neumorna
recept
28.08.2011.
Pitu tikvenicu je moja majka redovno pravila i samo ona jela, mi i tata nismo htjeli da čujemo. Jednom sam je probala, meni je bila nit slana nit slatka, nekako bljutava i odustala sam od te ljubavi.
U ratu je najviše bilo tikvi u parkovima, valjda što im ne treba puno truda, rasle ko lude. Pravile žene isto tako ko lude,a ja jela suhog hljeba i gledala u onu tepsiju. Lagali me da je isto ko krompiruša, a ja ponukana "probom" kod kuće davno, samo odmahivala glavom i govorila - ma kakva krompiruša, niste normalni. I nisam je jela.
E kad je nisam jela u ratu onako gladna svega, neću ni u miru pa makar. Ovo sam napravila mužu za njegov ćejf, donio kralj tikvu sa vikendice i kaže - odnijeću je komšinici Bahri da mi napravi - a ja ga gledam i kažem - eeee, imaš ti ženu, kakva Bahra, sad ću ja to. I potkuham i eto pite.
Recept mi je na kraju dala sestra, i ona ne jede, ali pravi na ovaj način.
Nadam se da će vam se svidjeti ako budete pravili.
E da, zaboravih reći - ovo je moja prva tikvenica u životu. Prva, nadam se ne i posljednja. Jednom davno Čola opjeva (1972.g.) - onu svoju čuvenu - Ljubav je samo riječ i ništa više, ljubav se uvijek isto čita i piše, ruka u ruci je već nešto drugo, i šapat nježnih riječi i kapi kiše, ljubav je samo riječ i ništa više, ljubaaaav je samo riječ i ništa višeeeeee <3