i kosti.</para><para>Bogate su B-kompleksom, koji je neophodan za normalno funkcioniranje živčanog sustava. Nedostatak B-vitamina rezultira umorom, depresijom i slabljenjem imunološkog sustava.</para><para>Velika nutritivna vrijednost srdela jest upravo kombinacija kalcija i D vitamina, što je neophodno za rast i razvoj djece, za žene u klimakteriju i održavanje skeleta kod osoba u starijim godinama. To možemo postići rijetko kojom drugom namirnicom.</para><para>Ovu namirnicu treba konzumirati obavezno dva puta tjedno, i to se odnosi na sve dobne skupine, od djece do starijih osoba.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Srdele možete kupiti svježe i zamrznute. Svježe se kupuju u dobro opskrbljenim ribarnicama pohranjene u kašetama s ledom ili bez njega. Svježa riba mora imati bistre oči, čvrstu i sjajnu kožu, žarko crvene škrge i blagi miris mora. Nakon kupnje, ribe treba iskoristiti u razdoblju od 24-48 sati.</para><para>U nedostatku svježih, možete kupiti zamrznute srdele u dobro opskrbljenim prodavaonicama, bez obrade ili panirane, s istaknutim datumom uporabe i načinom čuvanja. Neobrađene srdele treba odmrznuti i odmah termički obraditi (nikako ih ne ponovno zamrzavati), dok obrađenu ribu možete pripremati bez prethodnog odmrzavanja.</para><para>Srdele se kupuju i konzervirane u ulju (sardine) ili usoljene. Slane srdele možete kupiti cijele, s glavom ili bez nje, ili očišćene od kostiju i kože u obliku fileta. Čuvajte ih u hladnjaku u maslinovu ulju.</para><heading2>Priprema jela sa srdelom</heading2><para/><para>Svježim srdelama treba ostrugati ljuske, odvojiti glave i utrobe. Najjednostavniji je način pripreme da ih uvaljajte u brašno ili krušne mrvice te pržite u ulju. </para><para>Možete ih odmah konzumirati ili staviti u jednu od mnogih marinada na bazi octa, bijelog vina, maslinova ulja, luka, ružmarina, lovora i sl. Tako ih možete čuvati i nekoliko dana.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Jedan obrok srdela osigurava: 40% od ukupnih dnevnih potreba za kalcijem i 20% od ukupnih dnevnih potreba za vitaminom D.</para></blockquote><para>Ljeti vrlo jednostavan, ekonomičan i izvrstan obrok bit će srdele pripremljene na gradelama, koje jako dobro idu uz salate od raznog svježeg povrća. U pećnici ih možete pripremati s dodatkom rajčica, bijelog vina, krušnih mrvica ili puniti nadjevima na bazi ljutike, šampinjona, svježeg začinskog bilja, feta sira, maslina ili kapara. U mediteranskom stilu srdele možete umotati u lišće vinove loze, preliti bijelim vinom i peći u pećnici.</para><para>Sardine u ulju možete konzumirati kao samostalan obrok, ali i kao dio miješanih ili složenih salata te u kombinaciji s maslacem i sirom kao namaz.</para><para>Slani fileti imaju vrlo široku primjenu: u pogačama i kruhu, ribljim i mesnim namazima, povrtnim, mesnim i ribljim salatama, u hladnim umacima na bazi majoneze, u toplim umacima za riblja ili mesna jela.</para>

Srdela

Ocat

<heading2>Opis i podrijetlo</heading2><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Sušeni bosiljak ima jači okus od svježega pa ga dodajte u variva i razna druga jela od povrća, ponajprije od graška i graha, razne salate i namaze.</para></blockquote><para>Bosiljak je biljka iz porodice usnjača, podrijetlom iz Indije, koju su na zapad prenijeli trgovci. Naziv <emphasis>basilicum</emphasis> latinizirana je izvedenica od grčke riječi <emphasis>basileos</emphasis>, što znači "kralj", čime bosiljak stoljećima dokazuje svoju važnost.</para><para>Nekad se bosiljak uzgajao u vladarskim vrtovima antičke Grčke i srednjovjekovnoga Bizanta kao vrlo cijenjena začinska biljka.<pio:linebreak/>Danas se najviše uzgaja u Nizozemskoj, u lončanicama koje je potrebno obilno zalijevati vodom i držati na izravnom svjetlu. Ova jednogodišnja biljka može narasti do 40 cm, a cvate ružičastim ili bijelim cvjetovima na središnjem dijelu stabljike i izdancima.</para><para>Uobičajen je zeleni bosiljak, ali postoje još i ljubičasti i tamni bosiljak. Ljubičasti bosiljak ima kovrčave listove s lijepim nazubljenim rubovima i može se koristiti umjesto svojih zelenih rođaka. Privlačan je i kao ukrasna biljka.</para><para>Kao vrsta, tamni je bosiljak široko rasprostranjena povrtnica s nazubljenim listovima koji imaju dobar, srednje jak okus, ili nešto jači okus po đumbiru.</para><heading2>Energetska i nutritivna vrijednost</heading2><para>Listovi bosiljka imaju slatkasto aromatičan miris i pomalo su oštroga, premda ugodnoga, okusa. Sadrže 0,3-0,8% eteričnog ulja, tanin saponin i gorke tvari.</para><para>U eteričnome ulju bosiljka ima estragola ili metilkavikola koji podsjeća na anis. On također sadrži linalol, cineol i druge antiseptičke sastojke koji uništavaju štetne bakterije u hrani i sprječavaju njihov rast. Zbog toga se koristi kao prirodni konzervans.</para><para>Pojam eterično ulje podrazumijeva mirišljiva (aromatična) ulja koja se dobivaju postupkom istiskivanja ili destilacijom iz dijelova bilja (korijen, list, cvijet i sjeme).</para><para>Premda se u nazivu spominje "ulje", radi se o potpuno nemasnim lako hlapivim tekućinama intenzivnoga mirisa. To su koncentrati bogati mirišljivim tvarima karakterističnim za dotičnu biljnu vrstu. Pretežno se koriste u farmaceutskoj industriji za aromatiziranje raznih ljekovitih pripravaka, ali imaju primjenu i u prehrambenoj industriji, osobito u proizvodnji osvježavajućih napitaka, pića, bombona i dr.</para><heading2>Ljekovitost</heading2><para>Bosiljak, kao i većina začinskoga bilja koje jelu daje karakterističan okus, odlična je zamjena za sol pa način prehrane u kojemu umjesto soli koristimo začinsko bilje posredno djeluje i na snižavanje visokog tlaka i uklanjanje celulita. Osim što poboljšava okus i obogaćuje miris mnogih jela, bosiljak svojim sastojcima povoljno utječe na zdravlje organizma.</para><para>Bosiljak potiče apetit te povoljno utječe na probavu i ravnotežu crijevne flore.</para><para>U obliku čajeva najčešće se primjenjuje kod liječenja upala (želuca, crijeva), kod hripavca, početnih stanja tuberkuloze i kod bolesti mokraćnih organa (bubrega, mjehura). Ublažava kašalj, liječi afte, a služi i za grgljanje kod bolesti grla i protiv promuklosti. Ulje bosiljka smatra se odličnim sredstvom protiv akni.</para><para>Povoljno djeluje na živčani sustav: smiruje živčanu napetost, migrenu, poboljšava pamćenje i otklanja mentalni umor.</para><para>Oblozi od bosiljka pospješuju zacjeljivanje rana. Svježi listovi bosiljka odličan su domaći lijek protiv uboda kukaca ako prstima usitnite lišće i natrljate mjesto uboda.</para><para>Eterična ulja iz bosiljka u raznim se ljekovitim pripravcima upotrebljavaju inhaliranjem, kupanjem u kadi i pod tušem, prilikom masaže te kod aromatiziranja prostorija. U organizam ih unosimo kožom ili udisanjem, a zatim krvotokom dospijevaju u stanice. Na taj način djeluju na zdravlje jačajući imunitet i povoljno djeluju na psihičko stanje. Mnoga dosadašnja istraživanja pokazala su da eterična ulja imaju antibakterijsko, antivirusno i antiseptičko djelovanje.</para><heading2>Kupovanje i čuvanje</heading2><para>Bosiljak možete kupiti u lončanicama ili u vezicama. Listove svježega bosiljka omotajte vlažnim kuhinjskim papirom, stavite u plastičnu vrećicu i držite u hladnjaku najviše dva dana. Mogu se i konzervirati u maslinovu ulju ili octu te zamrznuti ili osušiti. Tijekom zimskih mjeseci bosiljak možete konzervirati tako da listove bosiljka stavljate u staklenke, blago posolite i prelijete maslinovim uljem. Staklenke čvrsto zatvorite i pospremite u hladnjak.</para><para>Ako listove želite zamrznuti, onda ih treba pomiješati s malo vode i staviti u posudu za led. Kada se kockice zamrznu, mogu se držati u zamrzivaču u plastičnim vrećicama.</para><para>Svježi listovi mogu se osušiti pa ih je potrebno čuvati na suhome i prozračnom mjestu, zaštićenom od sunca, a staklenke moraju uvijek biti tamne i dobro zatvorene.</para><heading2>Priprema jela s bosiljkom</heading2><para>Bosiljak možete rezati na podjednake trakice, tzv. <emphasis>chiffonade</emphasis>, i upotrijebiti ih kao fini gurmanski dodatak za juhe, umake i <emphasis>bruschette</emphasis>.</para><para>Svježe natrgani listovi bosiljka odlični su za salatu od narezane rajčice. U salatu ih treba dodati u posljednji trenutak jer će umaci za salate na bazi octa oslabiti svježi okus bosiljka.</para><blockquote><pio:presentation><alignment horizontal="right"/></pio:presentation><para>Naziv latinizirana je izvedenica od grčke riječi , što znači "kralj", čime bosiljak stoljećima dokazuje svoju važnost.</para></blockquote><para>Jedan od najpoznatijih umaka od bosiljka je pesto, a priprema se od svježih listova bosiljka, češnjaka, pinjola, maslinova ulja i naribanog parmezana. Preliven preko špageta pretvara tjesteninu u pravi gurmanski doživljaj, a može poslužiti i kao marinada. Osim pesta, od bosiljka možete napraviti i odličan umak za odreske, piletinu ili morske plodove na roštilju.</para><para>Svježi bosiljak možete umiješati u maslac sa svježe mljevenim paprom i naribanom limunovom koricom pa ćete dobiti aromatični maslac koji možete poslužiti preko raznih vrsta pečenog mesa i riba.</para><para>Bosiljak je jako dobro dodavati masnim jelima, kao što su masna svinjska pečenka, ragu, ovčetina ili pečena guska, jer će uz dodatak bosiljka jela biti ukusnija i lakše probavljiva.</para><para>Sušeni bosiljak ima jači okus od svježega pa ga dodajte u variva i razna druga jela od povrća, ponajprije od graška i graha, razne salate i namaze.</para>

Koje namirnice imaš?

Saznaj više o namirnicama

Težina pripreme

Grupa jela

Način pripreme